Dvije rijetke ptice ibis viđene u Istri

Blistavi ibis (plegadis falcinellus) zatečen je u migraciji prema sjeveru, a na području Posebnog ornitološkog rezervata Palud zadržao se desetak dana kao jedini primjerak svoje vrste, zajedno u društvu žutih čaplji.

Blistavi ibis spada u ugrožene vrste, a na području Hrvatske jedina područja na kojima je zabilježeno njegovo gniježđenje su Zaštićeni krajobraz Jelas polje kod Slavonskog Broda i Park prirode Lonjsko polje kod Kutine.

Ćelavi ibis (Geronticus eremita) vrlo je rijetka ptica koja spada u Regionalno izumrle vrste, a u preletu preko naših krajeva primjetili su ga mještani na području Galižane gdje je boravio pet dana.

Nakon pregleda je utvrđeno je da se radi o prstenovanoj ptici te da je riječ o ibisu imena Baltazar, ispuštenog u prirodu sa područja između Austije i Bavarske u sklopu EU projekta Waldrapp, u kojima sudjeluju Austrija, Italija i Njemačka s ciljem ponovno uvođenja u prirodu u Europi izumrle vrste.

U Naturi Histici kažu kako su s tom vrstom posljednji puta imali susret 2006. godine, kada su zbrinuli i othranili ćelavog ibisa imena Hector koji je bio pronađen na području Valture.

Blistavi ibis je srednje velika ptica dužine do 65 centimetara, a odrasle ptice su tamnosmeđe boj s brončanim i zelenkastim metalik odsjajem. Tijekom sezone parenja dobija brončano perje i svijetloplavu liniju oko očiju i kljuna. Obitava u slatkim vodama, močvarama, ušćima rijeka, a gnijezdi se u gustim kolonijama, najčešće s čapljama i malim vrancima.

Ćelavi ibis je veličine do 80 centimetara. Mlada ptica ima perje na glavi, koje kad poraste otpadne pa je stoga i dobio ime ćelavi ibis. Tijelo mu je prekriveno crnim perjem, ima crveni kljun i crvenu kožu na cijelom tijelu te dugačko perje na stražnjoj strani vrata. Nastanjuje suha i polusuha stjenovita područja ili priobalje. U svijetu ih  je jako malo, a gnijezde se još samo u Maroku i Turskoj.