Dino Repeša: “Kad sam se odlučio za Split, kladio sam se na sebe i drago mi je, jer uživam ovdje!”

Da je netko prije mjesec dana rekao da će Split osvojiti/obraniti Kup Krešimira Ćosića, vjerojatno bi ga odveli na psihijatriju jer je klub bio u ogromnim problemima, gubio utakmice koje nije trebao izgubiti, ali nije niti dobivao ono što je bilo unaprijed upisano. Kao, na primjer, onu u Dubrovniku, gdje je trener Dino Repeša “skrenuo pažnju na sebe” urlanjem na igrače i bacanjem stolica. O Repeši se tada govorilo kao o bivšem treneru, tražile su mu se zamjene, e da bi se na kraju sve utišalo dovođenjem mentora, oca Jasmina, koji je na Gripama proveo nekoliko dana…

Koliko je Jasmin pomogao, ostat će tajna, ali formula se pokazala dobitnom. Split je u Zagrebu obranio Kup, sada je već ušao u fazu kad redovno osvaja trofeje, nakon što je 21 godinu bio bez ikakvog. Nije mala stvar u finalu dobiti najjačeg i praktički jedinog rivala na hrvatskim prostorima kao što je Zadar. Pogotovo što je Split u prethodne tri sezone izgubio tri finala prvenstva Hrvatske od istog protivnika i pun je kompleksa s te strane. Može li se sada promijeniti narativ? Sve upućuje da bi moglo, ali sezona je tek na pola puta i ne treba zaključke donositi na prečac. Ali zato možemo razgovarati s Repešom juniorom i pobliže ga upoznati. Njemu je osvajanje Kupa u Zagrebu prvi trofej u karijeri, a tek su mu 33 godine

– Svakodnevno dajem sve od sebe. Bilo to na treningu ili na utakmici. Nekada se vidi, nekada se ne vidi. Situaciju u Dubrovniku sam odlučio napraviti još prije utakmice, jer smo tamo došli direktno iz autobusa, bez ikakve pripreme, 48 sati ranije igrali smo produžetke protiv Studentskog centra. Znao sam da nam treba reakcija, kao što je i rezultat pokazao. Bio sam blag prema klubu, nisam se dao isključiti. Nekada trener mora neke stvari preduhitriti kako ne bi došlo do neželjenog rezultata. Možda je bolje za moj imidž da se to ne vidi javno, ali nekada cilj opravdava sredstva.

Potom je, “mrtav hladan”, otkrio svima nama da nije iznenađen osvajanjem Kupa…

–Što se Kupa tiče, nisam iznenađen našim osvajanjem trofeja. Svi smo bili u istim okolnostima. Nitko nije imao prednost u rasporedu, a to je nama hendikep bio ove sezone. Nikada teži raspored, duga putovanja autobusom, sve je teže uskladiti dva natjecanja, puno puta dolazimo na utakmice bez pripreme i nije iznenađenje da imamo jednu, dvije pobjede manje. Sada nas opet čeka isti raspored kao do prije dva tjedna.

Eto i prvog trofeja za tebe kao mladog trenera? Imaš dosta…

– Dosta izgubljenih finala, haha…

Iskustva, to sam htio reći.

– Ovo mi je osma sezona kao treneru. Split nije bio jedina opcija prošlog ljeta, ali sam odabrao Split, jer sam htio trofej. Financijski, Split nije bio najbolja opcija, ali sam znao da sa Splitom mogu osvojiti trofej. To mi je bio glavni cilj kad sam birao klub. Ispostavilo se da sam se kladio na sebe. Izrazito mi je drago zbog navijača, ljudi u klubu i igrača. Bilo je neminovno da osvojimo trofej. To što smo uzeli Kup, ne znači da zatvaramo sezonu nego je ovo neka početna točka i za igrače i budućnost kluba. Ne treba se veseliti samo jednom trofeju, jer to nije takav klub.

Opet vas čeka naporni ritam, u ABA ligi se treba čupati, u utorak dolazi Ilirija, a ne treba se zadovoljiti jednim trofejom u domaćem okruženju. Pogotovo što postoje frustracije zbog tri izgubljena finala prvenstva Hrvatske od Zadra.

– Meni je važno da smo Zadra pobijedili dvaput u četiri mjeseca. Mi možemo s njima, i u Jazinama smo igrali al par 32, 33 minute. Nema razlike u kvaliteti, to nije tajna. Čeka nas bitan period u regionalnoj ligi, ali ne bih odustao niti od jedinice u domaćoj ligi. Ima 12 utakmica i međusoban susret. Kad nekome fali jedan igrač iz petorke, karte se promiješaju. Puno je još utakmica pred nama, ali vjerujem da ćemo sada bolje reagirati nego u prethodna četiri mjeseca.

Da zatvorimo poglavlje s kupom, pa i Zadrom, ovaj Split je nova momčad i vi ste novi trener, ali svi ponavljaju da se sve zna i nema tajni. Međutim, u finalu Kupa Sikirić je čuvao Mihailovića, a za mnoge je to ključan detalj.

– Ja sam njega počeo stavljati na igrača s loptom prije dva mjeseca, prije nego je ozlijedio ruku. Tada smo vidjeli da nam je to problem. Nije bilo loše niti tada, ali dogodio mu se lom šake. Kad se vratio opet smo pokušavali, nekada uspješno, nekada ne. On je moderan igrač u dva smjera,. Bez previše šutova dolazi do puno poena, on je igrač otvorenog terena i može dobro braniti u mnogim situacijama. Takav bek je potreban nama, Splitu, ali i našoj košarci.

Moj je dojam da je Split mogao puno lakše dobiti Zadar nego što je na kraju ispalo. Na kraju je trebao preokret.

– Ja sam znao da će se Zadar vratiti, to sam govorio igračima na poluvremenu. Opet, 37 poena koje smo primili u trećoj četvrtini jest puno, ali imali su šest trica, nešto se pita i protivnika. Nemam ja što puno prigovoriti igračima. Nije nam odgovarao matchup Žganeca i Stephensa, ali vratilo smo prednost kad je izašao Žganec. Adaptirali smo se i zasluženo pobijedili.

Od malih nogu si u košarci zahvaljujući ocu, ali da se netko odluči postati trener tako mlad, što se dogodilo?

– Igrao sam uspješno u Benettonu kao junior, čak sam bio MVP finala talijanskog prvenstva protiv Siene do 19 godina. Igrao sam dosta i bilo je dobro, otišao sam nakon toga u Čapljinu, prva liga Bosne i Hercegovine, i to isto je bilo dobro. Na žalost, klub je preko noći nestao. Nakon toga sam upisao Kineziološki fakultet, pa odlučio raditi kao pomoćni trener u juniorima Zagreba, ali i volontirati dok je klub “umirao”. Htio sam raditi na visokom nivou, ali nisam se odlučio biti košarkaški trener do mirovine. Možda hoću, no pogotovo sad kad sam otac, ne isključujem da ću raditi i nešto drugo.

Ljudi te u Splitu ne poznaju dobro, ali ti odišeš samopouzdanjem. Kakvi su ti ciljevi? Ovdje si potpisao na godinu dana. To isto nešto kazuje, nisi tražio sigurnost.

– Ljudi čak ne znaju da sam ja lani raskinuo ugovor sa Cedevitom Junior mjesec i pol dana prije kraja sezone. Htio sam nešto ambicioznije i ozbiljnije. Meni tu nešto nije bilo dobro. Kockao sam se, kladio na sebe, možda i hazarderski. Netko će reći, lako je njemu, njemu ne treba. Ja nisam htio odustati na prvoj prepreci. Na našim prostorima nije lako raditi, ja sam imao sreću da sam prvih šest godina radio u Češkoj, koja je malo iznad naše lige. S 26 godina sam počeo tamo, nagomilao par sezona i iskustva, pa je slijedila Cibona i Cedevita Junior. I prije mjesec dana bih rekao da mi je drago da sam došao u Split, nema to veze s osvajanjem kupa. Meni je, u konačnici, važno da dolazim s osmijehom na posao, a kad to prestane, onda više neću biti trener.

Ogroman hendikep za Split protiv Zadra jest da je uvijek u manjini na tribinama. Bilo u Zadru, što je normalno, ali i u Splitu.

– Meni je drago da je u finalu u Zagrebu bilo naših ljudi. Ponavljam, draže mi je osvajanje Kupa zbog tih ljudi nego zbog mene, iako je to moj prvi trofej. Kad usrećiš druge, sretan si i ti. Jest, važno je i meni, za moju karijeru, ali to mi je glavni dojam.

Jasmin je bio nekoliko dana, pa nestao. Je li on djelovao kao apaurin?

– Dolazio je on i prije u ovih osam godina moje trenerske karijere, samo što se to nije tako potenciralo. U osam godina je bilo svega. Pustio sam da ljudi pričaju. Nema tajni, tko gleda, tko prati, iste su ideje između nas dvoje. On je kad je došao više djelovao kao podrška za razgovor, kako sa mnom, tako i s igračima. Dobili smo na samopouzdanju i imali smo vremena za trening, što prije nismo imali mogućnost. Meni je žao što više nema takvih mentora, kako je bilo prije. Ovdje na Gripama je bila i stručna komisija sa „strašnim“ imenima. Danas je to kao neka tabu tema, kao što će on meni govoriti. Bio bih najsretniji da meni sutra Velimir Perasović gleda svaki trening, ili Neven Spahija, s kojima ja gotovo svaki dan pričam. Tko ne voli biti okružen s uspješnim ljudima iz svoje branše. Ako mislite da ste najpametniji, život vas klepi po ušima.

Je li ovo momčad koja će nastojati osvojiti drugu titulu prvaka Hrvatske? Bilo je dvojbi oko Teyvona Myersa, ali on je odigrao završnicu Kupa kao nositelj.

– Myers je imao dosta amplituda od početka sezone. Mislim da je sazrio kao igrač, iako ćete me čudno gledati ako znate da ima 31 godinu. On može još napredovati kao razigravač, ali sada je u bitnim utakmicama više uravnotežen. Kroz regionalnu ligu je previše oscilirao za stranca koji mora dati ekstra kvalitetu. Polufinale i finale u Zagrebu je bio na razini. Istina je da sada igra malo manje nego prije, drugi igrači dolaze više do izražaja kao Kučić i Sikirić. Vjerujem da je tako korisniji nego kad je 30 plus minuta na terenu.

Da si mogao birati što bi igrao, vječna dilema posljednjih godina, ABA ligi ili FIBA natjecanje?

– Situacija se mijenja iz dana u dan. Ja bih rekao da je Liga prvaka FIBA-e ozbiljnije natjecanje od ABA lige. Da, naš status u regionalnoj ligi je pod upitnikom. Mi nemamo status. Puno se toga stalno vrti, netko ispada, netko ne ispada, netko ulazi tako da plati. Meni se čini da je tu puno privatnih interesa. Naši klubovi nisu u takvoj situaciji. Ja sam uvijek bio za Europu, igrao sam FIBA kup s Pardubicama. S druge strane, nama je lakše sklopiti ekipu igrajući ABA ligu, jer možeš doći do prilično dobrih igrača. Da ne igramo ABA ligu, igrači ne bi došli ni za veće novce. Liga prvaka je druga priča, naravno da sam za to, ali tamo imaš samo šest garantiranih utakmica, dok ih je u ABA lighi čak 26. Ali, kad pogledaš raspored, pola bi ih odgodio ili otkazao. Nemamo mi mogućnosti kao u NBA ligi, privatne avione za klubove, makar ja volim reći da mi imamo svoj čarter. Čagalj Tours, haha.