‘Stožer nije imao zakonsko pravo donijeti odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravišta’

Ustavni sudac Andrej Abramović analizirao je pitanje ustavnosti i zakonitosti odluka i postupanja državnih tijela u vrijeme izvanrednih okolnosti te utjecaja donesenih donesenih izvanrednih mjera na ljudska prava.

– Pod krinkom brige za građanstvo uvode se mjere koje sasvim sigurno krše ljudska prava.“ kaže Abramović.

Navedeno je ilustrirao kroz praktične primjere.

Zabrana napuštanja mjesta prebivališta i boravišta

Prije tjedan dana, Stožer civilne zaštite RH donio je “Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u RH“, prema kojoj se ograničava kretanje na hitne službe, opskrbu i dostavu, uvode propusnice itd. Problem je u tome što Stožer nije tijelo koje može donijeti takvu mjeru, a takva mjera mora biti donesena u zakonodavnom postupku i u predviđenoj proceduri.

Zakon nalaže da se prije donošenja mjera, mora proglasiti stanje katastrofe.

– Ne može se na Stožer civilne zaštite novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu.

Usput rečeno, Odluka je i inače nomotehnički manjkava na opasan način, pa tako ne sadrži čak niti okvirni rok trajanja mjere ograničenja koju predviđa.“, navodi sudac Abramović.

Murter u karanteni

Kao drugi primjer kršenja ljudskih prava navodi stavljanje cijelog otoka Murtera u karantenu.

Stožer civilne zaštite Šibensko kninske županije stavio je u karantenu cijeli otok Murter, a kako navodi, karantena je prema zakonu nešto sasvim drugo i iz drugog razloga.

U karantenu se prisilno mogu smjestiti samo ljudi, a ne cijela područja, a moguća je samo u slučaju kuge ili virusnih hemoragijskih groznica (Ebola, Lassa ili Marburg), što kod nas srećom nije slučaj. Odluku donosi ministar zdravstva, a ne stožer civilne zaštite.

Prema zakonu, karantena se mora platiti osobama koje su u nju prisilno stavljene.

– Kako će se otok izvući iz ove nezakonite, neustavne i poprilično nadrealne situacije, ostaje nam da vidimo. Možda nešto zarade izvan turističke sezone, ako ćemo poštovati vlastiti zakon i platiti svima karantenu?“, pita se sudac.

Samoizolacija – štednja na testovima

– Zatvaranje ljudi u vlastite kuće bez testiranja stavlja ih u prekarni položaj: postaju niti zdravi niti bolesni, stigmatizirani su do mjere ugroženosti od većine. Svjedoci smo da ih legitimiraju neovlaštene osobe (apotekari!), a priprema im se (navodno) i mjera praćenja mobitela.

Zbog nedefiniranosti mjere i zbog postojanja testa na bolest mjera samoizolacije nije niti proporcionalna niti primjerena prema Ustavu. Njome je dana prednost štednji na testovima tj. ekonomskim interesima države nad temeljnim ljudskim pravima. To je nedopustivo, to čak nisu vrijednosti istog ranga.“, navodi Abramović.

– Nema te nužde koja opravdava postupanje mimo zakona i Ustava, jer i Ustav i zakoni reguliraju (i) stanja nužde. Ako je nužda takva da zakone treba mijenjati, Ustav predviđa i postupak promjene, i osigurače zaštite. O krizi se misli unaprijed, hladne glave, da bi se onda kad kriza nastupi, moglo vjerovati samome sebi i svojoj trijeznoj procjeni. Ne čini zajednici najbolje onaj koji traži prečace, već onaj koji održava puteve. Procedura je glavna zaštita demokracije, a, dugoročno gledano, šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom.

Nitko ne zna kakve mjere treba poduzimati protiv pandemije nepoznatog virusa. Različite zemlje bore se na različite, i potpuno oprečne, načine. Svi se stručnjaci slažu da će spas biti kad postignemo „imunitet krda“, zaključuje Andrej Abramović u članku objavljenom na pravnom portalu, a možete ga u cijelosti pročitati ovdje.