Degradacija svega dobroga što je do sada napravljeno, nužno je resetiranje i valjda Marko Livaja od starta
Hajduk je, čini se, ovu utakmicu izgubio prije nego je počela. Izgubio ju je onoga trenutka kad je Toni Fruk odabrao stranu, s orkanskom burom u leđa, s koje će Rijeka napadati prvo poluvrijeme. Potom će kapetan Rijeke i u ovom trenutku najbolji igrač lige simultankom unakaziti vodeću momčad lige, hat-trickom od 5. do 32. minute. Mnogi su navijači Hajduka vjerojatno od te 32. minute prestali gledati Jadranski derbi i bili su u pravu. Hajduk je na kraju ponižen, pretučen i osramoćen najtežim porazom ikada u sudaru ova dva kluba. Aktualni prvak, ali tek osmi na ljestvici uoči ovoga kola, poigrao se s liderom prvenstva. Što će reći da je Rijeka doista „kost u grlu“ Hajduka, veća nego li je to Dinamo. I to je ono što je svim navijačima Hajduka najteže priznati, da su u posljednjih petnaestak godina, osim u leđa Dinamu, morali gledati i u zatiljak Rijeke.
Hajduk je odigrao nevjerojatno lošu utakmicu, kao da je bio potpuno nepripremljen i na teške uvjete, ali i na sve ono što protivnik može ponuditi. Baš je Fruk uoči utakmice rekao, „kako nama, tako i njima“, što se tiče uvjeta. I onda je pokazao da pravom majstoru nikakvi uvjeti nisu prepreka. Sve što je Hajduk ponudio, a dao je sve što je mogao nemuštim i beskrvnim ulaskom u utakmicu, Fruk je lijepo kažnjavao. Skok na petercu za prvi gol, nikoga blizu njega. Darovana lopta u noge na 30-ak metara nespretnog Šarlije, egzekucija sa 16 metara gdje nitko ne stiže u bilo kakav blok. I treći, ostavljen je zaboravljen, nečuvan na drugoj vratnici, da se lijepo namjesti i pošalje loptu pod gredu. O četvrtom i petom golu doista nema smisla pričati, sve poklon do poklona, potpuni „black out“. I puna mreža Ivice Ivušića kao da je vrhunski ribar. Ne znam je li mogao nešto obraniti ili nije, činjenica je da gotovo svaki šut s distance ove sezone prođe njemu iza leđa. I to nije dobro.
Smiješan je podatak o 69 posto posjeda Hajduka i o 85 posto točnosti dodavanja kad imaš dojam da je 95 posto tih dodavanja bilo između Šarlije, Mlačića i Hodaka. Nešto malo i Hrgović. Besciljno dodavanje, stajanje i onda najčešće pogrešna predaja lopte i opća panika. Da, Hajduk nije niti došao na Jadranski derbi i to je krimen svih aktera, od vrha do dna. Ovih 0:5 je takva šamarčina da neće prestati boljeti sama od sebe. Ovakav nokaut zahtijeva resetiranje. Nećemo reći na tvorničke postavke, neka se time bavi sportski sektor kluba, ali Marko Livaja više ne smije sjediti na klupi. Neka Gonzalo Garcia razmisli kako će to izvesti. Ništa protiv Michelea Šege (ne znači da on mora ispasti iz momčadi), ali dva promašaja na posljednja dva gostovanja (Koprivnica, Rujevica) iz peterca, malo su previše. Što bi bilo kad bi bilo, da je zabio za 1:1, visjet će u zraku.


