Alojzije Stepinac: Vođa Crkve u najtežim vremenima

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac kojemu je u petak poništena presuda iz 1946. vodio je katoličku crkvu u teško vrijeme prije, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata te ostao zapamćen po svom kardinalskom sloganu – U tebe se Gospodine uzdam.

Stepinac je rođen 8. svibnja 1898. u Brezariću kraj Krašića. Maturirao je 28. lipnja 1916. nakon čega je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku te je poslije šestomjesečnog časničkog tečaja bio poslan na talijanski front kod Gorice. U bitkama na rijeci Piavi, u srpnju 1918. pao je u talijansko zarobljeništvo odakle se, kao solunski dobrovoljac, oslobodio u prosincu 1918. U proljeće 1919. bio je demobiliziran.

Za svećenika je zaređen u Rimu 26. listopada 1930. Papa Pio XI. imenuje ga 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva. Bio je tada najmlađi biskup na svijetu s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva. Na Ivanje, 24. lipnja 1934. zaređen je za biskupa u zagrebačkoj Katedrali. Nadbiskup ga odmah uključuje u najintenzivniji pastoral prostrane nadbiskupije. Nakon smrti nabiskupa msgr. Antuna Bauera, 7. prosinca 1937. Stepinac preuzima upravu i postaje nadbiskupom zagrebačkim.

Drugi svjetski rat i posljeratni montirani proces 

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon njemačke okupacije Jugoslavije uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, oslonjena na sile osovine, a Stepinac se u to vrijeme ne veže ni uz koju političku stranku ili pokret. Dosljedan u svom rodoljublju, ali nadasve vjeran pastirskom poslanju javno osuđuje rasna, ideološka i politička progonstva. I u javnim nastupima i u tolikim pismenim interventima zahtijeva poštivanje svake osobe, bez razlike na rasu, narodnost, vjeru, spol i dob. Odmah po donošenju rasističkih zakona, već u travnju 1941. upućuje najoštriji prosvjed vlastima NDH. Spašavao je progonjene Židove, Srbe, Rome, Slovence, Poljake, kao i Hrvate – komuniste.
 
Nakon rata, komunističke vlasti tražile su od Stepinca osnivanje Katoličke crkve odvojene od Rima. Zbog njegova odbijanja, 1946. komunističke vlasti po nalogu javnog tužioca Jakova Blaževića montiraju mu politički proces po kojem je iste godine 18. rujna i uhićen, te osuđen na 16 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Nakon petogodišnjeg zatočeništva u Lepoglavi, premješten je u kućni pritvor u rodnom Krašiću. U zatočeništvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuće stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka.

Uputio je mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima više od 5000 pisama od kojih je sačuvano oko 700. U pismima, kao čovjek žive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tješi i potiče, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu. I u tim pismima, kao i na suđenju i u cijelom zatočeništvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale.

Nekoliko godina prije smrti, 12. siječnja 1953. papa Pio XII., nagrađujući njegove vrline i zasluge imenovao ga je kardinalom. Skrhan posljedicama mučeničkog života i bolešću, kardinal Stepinac nikada nije obukao svoj grimizni kardinalski plašt. Umro je u Krašiću 10. veljače 1960.

Beatifikacija u Mariji Bistrici i postupak kanonizacije

Izgovarajući formulu beatifikacije,  papa Ivan Pavao II. tada je rekao: “Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se časni sluga Božji Alojzije Stepinac od sada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, 10. veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”. Po proglašenju blaženim otkrivena je slika s likom kardinala Stepinca, djelo slikara Josipa Biffela. Obred proglašenja blaženim počeo je zamolbom nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića i postulatora prelata Juraja Batelje.

Po riječima časne sestre Anđelite Šokić, voditeljice muzeja Alojzija Stepinca u Zagrebu dokumentacija za proglašenje svetim predana je prošle godine u Rim i sada je na Kardinalskom zboru da donese konačnu odluku. Dokumentacija, pojašnjava, donosi čudo za koje je svjedočilo sedamdeset osoba koje se uglavnom međusobno ne poznaju. “Pozitivno o spomenutom čudu izjasnila su se i medicinska i teološka komisija u Rimu i sada samo konačnu odluku treba donijeti Kardinalski zbor u Vatikanu”, ističe časna Šokić.  

Zajedničko povjerenstvo o Alojziju Stepincu, sastavljeno od hrvatskih i srpskih stručnjaka, sastalo se 12. i 13 srpnja u Rimu radi ponovnog i zajedničkog čitanja života ovog zagrebačkog kardinala, no zaključci povjerenstva neće utjecati na Stepinčevu kanonizaciju, koja je u isključivoj nadležnosti Svete Stolice. Povjerenstvo, koje je ustanovljeno na poticaj pape Franje nakon nekoliko susreta predstavnika Svete Stolice, Srpske pravoslavne crkve i Hrvatske biskupske konferencije, kroz znanstveni pristup i dostupnu dokumentaciju proučiti će život kardinala prije, za vrijeme te nakon Drugog svjetskog rata. Predviđen je niz zasjedanja koja će završiti u roku od 12 mjeseci, a članovi povjerenstva su predstavnici Svete Stolice, članovi hrvatske Katoličke crkve pod vodstvom Josipa Bozanića, hrvatski povjesničari dr. Jure Krišto i dr. Mario Jareb, te pripadnici Srpske pravoslavne crkve i srpski veleposlanik u UNESCO-u. Iduće zasjedanje povjerenstva održat će se 17. i 18. listopada u Zagrebu.