Pozicija ORaH-a u izboru predsjednika države

Politička scena u državi
obiluje različitim događajima i promjenama, koje ni najplaćeniji profesionalni
analitičari javnog mnijenja jednostavno ne mogu predvidjeti, ne na pravovremen
i ne na pravovaljan način. Stoga njihove prognoze o političkim kretanjima u
budućnosti izgledaju samo kao “ponavljanje gradiva”, “oblikovanje postojećeg
stanja”, “iznošenje očitih zaključaka” ili kao neki od sličnih modela nastupa u
javnom medijskom prostoru, koji s predviđanjima političkih zbivanja nemaju baš
nikakvih dodirnih točaka. Jedan od najočitijih primjera takvom političkom radu
i djelovanju je politički uspon Mirele Holy i njene stranke Održivog razvoja
Hrvatske (OraH), koje nisu predvidjeli ili prognozirali čak ni oni analitičari
koji se kunu u to da ih ništa na hrvatskoj političkoj sceni ne može iznenaditi.
Ništa, valjda, osim samog političkog iznenađenja.

Hrvatska politička scena
dugi je niz godina grupirana oko dva politička bloka koja predvode SDP i HDZ,
svaki sa svojim satelitima, odnosno strankama sa kojima čine interesne
koalicije. Radi se o bipolarnoj, na trenutke gotovo monolitno stabilnoj
podjeli, koja je u interesu i vladajućima i opoziciji koja iskazuje ambicije za
novo osvajanje vlasti. Zato se svako pojavljivanje ostalih političkih snaga, a
koje bi mogle napraviti određenu razliku, kako prema vladajućima, tako i prema
oporbi, u javnom medijskom prostoru označava terminima “trećeg puta”, “treće
opcije”, “trećeg načina” ili sličnim oznakama, kojima analitičari nastoje
napraviti odmak od dosad grupiranih i prepoznatih koalicija. No, politička
praksa u državi jasno pokazuje da stranke “trećeg puta” vrlo brzo završe na “autocesti” HDZ-a ili SDP-a, ovisno kojom stranom ceste više vole voziti. Put
je, ionako, uvijek isti. Mijenjaju se samo vozači i pozicije suvozača.

Mirela Holy je 2011
godine u vladi Zorana Milanovića izabrana za ministricu zaštite okoliša i
prirode. Na tu je dužnost izabrana kao član SDP-a i svoj je ministarski posao
obavljala nekoliko idućih mjeseci, kada se našla pod povećalom interesa
javnosti. Tada je objavljena prepiska njene elektroničke pošte u kojoj je bilo
očito da je lobirala za to da supruga jednog člana SDP-a ne bude otpuštena s
radnog mjesta. Holy je vrlo brzo podnijela ostavku na ministarsko mjesto uz
prigodne riječi obrazloženja kako je “nepromišljenim mailom nanijela političku
štetu Vladi“. Bilo je to nešto najbolje što joj se u životu, naravno u
političkim okvirima, moglo dogoditi.

Naime, od tog trenutka, u javnosti,
bilježi se stalni rast popularnosti Mirele Holy i njene stranke. Ta je
popularnost tolika da, u proizvoljnom anketnom odabiru, ORaH ima najmanje 15%
podrške birače, uz povremene tendencije rasta. Istodobno, Mirela Holy se nalazi
pri vrhu ili samom vrhu liste najpopularnijih političara, u anketama koje se
bave istraživanjima o popularnosti političara. To je do jučer bilo gotovo
nezamislivo, jer je u nekim sličnim anketama, aktualni predsjednik države Ivo
Josipović, uživao gotovo 90% podrške javnosti u iskazima potpore popularnosti.
Od tog trenutka mnogi analitičari javnog mnijenja nastoje proniknuti u razloge
ovakvog strelovitog postotnog uspjeha Mirele Holy i ORAH-a, a koji se tek
trebaju potvrditi na nacionalnim izborima. No, prave analize još uvijek nema, a
samih je pretpostavki, valjda na stotine, već oblikovano u javnom medijskom
prostoru.

Ono što svi ti uvaženi
analitičari političkog života u državi zaboravljaju je i činjenica da svi
birači nemaju jednako oblikovano osnovno političko saznanje. Stoga je dosta
puta njihov politički odabir rezultat trenutnog osjećaja, obične inspiracije
ili pukog hira, koji nemaju nikakvih dodirnih točaka s nečijim jasno i precizno
izgrađenim političkim stavovima. Oni koji pomnije prate javni medijski prostor,
a imaju nešto bolje pamćenje, zasigurno će se prisjetiti nekih anketa, koje su
provedene nakon različitih izbora, a u kojima se istraživalo zbog čega su birači
svoj glas dali upravo toj izjašnjenoj stranci, a ne nekoj drugoj.

U tako
oblikovanim anketama uvijek je bilo i odgovora od kojih se profesionalnim
analitičarima diže kosa na glavi. Jedan od takvih odgovora, a koji je lako
pamtljiv, je i odgovor da su za tu, neku konkretnu stranku, glasali iz “fore”.
Tako su neki iz “fore” glasali za SDP-ovu koaliciju 2000. godine jer je “fora2 bila, primjerice, slušati koncert Zlatana Stipišića Gibonnija u sklopu
medijske kampanje koalicije, kojoj su osnovu činili SDP i tada jaki HSLS.
Desetak godina kasnije, na predsjedničkim izborima, neki su birači, ponovo iz
“fore“, glasali za Ivu Josipovića, jer je “fora” bila gledati i slušati koncert
Gorana Bare u kojemu je, makar i na kratko, asistirao i Josipović osobno. Na
posljednjim izborima za Europski parlament, ORAH je zauzeo treće mjesto po
broju osvojenih glasova, što mu je dalo pravo na jednog zastupnika u europskim
političkim institucijama. No, pojedini analitičari još uvijek dvoje oko toga u
čemu je, ovaj put, bila “fora“ i je li “fora“ uopće i postojala.

Bez obzira na
odgovore, ORAH nastavlja sa svojim političkim radom i sa rastom podrške u
različitim anketama. Istodobno, Mirela Holy nastavlja sa iznošenjem zanimljivih
i diskutabilnih teza u javnosti povezanih s tim kako bi trebao izgledati njen
politički svjetonazor proveden u praksi društvenog života. A on je poprilično
drugačiji od programa velike većine ostalih stranaka, čak i onih koji su
sličnim svjetonazorima vezani uz političke programe.

Tako je Holy u javnom
medijskom prostoru, u nekoliko navrata, isticala kako će jedna od osnova njenog
političkog programa biti vezana uz uvođenje velikih promjena. Takve bi promjene
trebale biti, recimo, masovna industrijalizacija konoplje, u kojima bi
dominirale velike plantaže, a koje bi zapošljavale značajan broj radnika. U
ORAH-u smatraju da bi na taj način povećali izvozne kvote. Jedna od promjena
bila bi i poticanje stočarstva, posebno pašnjačkog stočarstva, čiju bi osnovu
sačinjavale autohtone vrste goveda. Kakvo je trenutno stanje u hrvatskoj poljoprivredi
možda dobro svjedoči i podatak da je jedan od vođa s prošlih prosvjeda seljaka,
Tomislav Pokrovac, otišao na rad u Njemačku.No, nije pronašao radno mjesto u
njemačkom poljoprivrednom sektoru, nego radi poslove vezane uz bravarske
djelatnosti i slične uslužne angažmane.

U ORAH-u najavljuju i velike promjene
vezane uz turistički sektor. Kao stranka koja stavlja naglasak na ekološku
komponentu i koja potencira djelatnosti u obnovljivim izvorima energije, oni su
protiv svakog oblika masovnog turizma, ukoliko takva vrsta turizma utječe na
onečišćenje okoliša. Kao jednu od osnova prilagodbe svog programa u praksi, u
ORaH-u najavljuju promicanje željezničkog turizma. Prema dostupnim statističkim
podacima, hrvatske željeznice su među najsporijima u Europi, a često se, iz
različitih razloga, ukidaju i malobrojne postojeće linije željezničkog prometa
u lokalnim okvirima. Stanje u hrvatskim željeznicama je tako loše da se njima
ne bi vozio ni Sheldon Cooper, glavni lik u seriji “Teorija velikog praska”.
Inače, Cooper je pasionirani ljubitelj vlakova, željeznice i željezničkog
prometa.

Svemu unatoč, kako
ankete pokazuju, ORaH uživa potporu od 15% podrške javnosti. Političku štetu mu
nije nanijela ni činjenica da je iz stranke nedavno istupila Andrea Feldman.
Feldman je bila jedna od suosnivačica stranke, a pojedini mediji nagađaju kako
je iz stranke istupila zbog neslaganja s političkim kretanjima u stranci.
Konkretno, postoje određene pretpostavke da će ORaH u dogledno vrijeme podržati
kandidaturu Ive Josipovića za predsjednika države, a da neće imati kandidata iz
vlastitih stranačkih redova.

Mnogi analitičari
smatraju da stranka koja ima treći rejting u državi, treba imati kapacitet i
snagu za isticanje vlastitog kandidata na predsjedničkim izborima. No, mnogi isto
tako smatraju da se takvo što neće dogoditi iz jednostavnog razloga što su
Josipović i Holy različiti ogranci jedne te iste politike, koja ne šteti
vlastitim interesima. Mnogi također smatraju kako je primarni zadatak ORaH-a
prikupiti razočarane glasove lijevo orijentiranih birača, a koji su odustali od
toga da glasaju za SDP. Ukoliko se obiste predviđanja da ORaH na predsjedničkim
izborima neće imati kandidata iz vlastitih stranačkih redova, mnogi će to
smatrati dokazom koji ide u prilog takvim razmišljanjima. Stoga se nameće
pitanje kome takav rasplet situacije ide u prilog i ima li ORaH posebnu ulogu u
kreiranju rezultata za izbor predsjednika države?

Posljednjih tjedana vode
se intenzivni razgovori među različitim političkim elitama, koje zainteresiranim
političkim strankama uvijek imaju nešto konkretno ponuditi, ali pritom uvijek
nešto i traže za osiguranje vlastitih pozicija. Kako svjedoči zagrebačka
ugostiteljska scena, trenutno vremensko razdoblje, pravo je zlatno doba za najbolje
vrste ugostiteljskog posla. Serviraju se i služe elitna jela i elitna pića, u
elitnim ugostiteljskim objektima. Pritom se plaćaju i elitne cijene za elitne
račune. Pojedini ugostiteljski objekti; iza takvih obavljenih političkih
razgovora i iza tako naplaćenih računa; nude, uz kavu, i grickalice. Navodno
besplatno. A među takvim grickalicama ponajviše ima oraha…