Izložba “Piture krša” Davora Širinića u Muzeju Cetinske krajine

U četvrtak, 15. lipnja, u Muzeju Cetinske krajine svečano je otvorena izložba mladoga sinjskog fotografa Davora Širinića nazvana „Piture krša“. Davor Širinić diplomirani je strojar koji se posvećuje robotici i tehnici te planinarenju. Njegova prva samostalna izložba fotografija u centru pažnje ima životinjski svijet Cetinske krajine. Pitali smo ga nekoliko pitanja o njegovu radu, suradnji s Muzejom Cetinske krajine i budućim planovima. 

Kako je došlo do suradnje s Muzejom Cetinske krajine, pa i do toga da se tvoja prva samostalna izložba otvori baš tamo? 

– Do suradnje s muzejom došlo je sasvim slučajno. Prije nekoliko mjeseci došao sam predati komad keramike kojeg sam našao u Cetini, međutim, nisam ni znao da sam došao u pravom trenutku – baš kad se osmišljavalo tehničko rješenje izložbe Muzeja Cetinske krajine o pokladnim običajima zvanu Oni dolaze koja se izlagala u Tomislavgradu. Predložio sam rješenje u obliku holograma umjesto projekcija i tu je sve krenulo. Ubrzo se suradnja proširila na nekoliko projekata – od rekognosciranja terena i snimanja prapovijesnih i antičkih gradina pa sve do digitalizacije muzejskoga lapidarija. U tijeku rekognosciranja fotografirao sam usputno biljni i životinjski svijet gradina, pa je tako Daria Domazet, ravnateljica muzeja,  spontano došla na ideju o izlaganju mojih fotografskih radova u Muzeju. 

Glavnina tvoga fotografskog opusa posvećena je životinjskom i biljnom svijetu Cetinske krajine.  Zašto su životinje i biljke u prvome planu, a ne tipična landscape fotografija? 

– Kako je i sama izložba nastala spontano, tako sam i ja krenuo s fotografiranjem kroz planinarenje kojim se bavim aktivno još od početka fakulteta. Moja pasioniranost prirodom  vuče korijene još u moje djetinjstvo kada sam bio opsjednut životinjama i otkrivanjem svijeta oko sebe. U dječačkim danima bih ujutro, čim ustanem, obišao sve panjeve i kamenja u susjedstvu kako bih provjerio koje se životinje kriju ispod njih. Iako Cetinska krajine obiluje predivnim pejzažima, uvijek mi pogled bježi na tlo ili  u krošnje stabala. Prisutna je tu i velika želja za znanjem o tom životinjskim svijetu, a internetom i preko društvenih mreža dobivamo mogućnost puno više naučiti, tako da to pokušavam što više iskoristiti. 

Kako se pripremaš za fotografiranje ovih modela, odnosno kako uhvatiti baš tako jasan trenutak s obzirom na to da je riječ o sitnim, brzim i često neprimjetnim životinjama? 

– Neke fotografije nastanu sasvim slučajno, kao i sve u životu uz malo sreće. Dok planinarim često uočim nekog gmaza, insekta ili pticu, i uspijem uloviti dobar trenutak. Za neke se zimi budim još prije mraka; ulazim u čeku koju pripremam dan prije i čekam pticu koju sam uočio tjedan dana ranije. Uz termosicu s kavom osluškujem i čekam, nerijetko se dogodi da i ne dočekam, ali ta povezanost s prirodom i intima koju osjetim u tom procesu, najdraži mi je dio ovoga hobija. Naravno, neovisno  o ishodu, svaka životinja zahtjeva zaseban pristup –  neke je potrebno dočekati u zasjedi da ih što manje uznemirimo, a za neke treba leći potrbuške i oponašati ih kako ih ne bi prestrašili.  Upravo  je ta tehnika približavanja životinji ključna i ujedno najizazovniji dio cijeloga procesa zbog toga što moraš prethodno svaku životinju detaljno proučiti te kroz metode pokušaja i promašaja dobivat ćeš sve bolje fotografije. Ljudi me često pitaju o opremi – zapravo i nije toliko važno koliko je ona vrijedna, kompaktni aparat ili neka profesionalnija oprema, za dobru fotografiju moraš se što više približiti životinji da bi ona kvalitetno popunila kadar.

Prošlo je nekoliko dana od otvaranja izložbe. Vidjeli smo da su sugovornici bili i Zdravko Budimir i Ivan Budinski, stručni suradnici iz Udruge BIOM; Ana Žanko, povjesničarka umjetnosti; glazbeni duo Muzea te mladi saksofonisti Lucijan Brković i Evan Ajdučić, a izložbu je posjetila i brojna publika. Jesu li se dojmovi slegli? Jesi li zadovoljan organizacijom cijeloga događaja?

– Nisu se dojmovi još u potpunosti slegli iz razloga što nisam mogao niti zamisliti da uopće imam izložbu a kamoli da ona bude ovako posjećena i organizirana kao što je bila. Moram se ovim putem zahvaliti Dariji i djelatnicima Muzeja Cetinske krajine što su prezentaciju fotografija napravili na svjetskoj razini, kao i program otvorenja koji je nadmašio očekivanja. Još jednom iskreno veliko hvala suradnicima i djelatnicima Muzeja Cetinske krajine.  

Kakvi su ti daljnji planovi, na čemu sada radiš? Nastavlja li se dalje tvoj rad s Muzejom Cetinske krajine?

– Glede fotografije – to mi je već način života i primarna okupacija moga slobodnog vremena, nadam se da će biti još zanimljivijih i kvalitetniji kadrova životinjskoga svijeta. Volio bih kad bi izložba bila putujuća i edukativna, da nakon ove prezentacije modele može pogledati zainteresirana publika iz drugih krajeva. Što se tiče suradnje s muzejom, nastavljamo s još puno zanimljivih projekata. Kombinacija kreativnosti djelatnika muzeja i moga znanja o tehnologiji dobar je spoj te se nadam da će sve to uroditi nekim jako zanimljivim sadržajima. 

Hvala Davoru na razgovoru i nadamo se da njegov fotografski zanos neće stati nakon prve izložbe, a prema onome što vidimo i čujemo od njega, to zvuči malo vjerojatno.