Mario, Klara, Antonio, Luce i Tin najbolji su splitski osnovnoškolci u državi, ovo su njihove uspješne priče kojima su postali ponos ‘grada pod Marjanom’

Ipak, nije ovo priča o ljudskim uzorima i osobama koje znače poticaj, priča je
ovo o povijesnom uspjehu učenika i učenica iz Splita iz kojega se krije upornost
i zrelost, znatiželja i marljivost, kritičnost i kreativnost, poštenje i pristojnost.

Koronavirus je
pomrsio planove, natjecanja u školama su prolongirana, čak je krenula i nova školska
godina, ali nije to bio razlog da se mlade Splićanke i Splićani ne dovedu u
krug najboljih. Zagreb je izrazito dominantan zbog velikog broja obrazovnih
ustanova, ali Split je i dalje ravnopravan s metropolom. Dokazuju to naši
sugovornici.

‘Meni je to bilo dobro…’

– Biologija i fizika me zanimaju jer ne uključuju puno učenja
napamet, nego više razmišljanja kako bi došli do zaključka. Mene je privukla ta
ogromna pozitivna stvar – kaže nam Mario.

Uz Draganu Mamić i Dijanu Klepo, mentorice iz biologije i fizike, velika podrška bili su roditelji.

– Roditelji su mi bili sretni nakon što sam bio među najboljima, kao i ja. Meni je
to bilo dobro – skromno nam govori.

Mnogo pomutnje Mariju i vršnjacima stvorile su različite informacije koje su stizale iz obrazovnog sustava Hrvatske.
– Prvotno je objavljeno kako će se natjecanja otkazati do
daljnjega, pa su se onda tijekom ljeta predomislili i ipak ih odlučili održati.
Malo je bilo nespretno organizirano…

Pomela je konkurenciju

Organizacija nije bila presudan faktor ni Klari Tabak koja se okitila medaljom zlatnog sjaja iz geografije u petom razredu. Konkurenciju je ‘pomela’ s čak 90.5 bodova od mogućih 100. 

– Kad sam krenula u peti razred najviše su me
zanimale prirodne znanosti, tako i geografija. Volim sve predmete, ali ako
treba birati onda je ipak najomiljenija matematika – veli Klara.

Online suradnja s mentoricom Ines Mikelić bila je gotovo pa svakodnevica. Ipak, kada se moglo, dok je dopuštao epidemiološki okvir, Ines i Klara sastajali su se u knjižnici prolazeći gradovi.

– Profesorica je bila od velike pomoći, čuli smo se u svako doba dana i noći ako mi je trebalo kakvo objašnjenje, pa čak smo se i dan prije natjecanja čuli oko 22 sata – prepričava nam naša sugovornica koja je priznala kako su njezinim roditeljima suze krenule kad su čuli sretne vijesti iz Zagreba.
– Roditelji su vrištali kad su čuli – dodaje.

– Rješava li sva pitanja od šale? – pitali smo ju.

– U udžbeniku iz geografije nije bilo riječi o
prometu u Hrvatskoj, ali kako sam takvu temu imala u istraživačkom radu sve se
dobro poklopilo – kaže.

I Klara je živi dokaz kako višemjesečni trud i učenje vrlo lako dođu ‘na naplatu’.

Knjige je volio od malih nogu

Sve već kazano može se primjeniti na Antonia Sivru koji je prvo mjesto osvojio na Državnom natjecanju iz hrvatskog jezika za sedmi razred. 
– I prije nego što sam krenuo u prvi razred volio sam čitati knjige. Vjerujem da mi je to puno pomoglo i da je to nekako odredilo moj put ljubavi prema hrvatskom jeziku.

Ljubav prema materinjem jeziku dobila je i fizičku potvrdu zbog kojeg je Antonio i dospio u retke ovog teksta. Kako su izgledale pripreme u jeku pandemije, pitamo našeg sugovornika.

– Najviše sam se spremao sam. Iako sam često
puta i na satu hrvatskog jezika dobio nekakav dodatan materijal od moje
profesorice Maje Čop kako bi proširio znanje. Bilo je teško, ali uspješno – kaže.

Omiljena lektira mu je djelo Ferenca Molnara – Junaci Pavlove ulice, a najdraže knjige su mu znanstveno-fantastične. Kao iz topa spomenuo je Harryja Pottera. 

Preko filmova i serija do uspjeha

Vrhunski rezultat vrijedan divljenja ostvarila je i Luce Jurac. Na Državnom natjecanju iz engleskog jezika osmog razreda okitila se drugim mjestom. Sve je krenulo u mladosti, veli nam Luce.

– Cijeli sam život bila okružena engleskim
jezikom, omiljene su mi bile serije i filmovi na engleskom i onda kad sam
vidjela da sad dosta toga naučila dodatno sam se zanimala za jezik. 
Najteže joj je bilo napisati esej, priznaje nam, a pripreme su bile posebne, kao i kod drugih uspješnih kolega.
– Pripreme nisu bile toliko intenzivne kao
prošlih godina, zbog uvjeta se nisam baš mogla viđati s nastavnicom iz osnovne
škole pa mi je pomogla i profesorice iz srednje škole.

Komentirala nam je i činjenicu kako Split zauzima podređen položaj na natjecanjima, ali samo zbog toga jer je u Zagrebu više škola.
– Ljudi u Splitu nisu manje obrazovani, ali
proporcionalno s većim brojem stanovnika je i veća mogućnost za školarce u
Zagrebu i okolici – zaključuje uspješna Luce. 

Kartu Europe crtao već s 3 godine