Ipak, nije ovo priča o ljudskim uzorima i osobama koje znače poticaj, priča je ovo o povijesnom uspjehu učenika i učenica iz Splita iz kojega se krije upornost i zrelost, znatiželja i marljivost, kritičnost i kreativnost, poštenje i pristojnost.
Koronavirus je pomrsio planove, natjecanja u školama su prolongirana, čak je krenula i nova školska godina, ali nije to bio razlog da se mlade Splićanke i Splićani ne dovedu u krug najboljih. Zagreb je izrazito dominantan zbog velikog broja obrazovnih ustanova, ali Split je i dalje ravnopravan s metropolom. Dokazuju to naši sugovornici.
'Meni je to bilo dobro...'
- Biologija i fizika me zanimaju jer ne uključuju puno učenja napamet, nego više razmišljanja kako bi došli do zaključka. Mene je privukla ta ogromna pozitivna stvar - kaže nam Mario.
Uz Draganu Mamić i Dijanu Klepo, mentorice iz biologije i fizike, velika podrška bili su roditelji.
- Roditelji su mi bili sretni nakon što sam bio među najboljima, kao i ja. Meni je
to bilo dobro - skromno nam govori.
Mnogo pomutnje Mariju i vršnjacima stvorile su različite informacije koje su stizale iz obrazovnog sustava Hrvatske.
- Prvotno je objavljeno kako će se natjecanja otkazati do
daljnjega, pa su se onda tijekom ljeta predomislili i ipak ih odlučili održati.
Malo je bilo nespretno organizirano...
Pomela je konkurenciju
Organizacija nije bila presudan faktor ni Klari Tabak koja se okitila medaljom zlatnog sjaja iz geografije u petom razredu. Konkurenciju je 'pomela' s čak 90.5 bodova od mogućih 100.
- Kad sam krenula u peti razred najviše su me zanimale prirodne znanosti, tako i geografija. Volim sve predmete, ali ako treba birati onda je ipak najomiljenija matematika - veli Klara.
Online suradnja s mentoricom Ines Mikelić bila je gotovo pa svakodnevica. Ipak, kada se moglo, dok je dopuštao epidemiološki okvir, Ines i Klara sastajali su se u knjižnici prolazeći gradovi.
- Profesorica je bila od velike pomoći, čuli smo se u svako doba dana i noći ako mi je trebalo kakvo objašnjenje, pa čak smo se i dan prije natjecanja čuli oko 22 sata - prepričava nam naša sugovornica koja je priznala kako su njezinim roditeljima suze krenule kad su čuli sretne vijesti iz Zagreba.
- Roditelji su vrištali kad su čuli - dodaje.
- Rješava li sva pitanja od šale? - pitali smo ju.
- U udžbeniku iz geografije nije bilo riječi o prometu u Hrvatskoj, ali kako sam takvu temu imala u istraživačkom radu sve se dobro poklopilo - kaže.
I Klara je živi dokaz kako višemjesečni trud i učenje vrlo lako dođu 'na naplatu'.
Knjige je volio od malih nogu
Sve već kazano može se primjeniti na Antonia Sivru koji je prvo mjesto osvojio na Državnom natjecanju iz hrvatskog jezika za sedmi razred.
- I prije nego što sam krenuo u prvi razred volio sam čitati knjige. Vjerujem da mi je to puno pomoglo i da je to nekako odredilo moj put ljubavi prema hrvatskom jeziku.
Ljubav prema materinjem jeziku dobila je i fizičku potvrdu zbog kojeg je Antonio i dospio u retke ovog teksta. Kako su izgledale pripreme u jeku pandemije, pitamo našeg sugovornika.
- Najviše sam se spremao sam. Iako sam često puta i na satu hrvatskog jezika dobio nekakav dodatan materijal od moje profesorice Maje Čop kako bi proširio znanje. Bilo je teško, ali uspješno - kaže.
Omiljena lektira mu je djelo Ferenca Molnara - Junaci Pavlove ulice, a najdraže knjige su mu znanstveno-fantastične. Kao iz topa spomenuo je Harryja Pottera.
Preko filmova i serija do uspjeha
Vrhunski rezultat vrijedan divljenja ostvarila je i Luce Jurac. Na Državnom natjecanju iz engleskog jezika osmog razreda okitila se drugim mjestom. Sve je krenulo u mladosti, veli nam Luce.
- Cijeli sam život bila okružena engleskim
jezikom, omiljene su mi bile serije i filmovi na engleskom i onda kad sam
vidjela da sad dosta toga naučila dodatno sam se zanimala za jezik. 
- Pripreme nisu bile toliko intenzivne kao
prošlih godina, zbog uvjeta se nisam baš mogla viđati s nastavnicom iz osnovne
škole pa mi je pomogla i profesorice iz srednje škole.
Komentirala nam je i činjenicu kako Split zauzima podređen položaj na natjecanjima, ali samo zbog toga jer je u Zagrebu više škola.
- Ljudi u Splitu nisu manje obrazovani, ali
proporcionalno s većim brojem stanovnika je i veća mogućnost za školarce u
Zagrebu i okolici - zaključuje uspješna Luce.
Kartu Europe crtao već s 3 godine
Uz geografiju, omiljeno mjesto u Tinovom svijetu znanja ima i hrvatski jezik. Dok se čekao datum natjecanja zbog odgoda, naš mladi sugovornik upisao je Treću splitsku gimnaziju.
- Za školsko i županijsko natjecanje se nisam posebno pripremao, ali zato sam puno više radio za državno natjecanje kako bi ostvario što bolji rezultat. Rezultat je, na kraju, i došao - kaže pa dodaje.
- Meni je bilo ovo prvo državno natjecanje u životu, nisam baš znao kako sve to funkcionira pa sam na nekim pitanjima potrošio vrijeme uz duže razmišljanje.
I ranije se stariji brat natjecao iz geografije, a Tin je već s tri godine baki crtao kartu Europe. Čini se kako je to već bio prvi znak ove današnje fantazije.
Ovi mladi ljudi bogatstvo su Hrvatske i ponos svog kraja. Trudom i radom stižu do zvijezda i u isto vrijeme zadužuju cijelo društvo i postaju uzor mladim generacijama.
Oni su svoj cilj postigli, sada preostaje tek pomaknuti životne granice i hvatiti nove vrhunske rezultate na ponos sebi, obitelji i cijeloj zajednici. Neka im je sretno!
