Crkva Svetog Josipa i čempres ‘žive’ zajedno gotovo dva stoljeća u dubrovačkoj jezgri

Blagdan svetoga Josipa prilika je da se prisjetimo zanimljive priče iz dubrovačke povijesne jezgre, gdje gotovo dva stoljeća u posebnoj vezi “žive” crkva Svetog Josipa i stablo čempresa. Pozornost prolaznika u Ulici od Puča uvijek privlači čempres koji raste iz kamenog pročelja, prenosi HRT.

Ovdje je nekad bila crkva svetog Jakova, koja je uništena u potresu 1667. Nakon toga, bratovština dubrovačkih drvodjelaca izgradila je novu crkvu i posvetila je svome zaštitniku, Svetome Josipu.

–On je kao drvodjelac dobio svoj pravi simbol – stablo čempresa, za koje mi ne znamo točno kad je posađeno je li uopće posađeno. Vrlo lako je moguće i da je neka ptica donijela sjeme i da se čempres tu sam ukorijenio, kaže Nikolina Kapović, turistička vodičica. Korijeni ne prodiru u unutrašnjost crkve nego su pronašli put do zemlje.

–On ima korijene pružene prema izvorištu vode koje i dan danas teče ispod te ulice. Zato je on i dalje živ i svi se čude kako on i dalje raste, ističe Dubravko Kovačević.

Sudeći po ukrasnoj vazi, čempres raste još od 1836. godine. Ovaj simbol života i otpornosti preživio je i jedan od najtežih srpsko-crnogorskih napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine. Tada je oštećena glava svetog Josipa, a pogođen je i čempres.

–Jedan geler skoro ga je prebio pa su mi govorili: ‘Što ne uništiš ovog mrtvaca?’, a velim ja: ‘Neka stoji’. I on se potpuno oporavio, rekao je don Slavko Grubišić, župnik.

Posljednjih sedam godina, kapela služi kao mjesto trajnog euharistijskog klanjanja, dok se sveta misa održava jedino na blagdan svetog Josipa. Prepuna crkva svjedoči o privrženosti i živoj vjeri Dubrovčana, a čempres ostaje simbol života koji uvijek nađe način.