Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena, koja se bori za prava djece s teškoćama i osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, objavila je na Facebooku novi slučaj koji pokazuje koliko je sustav loš.
Naime, riječ je o dječaku s autizmom predškolske dobi kojeg su roditelji bezuspješno dvije godine pokušavali upisati u predškolu. – prenosi Index.
30 minuta predškole tri puta tjedno
– Nakon niza dopisa i okrenutih telefonskih brojeva, majka je dobila obećanje: dječak s 1.10. kreće u predškolu – piše Rešetar u svojoj objavi.
Nije prošlo nekoliko tjedana, a majka se javila udruzi s ugovorom. I tu dolazi najstrašniji dio priče. Dječak s autizmom dobio je 30 minuta predškole tri dana u tjednu.
Riječ je o Dječjem vrtiću Metković na čijem je čelu ravnateljica Julijana Bebić, koja je ovo i potpisala. Index je poslao upit ravnateljici vrtića na čemu temelji ovakve uvjete. Odgovor ćemo objaviti ako ga dobijemo.
– Da, dobro ste pročitali. Tri dana u tjednu od 13 h do 13.30 h!! Ne znam kome je palo na pamet tako nešto napisati i jesu li se vodili onom “taman obuče šlapice, otpjeva himnu i ide ća.
Roditelji van sebe, majka viče oni će mene na psihijatriju spremiti! Opet zovi sve; svi su u toku, sve se provjerava, ovaj rekao ono, ovaj rekao ono… Dječak od 6 i po godina JOŠ UVIJEK sjedi doma i čeka.
“Rekli su nam: Samo zovite medije, ne možemo mi ništa ravnateljici”
Zove pomoćnica Pravobranitelja za osobe s invaliditetom i majku moli da opiše kako se dječak prilagođava. Na šta, jebemti? Na pola sata?!
Zovi gradonačelnika, načelnika, pičke materine… Odgovor: Samo zovite medije, ne možemo mi ništa ravnateljici.
Pa evo… Poštovani mediji. Ako gradonačelnici, načelnici, ravnatelji uprava u Ministarstvu, savjetnici, silni uredi da braniteljstvo koje sve preskupo plaćamo a oni ne mogu ništa, možemo li mi?
Dječak od 6 i po godina sjedi kući u Metkoviću s materom i ćaćom i ČEKA. Čeka svoje ZAJAMČENO LJUDSKO PRAVO”, zaključuje Suzana Rešetar svoju objavu.
Udruga Sjena: Neka se prime posla i osiguraju tom djetetu njegovo pravo bez odgode
Kontaktirali smo Suzanu Rešetar iz Udruge Sjena, koja nam je dodatno prokomentirala ovaj slučaj.
– U civiliziranim državama nitko na pozicijama, ali bilo kakvim pozicijama, ne služi se rečenicama “i ja imam dijete s posebnim potrebama” pa je eto, zaključio/la da je time pun empatije i razumijevanja. Na toj si poziciji i primaš plaću da radiš svoj posao na dobrobit cjelokupnog društva, a posebno najranjivije skupine i apsolutno je neprimjereno takve stvari isticati. Štoviše, tim gore ako znaš kakva je situacija iz nekog osobnog iskustva, a ništa ne činiš”, kaže nam Rešetar.
I kakva je to struka koja u jedva pola sata tri puta tjedno može išta procijeniti, posebno kod kompleksnih razvojnih stanja, osim da dijete diše? Ili su vidovnjaci? Neka se prime posla i osiguraju tom djetetu njegovo pravo bez odgode – pravo na predškolski odgoj i obrazovanje i pripremu za obrazovanje u punom opsegu – kazala je Suzana Rešetar Indexu.