ISTRAŽILI SMO Splićani žele reprezentaciju, glavni krivac netrpeljivosti – tvrdoglave glave s obje strane

Desetog dana mjeseca listopada Split će postati nogometno središte Hrvatske. Koliko taj datum znači u novijoj hrvatskoj nogometnoj povijesti dovoljno govori činjenica kako se, i gotovo četiri mjeseca ranije, s nestrpljenjem iščekuje da lopta u toj kvalifikacijskoj utakmici s Mađarima krene s centra. Napokon, barem tako Splićani kažu, Poljud će biti domaćin odabranoj nogometnoj vrsti pa će i Dalmacija, a posebice njeno mlađe stanovništvo, moći uživo gledati majstorije Modrića, Perišića, Rakitića i drugih. Četiri godine nakon što je na Poljudu osvanuo kukasti križ mrlje iz prošlosti gurnute su, po domaći, pod tapet pa je tako zaključena barem jedna era netrpeljivosti i zategnutih odnosa na relaciji Split – Zagreb, Hajduk – HNS. Zbilja, ili tek prividno, ali u nadi da je veća prevaga na prvom izboru.

Priča gotovo svima poznata, dovoljna sama za sebe i potpuno uzaludna za nova ponavljanja i vraćanje na poteze od samog početka, ali vrijedi istaknuti ono najbitnije – Hrvatska će kvalifikacijski ogled s Mađarskom igrati u Splitu! Povratka nema, odlučeno je, nek sportska bajka počne!

Oštru je poruku poslao u razgovoru za jedan medij fetivi Splićanin, Slaven Bilić kada je rekao da „Pojedinci zaključaju ega i vrate reprezentaciju u Split!“ te nastavio kako „Vatreni trebaju Split, a još više Split treba reprezentaciju!“. 
I ptice su na granama propjevale sve ono što se u proteklo vrijeme događalo u splitsko-zagrebačkoj priči bez kraja, ako krajem ne smatramo konačnu odluku o povratku na Poljud, ali je svima postalo jasno kako mnogo tu stvari treba dodatnu analizu i kako mnogo stvari u pričama s jedne i druge strane jednostavno „ne drži vodu“.

Zadrta mišljenja i dalje u Hajduku, smiješne poruke Našeg Hajduka te iskreno mišljenje Torcide, spuštanje HNS-a u „nižu brzinu“ i Splićani, od kojih su gotovo svi, složni u jednom – radosti što će Hrvatska sraz s Mađarima igrati upravo na Poljudu.

“Prepirke nisu dobre, triba duh zajedništva…”

– Nego šta nego mi je drago. To je jedino rješenje, to je zaslužio ovaj grad, zaslužila je, na kraju krajeva, i reprezentacija. Pojedinci šta imaju svoje ciljeve to triba zanemarit. Uzrok što nije bilo reprezentacije su tvrdoglave glave. Svak ima svoje mišljenje, triba se Hajduk, za mene osobno uključit u organizaciju utakmice. Prepirke nisu dobre, triba duh zajedništva i to je to – odmah nam je anketu ulicama Splita otvorio Marijan, 45-godišnji profesionalni vozač koji je, kako kaže, jedne od ljepših trenutaka u životu proveo na splitskoj nogometnoj ljepotici bodreći Bile.

U šetnji psa zatekli smo i 37-godišnju Moniku iz Posedarja pored Zadra koja je sa svojom obitelji kod rođaka u Splitu, ali svakako joj je drago što će reprezentacija zaigrati pod Marjanom, štoviše kaže kako će tog 10. listopada potegnuti iz Posedarja u Split:
– Nisam iz Splita, ali svakako mi je drago. Bit će i dalje zategnutih odnosa dok je i dalje ovakvih ljudi u Splitu i Zagrebu. Vjerojatno ima politike u ovome svemu. Ja volim da je reprezentacija tu, i osobno ću ić na utakmicu –

Iznimno sretan bio je i 72-godišnji Ante, umirovljenik koji je po nesnosnoj žegi tek izašao do trgovine kako bi uzeo kruh, rekao nam je:
– Normalno da mi je drago. Zna se tko je krivac – Mamić i purgeri, a ko bi drugi. Uvik je Dalmacija dobivala „po sebi“. Civilizirano je da se Hajduk uključi u organizaciju utakmice, svi smo mi naši, glupo su to izveli. Svi oni slušaju šta im drugi kažu, nema niko svoje mišljenje, to je katastrofa –

Previše politike u svemu, presjek je onoga što nam je rekao 40-godišnji Mladen iz Sinja kojeg smo uhvatili na pauzi:
– U jednu ruku mi je drago, u drugu ne. Ponajviše zbog one „svastike“ i onoga ko je napravio koji ni dan danas nije otkriven. To je sve pomrčilo ono prije. Politika ima najviše ulogu, to je najžalosnije. Sportaše i političare triba odvojit. Možda je ovo politički potez, ko će to znat više, ko god je na vlasti ima krivo mišljenje o sportu –

– Itekako mi je drago. Konačno mi je drago da su našli zajednički jezik. Hrvatski nogometni Savez je bio previše bezobrazan prema Hajduku, eto to ti je razlog svega, ali bilo je tu sigurno i puno toga na splitskoj strani. Ne bi došlo do toga da nije bilo ekstremista – podijelio je krivnju u ovoj priči 22-godišnji Marin, student elektrotehnike na splitskom FESB-u.

– Svakom normalnom bi bilo drago da će reprezentacija doć u Split. Igrala je svugdi, nek igra i ovde. Najviše je tu bilo politike, netrpeljivosti, ali i sraz između Splita i Zagreba. Nije normalno od 66 utakmica da Hrvatska igra dvi na Poljudu, jedna je bila i bez publike – svoje mišljenje nam je rekao i Antonio koji je žurio na posao, ali je ipak izvojio koju sekundu i za našu anketu.

Tek troje je reklo “ne”

Zanimljivo, među mnoštvom ispitanih na različitim lokacijama Splita tek je troje sugrađana izrazilo nezadovoljstvo što će Hrvatska igrati na Poljudu što dovoljno govori koliko su Splićani željni reprezentacije. Ipak, uz pozitivne ili negativne odgovore bilo je i onih koji su rekli kako ih gostovanje Hrvatske uopće ne zanima, ali samo iz jednog razloga – jer misle kako su i u Hajduku i u HNS-u jednostavno pretjerali.

Pri kraju iscrpne ankete naišli smo na Petra, 44-godišnjeg bankara koji je poprilično oštro osudio cijelu situaciju i dao zbilja zanimljiv odgovor:
– Dašta mi je nego drago. Prijašnjih godina nije bila reprezentacija u Splitu zbog Torcide, samo radi njih. Oni glume da su mafija i šerifi. Nemam šta drugo reć.

Zaključak je jednostavan i realan pokazatelj istinskog razmišljanja Splićana, a svodi se u svega dvije riječi – Vatreni, dobrodošli!