Da zna, on bi bio najsretniji čovjek na svijetu!

Svaka
hajdučka ujedno je i priča o životu. Baš kada pomislimo kako smo čuli sve
hajdučke priče te da nas ništa više ne može previše iznenaditi, dogodi se još
jedna zbog koje se zacakle oči i zagrije srce.

Upravo
takvu, nabijenu najiskrenijim emocijama, ispričala je Sandra Kontrec uoči
utakmice Hajduka i Gorice.

Priča
je to u kojoj se isprepliće privrženost navijača iz Slovenije Hajduku s
emotivnom obiteljskom pričom i u kojoj granice između tih ljubavi ustvari i
nema. Sandrin otac otišao je iz rodnog Međimurja u Maribor još davne 1947.
godine, a usprkos udaljenosti ljubav prema Hajduku prenio je na svoju djecu i
ona je godinama postala sve veća.

Jedan
njen dio ostati će ovjekovječen u parku Za sva vrimena, u koji je Sandra
upisala ime svog pokojnog brata Miljenka, a na dobrom putu je za upisati i
svoje ime.

–Brat mi nažalost više nije živ, on je bio
najvatreniji navijač Hajduka u obitelji. Ja sam tako odlučila da ću dio njegove
ljubavi prenijeti na sebe i rezervirati mu mjesto u Parku. Na Hajdukov rođendan
prije dvije godine iz bolnice je izjavio da ima želju da još jednom ode na
Poljud, da se nađe sa Torcidom i ode na sjever i da navijamo skupa, ali
nažalost nije uspio. Veljača je težak mjesec za cijelu obitelj, bratov i tatin
rođendan, Hajdukov rođendan. Odlučili smo da bi povezaniji s njim bili tako da
upišemo njegovo ime u Park. Da zna da se njegovo ime nalazi među tisućama
navijača u Parku zauvijek, on bi bio najsretniji čovjek na svijetu, ispričala
je Sandra.

Najbolji
je svjedok kako pripadnosti prema Hajduku ima diljem svijeta je upravo ova
priča, a sve ih povezuje zajednička ljubav prema voljenom klubu.

-Vi ćete to razumjeti, vi ste i sami navijači, to
nije samo ljubav radi reda, to je baš kult, gajimo onu retro ljubav prema
nogometnom klubu. Samo Hajduk. Poštujemo i druge klubove, ali Hajduk je neka posebna
povezanost. Čovjek pronalazi ljubav u sjećanjima. Nisi samo navijač nego živiš
sa tim, sjajno je Sandra opisala ljubav prema Hajduku.

Hajduk
je jedna velika obitelj koja brine o svakom svome članu. 

–Želim naglasiti da zahvaljujem Hajduku, čitavoj
hajdučkoj obitelji na predivnoj gesti. Pokazali ste još jedanput da vam je
stalo do vaših ljudi. Iako danas nije vrijeme za uručivanje pločica, poslali
ste mi pozivnicu van službene dodjele i svečanosti. Moja zahvalnost ne može se
opisati riječima. Danas je utakmica, ja ga još uvijek čekam, život je takav. On
je danas ovdje sa nama. Neka Hajduk pobijedi, zaključila je Sandra.