Ferata na Dinari, koja oduševljava planinare pa je nazivaju jednom od najljepših u Europi, nalogom Inspekcije zaštite prirode, mora se ukloniti! Državni inspektorat potvrdio je za Večernji list da je Inspekcija zaštite prirode naredila uklanjanje metalne sajle s pripadajućim klinovima, popularne ferate na Dinari, koju su osam godina mukotrpno gradili brojni planinari predvođeni Planinarskim društvom Dinaridi jer je utvrđeno da nije proveden postupak prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu.
Ferata na Dinari sagrađena je 2018. godine, duga je 1700 metara, visinska razlika je 730 metara, jedna je od najdužih u Europi te je za Park prirode Dinara isto što i Sky walk za Biokovo, govore planinari, ogorčeni što nakon godina volonterskog rada na očuvanju Dinare od države dobivaju ovakvu zahvalnicu. Iako u Planinarskom društvu Dinaridi još nisu reagirali na tu odluku, to su učinili mnogobrojni zaljubljenici u Dinaru.
“Ferata Dinara više je od staze – ona je naša strast, naš ponos, naša avantura”, napisao je na Facebooku planinarski vodič Igor Kutil. Mi smo o ferati (za one kojima je taj izraz nepoznat, riječ je o osiguranom alpinističkom putu kroz stijenu) razgovarali s nekoliko stručnjaka i izvrsnih poznavatelja Dinare. Davorin Marković, dipl. inženjer i profesor biologije, ujedno i speleolog, bio je ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode od 2003. do 2013. godine. Jedan je od pokretača ideje o zaštiti masiva Dinare i Kamešnice te izrade stručne podloge za zaštitu u kategoriji parka prirode.
– Besmisleno je rušiti feratu! Potrebno je znati da je kategorija “park prirode” takav sustav zaštite, koji je idealan za zapuštena područja jer omogućava efikasnu zaštitu prirodnih vrijednosti kroz sustav upravljanja, ali i potiče održivi razvoj, dakle opstanak i povratak stanovništva. Ta zaštita nije zabrana ljudske aktivnosti. Dinara i cijelo to područje golem je prostor, a ferata je jedna od atrakcija smještena na litici vizualno najatraktivnijeg dijela Dinare izvedena na alpinističkim penjačkim smjerovima još iz prošlog stoljeća! Ne ulazim u to postoje li manjkavosti i propusti prilikom dobivanja dozvole, ali za vrijeme dok sam bio ravnatelj, ako se utvrdila kakva manjkavost u proceduri, tražili smo ispravak. Ako postoje propusti, postoje i načini da se isprave – poručio je Marković koji napominje da takve ekstremne alpinističke staze postoje svugdje u svijetu, pa i u Nacionalnom parku Paklenica, koji ima stroži režim zaštite.
– Poznavajući stručnu podlogu na temelju koje se radio park, odluka o uklanjanju je, blago rečeno, čudna. Ona nije obrazložena nikakvim konkretnim razlogom. Pri donošenju takvih odluka, uobičajeno je da se pri uočavanju manjkavosti nekog projekta dostavi rješenje kojim se ne traže zabrana i uklanjanje, nego se traži ispravak. Dokument bi morao navesti o kakvim je manjkavostima riječ kako bi ih izrađivač te podloge ili prijedloga mogao ispraviti, odnosno donijeti ili ispraviti studiju utjecaja na okoliš u određenom roku. Ova greška nije nepopravljiva – govori Davorin Marković i ističe kako je ferata povećala atraktivnost Dinare među penjačima.
– Ferate su osigurani ekstremni putevi u planinarstvu i alpinizmu. Dakle, imate dvije rupe u koje se fiksira gazište od nehrđajućeg čelika i sajlu koja je nužna za osiguranje. Po tome se penjete i to je vrhunski, adrenalinski doživljaj. U jednom parku prirode to je dodatni plus jer će privući ljude koji će doći ispenjati tu feratu. Vidjet će izvore rijeke Cetine, starohrvatsku crkvu sv. Spasa, Kijevo, Civljane, Vrliku, Trilj, Knin. Penjač će vidjeti gotovo cijelu Cetinsku krajinu, pogotovo kada se popne na vrh Dinare ili na neko od uređenih skloništa. Tamo čovjek ostane opčinjen doživljenim, a nemoguće mu je sve doživjeti u jednom danu pa ostaje najmanje dva-tri dana. Znači, nekome će platiti spavanje, netko će mu napraviti jelo… Planina živi dok su ljudi ondje – govori Davorin Marković. Kao biolog pojašnjava da bez čovjeka ne bismo na Dinari ni imali što štititi.
– Da tu nije bilo čovjeka, sve bi bilo sasvim drukčije, pogotovo na planinskim pašnjacima. Oni su djelo čovjeka, odnosno njegove stoke. Nekada je na desetke tisuća ovaca, koza i krava išlo na Dinaru. Točno se zna, skupili bi se u Crikvinama, i pod vodstvom svećenika ljudi su sa stokom išli put Dinare na ljetnu ispašu. Postoji jedna polušpilja pri kraju uspona u kojoj je svećenik držao misu. Životinje su pasle i zahvaljujući njima se održavala bioraznolikost. Stoka ima dlaku i raznosi sjemenje biljaka koje uspijevaju na tim pašnjacima. Dakle, čovjek koji dovodi stoku, pa i posjetitelj koji onuda šeće, očuvat će bioraznolikost, a ne je uniziti. Naravno, pod određenim uvjetima propisanim Zakonom i pravilnicima koje donosi Ministarstvo na prijedlog Javne ustanove koja mora upravljati parkom i kroz svoje aktivnosti skrbiti o istraživanju i zaštiti bioraznolikosti i georaznolikosti – navodi Davorin Marković.
Planinarsko društvo Dinaridi zaslužno je i za održavanje planinarskih staza i puteva, zahvaljujući kojima se planina štiti, kao i planinarskih skloništa koja su također volonterski napravili planinari. Do ulaza u feratu probili su tri kilometra dugu planinarsku stazu kako bi ona bila pristupačna. Pod stijenom su napravili planinarsko sklonište s bunarom Bili cvit. Na polovici ferate postavili su planinarski bivak usred stijene, a i iskusni penjači kažu da takav ne postoji nigdje u Europi.