Gdje si bio 2015.?

Prema pisanju stranih medija, dva čamca u kojima je bilo ukupno 23-je sirijskih izbjeglica, odvojeno su isplovila s područja poluotoka Bodruma kako bi stigli do grčkog otoka Kosa, svom prolazu prema zemljama Europske unije. Prema prvim saznanjima, jedan od čamaca se zbog prekrcanosti potopio samo pola sata nakon isplovljavanja. Pri potonuću čamca poginulo je najmanje 13 izbjeglica među kojima majka i dvojica sinova stari pet i tri godina.

Obitelj koja je krenula na opasan put da spasi živu glavu, nije uspjela u svom naumu, preživio je tek otac Abdullah.

National Post piše kako je obitelj malenog Aylana Kurdija i njegovog dvije godine starijeg brata Galipa podnijela zahtjev za izbjegličku vizu za Kanadu, no “odbijenica” im je stigla u lipnju zbog “komplikacija s izbjegličkim prijavama iz Turske”. U očaju, odlučili su se na šokantan potez – doći do Kanade ilegalnim putem.

Fotografiju beživotnog tijela malenog Aylana objavili su brojni svjetski mediji kako bi još jednom upozorili Europu da počne reagirati, ali i da ostatak svijeta vidi što se zapravo događa i do čega dovodi nemogućnost pronalaska rješenja za migrantsku krizu koja postaje sve dublja i nažalost, sve tragičnija.

Držimo se ’45 i ’91 kao putokaza ljudskosti

Slaven Vujić, predsjednik sad već svima poznate Udruge “Senzori”, odlučio je komentirati ovu strašnu tragediju, ali na posve drugačiji način. Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti.

– Prespavana noć mi nije pomogla. Ipak ću objaviti sliku dječaka Aylana čije su slike preplavile društvene mreže jučer. Slike njegovog malog, nejakog, beživotnog tijela. Podsjetio me na nekog, pa vi pogađajte. Nažalost, moja suza mu ne može pomoći.

Na slici su Ayan i njegov brat Galip. Uopće nije bitno odakle su, koje su vjere i koji svijet predstavljaju. Bježali su prema nekome od nas, tražeći spas. Nije na nama da sudimo, već da pomognemo. Jasna je zapovijed “ne ubij”. Nema zareza i nastavka, nema zagrada s pojašnjenjem. E pa ubili smo. Ovo su žrtve cijelog čovječanstva.

Ne postoji problem izbjeglica, o čemu bruje svi mediji danas. To je licemjerno izmišljeni problem. Problem je u interesima i oružju. Izbjeglice, glad i bolest su posljedica. Ono što me posebno boli je da smo odahnuli što nismo na izbjegličkoj ruti. Sramotno, baš mi koji smo osjetili užas rata. Tragamo za kosturima iz ormara dok nam žive duše prolaze susjedstvom u potrazi za rukom prijateljstva. Držimo se ’45 i ’91 kao putokaza ljudskosti. A gdje nam je 2015.? Ključno je pitanje, prijatelju moj, GDJE SI BIO 2015.? Jer nema te u životu, nema prijatelju. Sve dok živiš za sebe samo, za povijest, za imamo Hrvatsku i imamo partijsku knjižicu. Mi kao država bi trebali biti primjer humanitarstva i socijalne skrbi, baš mi kao mlada država koja je svoje propatila. Ne postojim problem branitelja, niti problem izbjeglica. Postoji problem čovječnosti, jedan jedini.

Ako ćete nešto dijeliti, dijelite ovu sliku. Osmijeh kojeg nijje ispralo nemirno more, već nečovječnost u koju se svakodnevno ugrađujemo. Dao mi Bog snage da otvorim još puno frontova za djecu koja trebaju pomoć. Nije to samo budućnost, to je budućnost i jedna nada za spas ljudskosti u nama. Nije problem vojska koja je djecu potjerala u more, problem je zajednica koja ih iz mora nije spasila – napisao je Vujić na svom Facebook profilu.

Uživo gledamo konačno i definitivno obesmišljavanje ljudskog života

Vujić nije jedini koji se osvrnuo na potresnu fotografiju malenog Aylana.

– Fotografija mrtvog dječaka izbačenog na europsku obalu najstrašnija je fotografija vijeka. Odsjekle su mi se noge kad sam je maločas ugledao. Tresem se od muke i nemoći. Držim da uživo gledamo konačno i definitivno obesmišljavanje ljudskog života i potpuni nestanak civilizacije kakvu poznajemo. Svi vijekovi obrazovanja, kulture, nauke, uljuđivanja ljudi nestali su u ovom trenutku u grčkom pijesku zapelom u ručicama nedužnog mališana, anđela koga ničim nismo zaslužili. Koji je naivno pomislio da mu možemo pomoći. Završavamo na istim onim obalama sa kojih smo prije hiljade i hiljade godina i počeli praviti neki bolji svijet. Nismo uspjeli. Biblija kaže da oni koji se prave da ne čuju druge kako vrište i mole za pomoć, nema potrebe da vrište kada im samim pomoć bude trebala, niko ih tada neće čuti. I Bogovi su digli ruke od nas. Ovaj sebični svijet gluhih, nijemih i slijepih bolje nije ni zaslužio.” – napisao je na svom Facebook profilu sarajevski novinar Aleksandar Trifunović.

Vujić i Trifunović primjer su znatno većeg broja osoba koje su reagirale na najstrašniju fotografiju današnjice, ali ono što je bitno i o čemu će suditi budućnost jest to da svi mi pred ovakvim scenama ne smijemo okrenuti glavu, a prvenstveno ne pred onim što se događa u Lijepoj našoj jer mi smo ti koji kao zajednica moramo reagirati i mijenjati budućnost – boriti se!