S brojnijim turistima na hrvatskim planinama brojnija i stradavanja

S biokovskog vrha Vošac
puca ponajljepši pogled na Jadran, ali se ne vidi jedna od niza
ovoljetnih dramatičnih potraga na njegovoj primorskoj padini.

Voditelja HGSS-a Vinka Prizmića, uz sav dužan oprez kopka da bi drama u
kojoj sudjeluje čak 130 spašavatelja mogla ostati bez rezultata.

Ništa se se smije staviti ispred spašavanja ljudskih života, ali
Prizmića žulja nedostatak indicija da je turist uopće krenuo uz
Biokovo.

Danima smo znali tražiti ljude koji su otišli u Italiju ili bili
u Francuskoj više tjedana. Za ovoga nestalog poljskog turista netko je u
Krvavici navodno čuo da je krenuo na Biokovo. To je sve što znamo,
objašnjava Prizmić.

Izletnici u prirodu sve brojniji

Do kasnog poslijepodneva toga 9. kolovoza Biokovo je kroz glavni
ulaz Parka prirode posjetilo oko stotinu vozila i više od 300 osoba. Na
uskoj cesti po planinskom hrptu turisti su se razmimoilazili s dovoljno
strpljenja, čak i kad bi se na rubu strmine našao iritantno smeten
vozač.

Ljetni dani poput te subote vrhunac su biokovske turističke žetve koju ukupno godišnje čini između 43 i 45 tisuća posjetitelja.

Kako kaže ravnatelj Parka Nenad Bekavac, posjeti odražavaju
strukturu turista Makarske rivijere i njezina šireg okruženja.
Prevladavaju oni iz zemalja EU, ponajprije iz Poljske, Češke, Slovačke i
Njemačke.

Turizam se dinamizira i sve su prisutniji mlađi posjetitelji,
skloni promjeni lokalnih turističkih destinacija i sve je naglašeniji
trend posjećivanja prirodno zaštićenih područja, dodaje Bekavac.

Svijet živi u gradovima, objašnjava Prizmić, a 85 posto prostora je ruralno i posjetitelji mu nisu vični.

Prije pedeset godina na planinama se mogao sresti poneki
planinar, danas ih posjećuje po sto tisuća godišnje. Uz to, oni znatno
manje znaju o prirodi, pa je i vjerojatnost nesreća veća, kaže Prizmić.

Praćenjem trenda, PP Biokovo nastoji povećati svoje izvore a
smanjiti proračunsko financiranja, za što mogućnost vidi u povećanju
broja stranih turista.

Planine opasne, a nevičnim turistima nedostaje servis

Specifična ljepota krša, brojne vrtače i jame, endemičan biljni
svijet, geomorfološki i biljni rezervati, vidikovci s kojih se pruža
pogled na „pola Jadrana“ i veliki pojas zaleđa – neodoljiva su atrakcija
desecima tisuća turista.

Hrvatske planine su privlačne, ali su jako opasne; one su prave
klopke, upozorava Prizmić. Izgledaju pregledne, ali čim turist skrene s
puta, izgubi se, objašnjava.

Uz to su izložene nemilosrdnom „zvizdanu“ koji iznenadi mnoge
turiste. Ako ne ponese dovoljno vode ubrzo dehidrira, postane nervozan i
napažljiv, izgubi kontrolu i strada, zaključuje Prizmić.

No, ni tamo gdje ima obilje voda, na hrvatskim rijekama, problem
nije manji. Cetinu, primjerice, prema HGSS-u godišnje posjeti
četvorostruko više turista nego Biokovo. Gužva je i na Zrmanji. Tako
gust posjet razlog je velikom broju potraga na vodama.

HGSS, koji broji oko 800 uglavnom visokoobrazovanih i dobro
uvježbanih članova, raspoređenih u 25 većih i 40-tak manjih podružnica,
ima godišnje oko 1200 potraga čija je uspješnost visokih 75 posto,
podaci su Gorske službe. Kad bi tome pribrojili pomoć i sudjelovanja u
spašavanjima poput nedavnih poplava i osiguravanju događaja, broj akcija
bi se popeo na oko tri tisuće.

Njihov godišnji proračun, kaže Prizmić, iznosi oko devet
milijuna kuna, a kad bi spašavatelji bili na plaći, samo one stajale bi
državu 80 milijuna kuna godišnje.

No, Prizmić upozorava da sigurnost turista ne može biti
zadovoljavajuća kao i kvaliteta turističkog proizvoda, ako destinacije u
Hrvatskoj ne prepoznaju potrebe turista i na prilagode im se.

Čak ni zaštićeni prostori, koji bi trebali imati svoje planove
upravljanja ili kroz druge oblike regulirati pitanje sigurnosti, nemaju
sve to riješeno na zadovoljavajući način.

To osjete i spašavatelji. Primerice, Biokovo ima samo jedan
službeni ulaz, ali iz svakog sela i zaseoka postoji mogućnost
nekontroliranog ulaza tako da ne znate je li doista netko ušao i gdje ga
treba tražiti, dodaje Prizmić.

Biokovo je vrlo teško kontrolirati kad se radi o individualnim
posjetama nepripremljenih turista, pa je i ubuduće za očekivati
pojedinačne incidentne situacije, kazao je Bekavac i pohvalio visoki
angažman HGSS-a, posebno pripadnika stanice Makarska.

Bekavac je svjestan da Park prirode ima izuzetan potencijal za
posjećivanje i povoljnu turističku poziciju, ali i toga da do sada nije
razvijao adekvatnu ponudu u posjećivanju i interpretaciji zaštićenog
područja.

Danas posjetitelji Biokova nemaju adekvatnu ponudu koja bi bila
primjerena u turističkom i ugostiteljskom smislu za iskorak koji je
neophodan o koji očekuje većina posjetitelja, priznaje ravnatelj PP
Biokovo.

HGSS: Promjene su tek u početku

Javna ustanova je upravo u fazi donošenja Prostornog plana koji
će, očekuje se, odgovoriti na pitanje razvoja turizma i zaštite prirode.

Ključni infrastrukturni projekt je, po Bekavcu, već odavno
planirana izgradnja žičare Makarska-Vošac za koju su, kaže, ostvarene
sve prostorno-planske pretpostavke.

Zadnjih godina PP Biokovo imao je nekoliko preventivnih
aktivnosti kao što su izdavanje profesionalne planinarske karte,
nekoliko letaka i sličnih materijala.

Ove godine smo u produkciju pustili posebnu pješačku ulaznicu,
koja ima obilježja suvenira-razglednice s interaktivnim CD-om, te ju
ponudili uz kupnju planinarske karte HGSS-a. Istovremeno, kupnjom svaki
posjetitelj aktivira policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja,
dodaje Bekavac.

Ovim modelom prodaje ulaznica za Park prirode želimo umanjiti
potencijalne rizike, a u slučaju nesreće pokriti troškove angažmana
akcija HGSS-a, kaže Bekavac.

U cilju jačanja sigurnosti turista uz financijsku potporu
Ministarstva turizma od oko milijun kuna, HGSS je počeo gradnju 15-tak
skloništa na planinama gdje je za njima bila nužna potreba kao na
Kamešnici, Dinari, Vidovoj gori i drugima.

Također, u planu je izdavanje 35 sigurnosnih digitaliziranih
zemljovida, izgradnja staza, osposobljavanja oko 150 turističkih vodiča
za sigurno vođenje grupa, i slično.

To je tek početak, naglašava Prizmić i upozorava da je
najvažnije da lokalne zajednice i država percipiraju taj problem, što do
sada nije bio slučaj. Najviše za to proziva turističke zajednice.

Radi se o iznimnom resursu koji se ne smije upropastiti, za čiji
razvoj postoji mogućnost korištenja europksih fondova, zaključuje
Prizmić.

Iz stručne javnosti upozoravaju pak da hrvatski turistički
menadžment malo zna o važnosti prirode za turizam, a da se pak u
zaštićenim područjima ne razmišlja dovoljno o razvoju turizma.