Dok novi Maksimir izaziva burne reakcije, pogledajte kako su ga zamislili splitski arhitekti

Jučerašnje predstavljanje pobjedničkog rješenja za novi stadion Maksimir pokrenulo je lavinu komentara na društvenim mrežama i otvorilo raspravu o budućem izgledu Dinamova doma. Rad milanskog ureda VG13 Architects Studio Associato izazvao je brojne kritike, a među navijačima se posebno raspravlja o otvorenim kutovima stadiona i njihovu utjecaju na atmosferu na tribinama.

Dok se raspravlja o odabranom projektu, zanimljivo je vidjeti kako su isti prostor zamislili splitski arhitekti Hrvoje Marinović, Stjepan Miketek, Ana Tomšić i Katarina Kovačić. Njihov prijedlog eliminiran je u trećem krugu, u kojem se biralo deset najboljih radova, a u središtu njihove ideje bio je spoj stadiona, sportskih sadržaja i zelenila.

Stadion i šuma kao jedna cjelina

Polazište splitskog tima bilo je povezivanje Sportskog centra Svetice s Park-šumom Maksimir u kontinuiranu zelenu i rekreacijsku zonu. Stadion su pritom zamislili kao dio šireg krajolika, s naglaskom na odnos građevine i prirode.

– Urbanistički koncept za uređenje Sportskog centra Svetice proizlazi iz želje da se oformi kontinuirana zona zelene i rekreacijske površine te čini jedinstveno tijelo zajedno s Park-šumom Maksimir. Takav pristup je ujedno i „hommage” izvornom projektu prof. Turine, kao i odgovor na specifičnost lokacije, objašnjava Marinović.

U njihovu prijedlogu čitav je obuhvat povezan pejzažnim oblikovanjem, a građevine su uklopljene u zelene površine. Tako sportski kompleks dobiva karakter urbanog parka, u kojem se nastoji ublažiti granica između izgrađenog prostora i prirodnog okruženja.

Sam stadion djelomično je uronjen u teren, čime se omogućuje da se okolni pejzaž nastavi prema njegovoj unutrašnjosti.

Bijela ovojnica i otvor prema sjeveru

Jedan od najupečatljivijih elemenata prijedloga jest bijela ovojnica koja natkriva armiranobetonsku konstrukciju stadiona. Nad sjevernom tribinom predviđen je velik otvor kojim se stadion otvara prema maksimirskoj šumi.

Upravo je taj odnos ključan za razumijevanje njihove ideje: dva Maksimira, stadion i šuma, trebala bi se doživljavati kao povezani prostori.

Kako objašnjava Marinović, postojeći stadion prema Maksimirskoj cesti djeluje kao vizualna i fizička barijera. Splitski tim zato je novi stadion odmaknuo od ceste, a otvorom iznad sjeverne tribine dodatno naglasio vezu s parkom.

Takvo rješenje zamišljeno je i kao posebna kulisa za navijače, koja bi istodobno kontrolirano propuštala atmosferu sa sjeverne tribine prema okolnom prostoru.

Marinović se osvrnuo i na pobjednički rad

Premda njihov prijedlog nije ušao među deset najboljih, Marinović u prvonagrađenom radu također prepoznaje poveznicu s izvornim projektom profesora Turine, osobito u nastojanju da se izbriše čvrsta granica između unutrašnjosti i vanjštine stadiona.

Pobjedničko rješenje opisuje kao konstruktivnu skulpturu koja sva pročelja tretira na jednak način, dok komunikaciju s okolinom ostvaruje otvorima na uglovima. Time se, pojašnjava, uspostavlja ujednačen odnos prema različitom okruženju – park-šumi, cesti i naselju.

Splitski tim u svojem je prijedlogu posebno naglasio otvaranje prema sjeveru i povezivanje sa šumom. Njihova vizija pokazuje kako bi budući Maksimir mogao izgledati kao stadion uklopljen u veliki zeleni prostor, u kojem nogomet i svakodnevna rekreacija dijele isti gradski krajolik.

Pogledajte kako su splitski arhitekti zamislili novi Maksimir.