GOST KOMENTATOR ZORAN VULIĆ: Nakon duge patnje Kup je napokon u Splitu, a već sutra treba misliti kako uzeti prvenstvo

Piše:

Svaka čast na trofeju nakon dugo vremena! Nakon duge patnje i duge boli trofej je napokon u Splitu. Istina da je utješna nagrada, ali trofej je trofej i moramo se veseliti. Ali moramo i živjeti za novi trofej, a to je – prvenstvo. Na to moramo misliti već od sutra i učiniti da taj pokal napokon dođe u Split.
Što se tiče same igre, utakmica je počela malo rastrgano za Hajduk koji je startao u formaciji 4-4-2, dok je Rijeka kao što smo i očekivali izašla u klasičnih 5-3-2. Vrebali su kontre i prvu, a rekao bih i jedinu na utakmici, pretvorila u pogodak. Hajduk je fazi obrane stajao dobro, ali u prvih 20 minuta nije bio konkretan, previše je bio razvučen u široko i duboko, dva stopera su previše imala loptu. Međutim, nakon prvog prekida i izjednačenja, Hajduk je uzeo konce igre u svoje ruke. I onda nakon drugog prekida i majstorije Marka Livaje, došao u vodstvo.
Kasnije je uz pomoć Smolčića, koji je pomogao i kod prvog gola, utakmica je dovedena u mirnu luku i privedena kraju. S desetoricom Rijeka nije mogla nauditi Hajduku, ne bi mogla ni kompletna, pa je onda Hajduk nakon još jednog poklona došao do 3:1. Utakmica je bila u samo jednom smjeru, samo se čekao kraj i uzimanje trofeja nakon dugog niza patnje koju smo svi prolazili. Hvala Bogu, došlo je vrijeme da se i mi veselimo.
Spominjao sam da je Kup utješna nagrada, ali ove sezone je ostvaren veliki napredak, to je tako čim se uzme trofej. Ranijih godina nisi imao trofej i to samo po sebi znači da je napravljen iskorak, bez obzira što si drugi, isto bi bilo i da si treći. I bez trofeja bi Hajduk isto igrao Europu, ali je puno ljepše novu sezonu dočekati s trofejom, pred tobom je igranje Superkupa na jednu utakmicu. Ali, ponavljam, već od sutra se treba pripremati za novu sezonu i prvenstvo, jer ova momčad apsolutno zaslužuje biti prvak uz dva-tri pojačanja, jer ima kvalitetu za napraviti iskorak i odmah na startu nove sezone zasjesti na prvo mjesto te da nas učine sretnima. Mislim da je Hajduk napokon za to sazreo, imamo dobru momčad.

Eto za kraj moramo spomenuti da mi je na kraju drago da nisam završio ostao u Uzbekistanu zbog ovog dana i noći pa da sam vidio navijače u terenu kako slave.