Damir Barbir: “Svaki treći umirovljenik je siromašan. Ovo nije socijalna država”

Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, koji se obilježava 20. veljače, saborski zastupnik Centra Damir Barbir uputio je priopćenje u kojem upozorava na razmjere siromaštva i socijalne nejednakosti u Hrvatskoj.

Podsjeća kako su Ujedinjeni narodi proglasili Svjetski dan socijalne pravde s ciljem poticanja država na borbu protiv siromaštva, nejednakosti i socijalne isključenosti, ističući da je Hrvatska prema Ustavu definirana kao socijalna država, što, kako navodi, predstavlja obvezu, a ne samo deklaraciju.

Pozivajući se na podatke Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu, objavljene početkom 2025., Barbir navodi da stopa rizika od siromaštva iznosi 19,6 posto, što znači da je gotovo svaki peti građanin u riziku od siromaštva. Među osobama starijima od 65 godina taj rizik iznosi 35 posto, dok kod samaca starijih od 65 godina prelazi 60 posto.

Ističe i da Hrvatska ima manje od 3,8 milijuna stanovnika, a da više od milijun ljudi živi na rubu siromaštva, što ocjenjuje kao strukturalni problem.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za siječanj 2025., prosječna starosna mirovina iznosi oko 670 eura, odnosno približno 45 posto prosječne neto plaće. Barbir navodi da taj omjer godinama stagnira te upozorava da dio umirovljenika teško podmiruje osnovne životne troškove.

U priopćenju se navodi i da više od 6 posto kućanstava ne može redovito grijati svoj dom, gotovo 8 posto građana ne može si priuštiti obrok s mesom ili ribom svaki drugi dan, dok svako treće dijete dolazi iz kućanstva koje otežano podmiruje osnovne troškove života.

Barbir se osvrće i na inflaciju, navodeći da se, iako se ona formalno smiruje, cijene hrane i energenata i dalje zadržavaju na visokim razinama, a najamnine rastu brže od plaća. Državne mjere ocjenjuje kratkoročnima te smatra da ne donose sustavne promjene.

U zaključku poručuje da socijalna politika mora biti usmjerena na prevenciju, a ne isključivo na reakciju u kriznim situacijama, te ističe da socijalna pravda podrazumijeva mirovine koje prate troškove života i plaće koje omogućuju dostojanstven život. Naglašava da socijalna država predstavlja političku odluku o načinu raspodjele javnih sredstava te zaključuje kako Hrvatska može i mora učiniti više u području socijalne politike.