Tko su samozatajni pjevači klape Kožino, koji su “pokorili” Festival dalmatinskih klapa u Omišu?

Još je na lanjskom Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu zadarska klapa Kožuno dala do znanja da se “ne šali” kada su u pitanju ambicije na tom prestižnom festivalu. Osvojili su 2 druga mjesta, odnosno drugo mjesto po glasovima publike i drugo mjesto stručnog ocjenjivačkog žirija.

Nakon takvog uspjeha bilo je za očekivati da će Kožino pokušati ove godine otići korak dalje, odnosno odnijeti pobjedu, i to se upravo dogodilo!

Tim povodom razgovarali smo laureatima iz Zadra koji nisu bili previše poznati široj publici, osim one klapske.

Kada je osnovana klapa Kožino i što znači ime vaše klape?

– Klapa
Kožino je osnovana u jesen 2003. godine. Mjesto Kožino spominje se u
arhivskim spisima prvi put 1105. ugovorom Čike,
zadarske patricijke, obnoviteljice samostana sv. Marije, polusestre hrvatskog
kralja Petra Krešimira IV. Njezina kćerka Vekenega ističe da je njezina majka
Čika kupila posjed “in loco qui dicitur Caproli”, za jednoga bijelog konja. 

Drugi je podatak iz 1387., spominje “mjesto” na brežuljku iznad mora, pokraj “Dikla”, kao Kožino Selo. Tim nazivom ponovno se
spominje i u glagoljskim maticama iz godine 1666. ime mu dolazi prema zadarskoj
plemićkoj obitelji Kože (Cosse) čije je bilo vlasništvo, iz čega je proizišao
pridjevski toponim Kožino. 

Selo je bilo spaljeno od Turaka 1636., ali je
poslije  dvije godine ponovno obnovljeno. Kada su Turci zaposjeli zadarsko
zaleđe mnogi su se mještani sklonili u Diklo, zatim u gradsko predgrađe oko sv.
Ivana i u Sukošan, da bi se nakon sklapanja mira s Turcima vratili na svoja
ognjišta. Župa je od 1575., a 1706. bili su joj pridodane kapelanije Diklo i
Petrčane – rekao nam je Jurica Polkovnikov, predsjednik klape Kožino.

Koliko se pjevača i voditelja
promijenilo u klapi do danas?

– Kad
smo kod pjevača temelji (basi) su imali najmanje promjena, dok je u ostalim
dionicama bilo poprilično promjena. U prvim tenorim 4-5 promjena, slično i u
drugim tenorima, dok je u baritonima bilo također 2-3 promjene.

Prva
voditeljica nam je bila Linda Subotić, pa zatim Jelena Laća. Obje su bile u
dužem vremenskom periodu. Zatim nam je kratko voditelj bio Petar Čančar, i na
kraju od 2010. godine maestro Ante Rados.

Tko trenutno pjeva u klapi i tko
je voditelj?

– Duje Stanišić je prvi tenor, Stipe Štrkalj i Marin Milić su drugi tenori, baritoni su Branimir Stručić i Danijel Vidović, a trio basa čine Jurica
Polkovniko, Željko
Bušić i Mate
Stručić. Vodi nas Ante Rados.

Većina
članova klape su iz Kožina pored Zadra – rekao nam je Jurica.

Jeste li očekivali pobjedu na
Omiškom festivalu i što vam ona znači?

– Bolje je
reći da smo priželjkivali pobjedu. Ona nam znači nevjerojatno puno, ona nas
veseli i ispunjava, hrabri i opija, ona hrani našu želju za još marljivijim
radom – komentirao je Željko
Bušić, bas klape Kožino.

Voditelja klape, Antu Radosa, upitalo smo kolika je važnost Omiškog
festivala klapa.

– Klapa
poslije drugoga svjetskog rata, sve do šezdesetih godina
prošloga stoljeća, živi gotovo anonimno, negdje više negdje manje
doživljava svoju egzistencijalnu krizu. Imajući sluha za tu folklornu
pojavu i ne htijući biti svjedokom njezina
eventualnog iščeznuća, grupa ljudi na čelu s Ljubom Stipišićem, 1967. g. u Omišu utemeljuje
Festival dalmatinskih klapa.

U dalmatinskim
sredinama ova je ideja među glazbenim amaterima i  entuzijastima
primljena s oduševljenjem, te je rezultat toga bio osnivanje više
desetaka, pa i stotina dalmatinskih klapa. 

Osim toga, omiški Festival je zbog
natjecateljskog karaktera postavio i više umjetničke kriterije, rezultat čega
su mnoge uspješne obrade napjeva, njihova sistematizacija kroz Zbornike, zatim
pojava umjetničkih voditelja i porast opće kvalitete klapskog pjevanja u
elementima intonativne čistoće, vokalne tehnike i ostalih elemenata koje
pojedinim predlošcima daju dojmljive izvedbe koje ipak ostaju u okvirima
prikladne folklorne atmosfere.

Upitali smo voditelja klape i ugrožava li komercijalna klapske
pjesma izvornu klapsku pjesmu?

– Odgovori
na ovo pitanje su prilično raznorodni što upućuje na određenu polariziranost
klapskog svijeta. Stručna mišljenja se uglavnom baziraju na evidenciji
postojećeg stanja. Mogućnost komercijalnog korištenja dalmatinske tradicijske
glazbe je uočena polovicom prošlog stoljeća kada na ovim prostorima započinje intenzivan
razvoj turizma. Sasvim logično, koriste se skupine narodnih pjevača kao
glazbena kulisa koja itekako priliči ozračju dalmatinskih kala u ljetnim
večerima s prepunim terasama lokalnih restorana i gostionica na kojima se
turistima poslužuje svježa riba, pršut i domaće vino. 

Već tada klapama
ponestaje izvornog repertoara i uviđa se potreba stvaranja novih, banalnih
turističkih pjesmica kojima je cilj predstaviti Dalmaciju i ovdašnje ljude kao
vesele, dobrohotne, romantične, ali i sklone održavanju vlastite
tradicije.

Mistifikacija i, u isto vrijeme slavljenje mora i svega
morskoga, u kombinaciji s muževnim klapskim glasovima, naprosto su nepogrešiva
formula koja privremenim gostima na našoj obali priređuje nezaboravan ugođaj. 

Daljnja komercijalizacija klapa se veže za nastanak nekoliko festivala zabavne
glazbe, među kojima uvijek spominjemo onaj najpoznatiji-Splitski festival. I
prije negoli je omiški Festival klapa postojao, na splitskom Festivalu su klape
pratile ondašnje estradne pjevače, a to se je nastavilo do današnjih dana. Sam
splitski Festival je imao tendenciju poticanja autorskih pjesama koje su
koristile melodiku i poetske predloške naslonjene na dalmatinsku klapsku
tradiciju.  

Za pravo reći, današnji splitski Festival i nema tako puno
klapa koje su u funkciji pratećih vokala nekoj estradnoj zvijezdi, već su one u
svojim redovima iznjedrile poneke nadarene soliste, tako da na ovom Festivalu
imamo mnoštvo klapa koje sada samostalno nastupaju. 

U Hrvatskoj trenutno
djeluje preko 400 klapa. Poznatih estradnih klapa i onih koje to pokušavaju
biti ima manje negoli klapa koje grade svoj repertoar na izvornoj i skladanoj
dalmatinskoj klapskoj pjesmi. Razlika je u tržišnoj, marketinškoj i uopće
komercijalnoj orijentiranosti koja je medijima i široj publici interesantna.
Zato je  desetak  komercijalnih klapa svima znano imenom i
repertoarom, dok stotine ostalih klapa gotovo anonimno nastupa na lokalnim
smotrama i festivalima klapske pjesme. 

Danas klape pjevaju spektralno širok
repertoar, ali popularnost dolazi kroz komercijalizaciju i pjevanje zabavnih
novoskladanih pjesama, tzv. klapskih šansona prema iskušanoj formuli splitskog
Festivala, istaknutog soliste, bogatih instrumentalnih aranžmana, patetičnih
tekstova o moru, konobi, galebima, mrižama, maslinama, smokvi i vinu te
iskajanjima nad propalim ljubavima.  

Mnoge klape s izvornim repertoarom se
susreću s podijeljenim mišljenjima i stremljenjima među svojim članstvom jer
zov estrade i zabavna komponenta nastupanja pred publikom postaje sve većim izazovom
i imperativom. Održati samostalni cjelovečernji koncert pjevajući a cappella
izvorne klapske pjesme postalo je u tolikoj mjeri neatraktivno široj publici da
danas gotovo i nema takvih samostalnih klapskih koncerata. Ako uključite
instrumente, odjenete bijelu košulju i crveni pojas, izvedete nekoliko
komercijalnih aktualnih hitova, a da pritom glasovna fuzija, intonativna
čistoća pjevanja, fraziranje i ljepota tona nisu bogznašto, nije isključeno da
nećete postići stanoviti uspjeh i tako započeti svoju estradnu avanturu. 

U
vrijeme kad su na omiškom Festivalu pobjeđivale klape Trogir, Šibenik, Ošjak,
oktet DC, i ostali, to su ujedno bile i vodeće klape u nas. Danas možete biti
kvalitetom najbolja klapa, pobijediti pet puta zaredom, osvojiti klapski tron i
biti najviše ocijenjen od glazbene struke, pa da vam to uopće ne donese
medijsko i komercijalno pozicioniranje. Prema glazbenoj strukturi izvorni
napjevi i moderne pop-rock pjesme u izvedbi estradnih klapa nemaju gotovo
nikakve sličnosti. To je već dovoljno da se klapska pjesma i upotreba prefiksa
klapa ograniči na one skupine pjevača koje pjevaju napjeve na tradicionalan
način. 

Ostali neka pjevaju što god im paše i donosi popularnost i zaradu, ali
neka se nazivaju ansamblima ili vokalnoinstrumentalnim sastavima. Dakle,
dalmatinski narodni višeglasni napjevi se danas, više nego ikad imaju pravo
zvati tradicionalnima, klapskima i tako se jasno distancirati od raznih
zlouporaba. 

Klapska izvorna pjesma, koja se pjeva bez instrumentalne pratnje,
načinima koji traju više od jednog stoljeća, postoji i traje i danas. Ona nije
popularna među širom publikom, ona nije prikladna za stadione i disko klubove,
ona ne traži od publike da je se pjeva zajedno s klapom, ona nije ni za
sprovode i vjenčanja, ona nije za tulume i fešte. Ona je za pjevače, klapske
pjevače, ona je za svako uho koje se ne boji zastati i osluhnuti, ona je za
kale i kalete, za škuribande i volte, ona traži od nas da zastanemo, umirimo
se, i kako bi pokojni Ljubo Stipišić rekao: da se vratimo sebi, dok još imamo
kome!

– Što je definicija klape?

Klapa je
skupina prijatelja koji znaju i višeglasno zapjevati dalmatinsku klapsku pismu.
Pojava klapske pjesme se veže za polovicu 19. stoljeća i može se slobodno
reći da je nastajući u malim urbanim dalmatinskim gradićima imala između
ostalog funkciju zabave pjevača i užeg kruga slušatelja. Ondašnji puk s
karakteristikama radnika, ribara i težaka je u takvoj glazbi zadovoljio svoje
glazbene i sociološko-kulturne potrebe i afinitete. Može se reći da drugog
izbora nije ni imao. 

S vremenom je izbor postajao sve veći, a tehnika je
omogućila pristup široj glazbenoj ponudi i načinima glazbene reprodukcije. Osim
toga, profil primorskog čovjeka je proširen na više ili manje obrazovane, zatim
na zaposlene u tvornicama, prosvjeti, upravi, građevini, turizmu, itd. Zbog
toga se glazbeni ukusi i potrebe sve više individualiziraju i rasipaju na mnoštvo
glazbenih pravaca danas dostupnih putem medija i tehnike. Ipak, mnogi su
shvatili da je Klapa jedan glazbeni izričaj i zasebna cjelina, te se prema njoj
tako i  odnose: njegujući ju i poštujući njezino krhko i osjetljivo tkivo – kazao je voditelj Rados.

Možete li usporediti klape
zadarskog područja s “ostatkom” Dalmacije?

– Zahvaljujući
terenskim zapisivačima kao što su to u 19.stoljeću bili gostujući Franjo Kuhač
i Ludvik Kuba, a kasnije domaći Bersa, Dobronić, Fio, Stipišić, Tambača, Buble,
Ćaleta i drugi, splitska regija i otoci prednjače u količini izvornih i onih
narodnih napjeva prilagođenih klapskom izvođenju. Osim toga, ovi potonji
zapisivači su ujedno harmonizatori i obrađivači većine zapisanih napjeva.
Upravo je obrađivanje izvornih napjeva ključan pojam i prekretnica u klapskoj
povijesti. Naime, obrade su ipak donekle izmijenjeno i u većini slučajeva
umjetnički poboljšano stanje izvornika. Kada bismo čuli kako zvuče neke pjesme
u originalnom izvođenju narodnih pjevača-kazivača, uočili bismo koliko je kasniji
obrađivač svojim intervencijama promijenio izvornik. Ako usporedimo dva bazena,
onaj splitski i s druge strane zadarski, onda uočavamo osnovne razlike:

Prvo, Zadar
i okolica imaju manje terenski zapisanih narodnih napjeva koje danas izvode
klape, što ne znači da tih napjeva nema.

Drugo, Zadar
je u prošlosti imao manje aktivnih zapisivača i obrađivača napjeva.

Konačno, vrlo
je važno demografsko obilježje zadarskog stanovništva i činjenica da se je ono
u nekoliko navrata gotovo u potpunosti mijenjalo. Zadar je u 19.stoljeću bio
središte austrijske pokrajine Dalmacije, a još od mletačke vlasti, pa preko
Napoleona, forsiralo se je useljavanje romanskog stanovništva radi
upravno-kolonizatorskih potreba. Trgovina je bila uglavnom upućena na Trst i
tršćanske trgovačke posrednike. To zapravo govori da je glavni kulturni utjecaj
na grad Zadar imalo zapadnoeuropsko okružje. Ovdje pretpostavljamo da je
zadarska gradska folklorna pjesma živjela prilično odvojeno od folklora okolice
uvažavajući činjenicu različitog nacionalnog sastava zadarskog gradskog i
stanovništva okolice. Tek nakon drugog svjetskog rata, kada se talijansko
stanovništvo iseljava, Zadar biva napučen stanovnicima iz zaleđa, priobalja i
otoka. 60-ih godina 20.stoljeća, u Zadru je živjelo samo oko 15 posto autohtonih
Zadrana. Dakle, 85 posto novog stanovništva je zapravo donijelo sa sobom vlastito
naslijeđe koje se nije moglo poistovjetiti  s gradskom tradicijom, već je
Zadar otad u procesu asimiliranja useljenika i stvaranja vlastitog urbanog
identiteta. Ovi podaci nam jasno kazuju da je grad Zadar prostor kulturnog
diskontinuiteta, te da je zbog toga i zadarska folklorna pjesma pojam kojeg je
teško odrediti. Ono što znamo jest da je stara gradska jezgra, dakle, poluotok
do kraja Drugog svjetskog rata bio naseljen uglavnom talijanskim stanovništvom
i prema tome, tzv. Zaratini su imali svoju zaratinsku pjesmu na talijanskom
jeziku.

Obzirom da
su nekoć prigradska, a danas gradska naselja Puntamika, Belafuža, Bokanjac,
Stanovi i Arbanasi  kontinuirano naseljena hrvatskim stanovništvom, upravo
su to lokaliteti na kojima pojedini zadarski zapisivači bilježe narodne napjeve
koji imaju dobru osnovu za harmoniziranje i obrađivanje za klapsko izvođenje.
Osim ovih gradskih dijelova, još poneki zapisani i obrađeni napjevi dolaze sa
otoka Ugljana i Pašmana.

Osim ovih
zapisa, u nekoliko napjeva se spominje Zadar ili zadarsko. Tako imamo Lipe ti
su Zadarke divojke, zatim Lipšega tanca ne viđoh, već što sam sinoć po Zadru,
ili napjev Divojka je mlada koji ima drugi naziv Kletva Zadru.

Prve
zadarske klape se javljaju šezdesetih godina prošloga stoljeća, pa tako Zadar među prvima ima klapu
Jadera kao svoga predstavnika na prvom Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.
Kasnije će se pojaviti mnoštvo klapa iz Zadra i okolice koje će se natjecati na
ovom prvom i najznačajnijem klapskom  Festivalu. Zanimljiv je podatak da
je u prvih 25 godina omiškog Festivala, odmah nakon Splita, grad Zadar dao
najveći broj klapa sudionica. Neke od njih će na omiškim pjacama praizvesti
napjeve iz zadarskog  kraja te na taj način pokazati da Zadar ima određenu
tradiciju i klapski potencijal kojeg valja uzeti u obzir – rekao nam je Ante Rados.

Među klapama se kaže da biti prvi
tenor nije samo vokalna dionica već dijagnoza. Je li to slučaj i u vašoj klapi?

– Otkada naš prvi tenor vodi mladu klapu (Idro iz Kožina), nije za
prepoznati – složili su u ovoj sjajnoj zadarskoj klapi.