Nakon Gudelja Imotska je krajina dobila – Karoglana: “Dabogda dobio sve do kraja godine. Bog mu da zdravlja!”

Želje da trofej vrati u grotlo ljepotice na Poljudu jedino su što se moglo čuti tog kišnog petka u krajini koja se smjestila iza Biokova. 

Zna se – sport je oduvijek bio nešto što spaja ljude i briše sve granice. Poligon da barem na trenutak misli skrenemo sa svakodnevnih problema i uživamo. Na trenutak zaboravimo na račun za struju koji je veći nego prošlog mjeseca, na cijenu goriva od kojeg strepimo svakog utorka, na ekonomsku situaciju zemlje u kojoj je prestiž postao imati litru ulja i kilogram brašna, u kojoj političke prepirke ne donose ništa osim nekoliko minuta cirkusa u informativnim televizijskim emisijama.

“Zašto Mislav ne bi postao brend?”

– Eee, brend… Zašto Mislav ne bi postao brend? Osvojio je prvo mjesto s Croatijom, bio je najbolji amaterski trener Dalmacije – treba mu dat prostora – veli Ćosić prebirući po mobitelu jer – malo fali do, pazite sad, otvaranja prve zaštitarske tvrtke u Imotskom. Možda će morati čuvati autobus prvaka nogometnog prvenstva na putu prema srcu Imotske krajine, za koji mjesec?

“Bog mu da zdravlja!”

– Vrime će pokazat, ove dvi-tri utakmice. Valdas je počeo loše, nije bilo rezultata u igri, a onda ni bodova… Opravdano je dobio otkaz, a Mislavu želimo svako dobro – govori Ante koji sate oko podneva koristi za kavu, baš kao i Mario i Jerko. Ovaj potonji u jakni Hajduka.

– Ako je netko zaslužio da ga naslijedi, onda je to Mislav. Nagrada za njegov odličan dugogodišnji rad. Nadan se da će ostat što duže na klupi Bilih i uveseljavat nas sve skupa svojim rezultatima.

– Momak je iz dobre i čestite obitelji, pošten je čovik. Majka mu je učiteljica u školi, a ćaća mu je bio načelnik općine jedno vrime. I znate, drago mi je da je trener iz Dalmacije, a ne iz Zmijavaca – Damir Kasalo iz Zmijavaca tek je jedan od onih koji Mislavu želje – sve najbolje. Siguran bi dobitak bio da postoji kakva kladionica za raspoloženje i očekivanja od ovog četrdesetgodišnjaka.