Za neke ustaški jurišnik, za neke hrvatski mučenik: Split podiže spomenik Frani Tenti

Piše:

– Gradonačelnik je prihvatio moj amandman na proračun Grada Splita za 2020. godinu, Frane Tente dobit će dostojanstven spomenik na Marjanu ispod barjaka Republike Hrvatske! – pohvalio se Pauk, a na tome mu je čestitala i Bruna Esih.

– Član Predsjedništva NHR-a Martin Pauk ugradio je amandmanom na splitski proračun izgradnju spomenika hrvatskom mučeniku Frani Tenti na Marjanu. – napisala je Esih.

Iako su druga dva amandmana znatno važnija, prošla su u sjeni prvog. Grad Split će KBC-u donirati sredstva za kupovinu uređaja za magnetsku rezonanciju, budući da KBC zasad posjeduje samo dva ta važna uređaja od kojih je jedan u lošem stanju. 

– 
Spomenikom Frani Tenti ispravlja se nepravda nanesena u prošlosti, donacijom uređaja za KBC Split ispravlja se nepravda u sadašnjosti, a projektiranjem i rekonstrukcijom ceste za strateški projekt mosta Sv. Duje pokazujemo i odgovornost prema budućnosti.- poručio je Martin Pauk.

Tko je Frane Tente?

Frane Tente hrvatski je politički aktivist rodom iz Splita i žrtva jugokomunističkih progona. Rođen je 1928. godine, a odrastao je u skromnom domu na splitskim Gripama te pohađao 

Franin najstariji brat Maksimilijan, bio je pripadnik Ustaške vojnice, a nakon rata zarobljen je na Bleiburgu te predan partizanima, nakon čega je njegova sudbina nepoznata. 1944. godine u Ustašku mladež pristupa i Frane, a zatim prelazi u jurišnike u kojima je ostao do pada Splita. Kod Dravograda je zarobljen, te je na Križnom putu je doveden do Zagreba, a zatim do Bjelovara, odakle je pušten kući.

Na 6. godišnjicu osnivanja NDH, sa skupinom istomišljenika iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, mahom 20-godišnjaka, upustio se u prosvjednu akciju. Na vrhu Marjana skinuli su zastavu sa crvenom zvijezdom i izvisili 18 metarski hrvatski barjak.

Iako su svi bili jako mladi, prošli su užasni istražni postupak i izvedeni su pred sud. Optuženi su da podrivaju SFRJ, a u stvari su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama.

Nakon presude prvo je sproveden u Šibenik, a potom u kaznionicu u Lepoglavi gdje je trebao odslužiti trogodišnju kaznu. U zatvorskom izvješću stajalo je da je umro od “vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna”. Franino tijelo nikad nisu vratili, pa mu se ni do danas ne zna za grob.