Zorana Kačić: Mladi i talentirani u Splitu propadaju i nikoga za to nije briga

Nakon predstave “Majka Hrabrost i njezina djeca” u HNK Split i kritika i publika su bila složni – pamti songove, zaboravi predstavu. 
Posebno glas Zorane Kačić koji je tako dopro do publike. Studentica završne, pete godine Umjetničke akademije, imala je priliku pred kazališnom publikom pokazati i umijeće pjevanja. Nije trebalo dugo publici da shvati o kakvim je vokalnim sposobnostima riječ. Ne radi se o slučajnosti, mlada glumica je završila osnovnu Glazbenu školu (klavir) i pohađala srednju Glazbenu – smjer solo pjevanje. 

Pjevala je u nekoliko bendova, nastupila je i na Splitskom festivalu prije 11 godina u duetu s Giulianom “Kako ću volit to ludo more”. Osvojili su nagradu publike. U posljednje vrijeme pjeva s bendom “Fank Zapa”. Obradama funk, pop i rock hitova pune klubove i osvajaju simpatije.

– U neko davno vrijeme sam razmišljala o upisu na solo pjevanje, ali sam shvatila da mi je to preograničavajuće. Koliko god da sam voljela pjevati, nisam se vidila zbijena u samo jednoj formi – prisjetila se iznimno šarmantna Zorana.

Presudno da shvati što zapravo želi su bili mjuzikli u organizaciji srednje škole koju je pohađala, 1. jezične gimnazije i White Cliffs Theatra iz Dovera. Prvi put je tada stala na scenu HNK Split.  

– Bio mi je to ključni trenutak u kojem sam osjetila da je to točno što želim, biti na pozornici i pjevati i glumiti – sa smiješkom priča.

Kazalište je Zorani prioritet.

– Žao mi je jedino što se u Splitu ne njeguje kultura mjuzikla, a i kultura općenito jako malo. Mladi i talentirani ljudi u ovom gradu propadaju i nikoga za to nije briga – ističe.

Dodala je da se na svakom koraku priča o velikoj nezaposlenosti, namještenim natječajima, pokradenim novcima, krizi, ali da sve ostane na priči.

– Ne poduzima se išta da se stvari promjene – ustvrdila je.

A put do prvih glumačkih ostvarenja je išao polako. Nakon nekoliko pokušaja upisivanja Akademije u Zagrebu i istovremenog studiranja Pravnog fakulteta u Splitu, na koncu je upisala splitsku Akademiju. I nije požalila. Dapače. S kolegama, bolje rečeno prijateljima s klase glumila je u brojnim predstavama, poput “Kontra progresa” Estevea  Solera, “Peer Gyntu” Henrika Ibsena, “Romeu i Juliji” W. Shakespeara, Euripidovim Trojankama, Molierovim “Učenim ženama”, u komediji Rogera Vitraca “Viktor ili djeca na vlasti”. U kazalištu PlayDrama zajedno igraju u predstavi “Omladini o idealima”. Prva samostalna uloga Zorani je bila uloga Helene u drami “Jesenja sonata” Ingmara Bergmana, koja već drugu sezonu puni Scenu 55 splitskog HNK. A kako studiozno Zorana pristupa svemu što radi svjedoči i to kako se pripremala za ulogu. Odlazila je u jednu udrugu koja brine o oboljelima s cerebralnom paralizom.

– Rad na sebi i razvijanje vlastite senzibilnosti pitanje je glumčeve higijene. Glumac predstavlja ljude, utjelovljuje drugoga unutar vlastitog bića, on može stvoriti tisuće različitih likova, a sve na osnovi svoje osobnosti. On pokazuje ono neiskazivo i podsjeća na sakriveno, ukazuje na rascjep – poetski je razložila.

Tijelo glumca je, kaže, pozornica za sve emocije. Ne krije kako se osjećala kada je dobila ulogu.

– Moram priznati da sam osjećala pritisak kada sam dobila ulogu. Htjela sam u najboljem svjetlu predstaviti Akademiju, profesore i sebe. Do tada smo mi s faksa sve radili zajedno pa sam se tako osjećala i sigurnije – otvorena je.

Bilo joj je lakše utoliko što je glumila uz profesoricu Brunu Bebić.

– Jesenja sonata je moje prvo i najdraže iskustvo – zaključila je.

Kao glumica nije sklona praznovjerjima o kojima se priča. Poput nikada zviždati na pozornici, držati otvoren kišobran na sceni ili nikada ne zaželjeti sreću uoči izvedbe.

– Isključivanje iz vanjskog svijeta na način da se ne želim s ičim opterećivati i dan u miru u kojem slušam glazbu koja me opušta su moji načini pripreme za predstavu – jednostavna je Zorana.

Ali ističe kako kazališnim daskama treba pristupati s poštovanjem. Kazalište je, navodi, institucija koja odgaja ljude, i poruke koje se dobiju tamo ne bi smjele poticati konzumerizam, površne zabave i dehumanizaciju u kojemu je profit jedini razlog postojanja. Teatar ne bi trebao, ističe, omogućavati ispunjenje latentnih potreba već odražavati želje skrivene ispod društvenih pojavnosti. Ono treba poticati prave vrijednosti. Čak i neupućeni gledatelj koji gleda ovu generaciju studenata Akademije odmah uoči savršen izgovor, dikciju i izgovaranje teksta bez greške. Zasluge, kaže Zorana, idu na račun pokojnog profesora Zlatka Crnkovića i prvakinje Drame HNK Split Brune Bebić, profesorice na Akademiji. Inače, mladim glumcima puno znači potpora kolega i redatelja. U tom smislu, posebno ističe profesora i redatelja Gorana Golovka, Brunu Bebić, kućnu redateljicu HNK Nenni Delmestre te osnivača PlayDrame Elvisa Bošnjaka. Oni se iznimno zalažu da nove generacije koje se školuju na splitskoj Akademiji budu uključene u rad splitskih kazališta. Eh, da, lijepoj studentici koja hrabro korača zvjezdanim stazama životni izbor je doveo i do ljubavi. Danas sa zaručničkim prstenom na ruci planira vjenčanje. Na koncu dodajmo kako je Zorana kazala da uoči svake izvedbe ima jednaku tremu. Bilo da se radi o nastupu u klubu pred 50 ili 1000 ljudi, ili u kazalištu, uvijek je kaže isti osjećaj. I ne popušta do kraja izvedbe. Jednostavno, stalo joj je. U svemu je do kraja. Cijelim svojim bićem. A, ta se strast itekako osjeća. Svatko ima svoj put, to i mala djeca znaju, ali samo rijetki imaju hrabrosti ići za svojim snovima.

DOBRI PRIJATELJI

Članovi benda nisu samo kolege glazbenici na pozornici već su i u privatnom životu jako dobri prijatelji. To su Mile Čatipović, Luka Tičinović, Nikola Celić i Zoran Vinčić, sve redom iznimno talentirani, mladi i vrijedni glazbenici.

MARKIZA DE SADE

Pod mentorstvom Gorana Golovka i s kolegicama na Akademiji, Zorana trenutno sprema magistarsku predstavu “Markiza de Sade” Yukija Mishime.