Devet uglednih hrvatski znanstvenika: “Smatramo da ministar Barišić nije plagijator i da ne treba podnijeti ostavku. Evo i zašto!”

Nakon pisma znanstvenika Ivana Đikića u kojemu premijera Andriju Plenkovića upozorava na nužnost smjene ministra znanosti Pave Barišića zbog mišljenja nacionalnog Odbora za etiku u znanosti da je aktualni ministar plagirao dio rada, svoja viđenja slučaja Barišić šalje i grupa uglednih znanstvenika, među kojima su prof. dr. Miroslav Radman, prof. dr. Slobodan Vukičević, prof. dr. Stipe Jonjić, prof. dr.  Miloš Judaš, Dr. Mile Ivanda, prof. dr. dr. h. c. Vlasta Bonačić-Koutecky, prof. Miroslav Ježić, prof. dr. sc. Aleksandar Jakir i prof. dr. Vladimir Paar.

Izjave znanstvenika Jutarnji list prenosi u cijelosti.

Prof. dr. Miroslav Radman, Sveučilište u Parizu, MedILS Split

– Propust u fusnoti ili plagijat? Nisam dovoljno informiran. Ali bez obzira na pojedinačne slučajeve, lov na vještice u Hrvatskoj je neproduktivan, a postaje već i dosadan, pa i društveno otrovan. Moralizatori zuje sve dok sami ne stanu na koru neke moralne banane, realne ili izmanipulirane. Tko je od javnih ličnosti u Hrvatskoj ostao intaktan? Jedina formula za bezgrešnost je ne raditi ama baš ništa. Tko god je nešto potigao u životu taj je pravio propuste, pa i greške. To je princip evolucije svega: greške (mutacije) i selekcija najuspješnijih grešaka. Neka posegnu za kamenom samo oni koji nisu pravili propuste i greške, a da su bili radišni!

Važno je koje vizije i projekte ima Ministar za kvalitetniju edukaciju mladih i razvoj originalnije znanosti. Kad ćemo početi razgovarati o suštini? Osobno bih izabrao da mi avionom upravlja kompetentan pilot koji je pravio greške nego bezgrešni nekompetentni pilot.

Prof. dr. Slobodan Vukičević, Sveučilište u Zagrebu:

– Od trenutka od kad je imenovan na funkciju ministra znanosti i obrazovanja Pavo Barišić stalno je pod napadima i optužbama za navodni plagijat zbog jedne fusnote koju je ispustio u jednom svom znanstvenom članku i koju je u verziji tog istog članka na španjolskom jeziku naknadno ispravio. Međutim, usprkos ispravci njegove kolege filozofi u Zagrebu poslali su prijavu na mnoge adrese i time ugrozili etičnost  postupaka nadležnih tijela. Neki od tih prijavitelja kako smo saznali iz medija poznati su u akademskim krugovima po tome sto učestalo neuspješno prijavljuju i druge kolege zbog ne etičnosti. Odbor za etiku Sveučilišta u Splitu  odbacio je optužbe protiv Barišića kao neutemeljene čime je u stvari taj postupak trebao biti okončan jer se za isto djelo ne može suditi dva puta.

Prijava protiv Barišića poslana je međutim i Nacionalnom odboru za etičnost u znanosti koji je originalno imao 9 članova. Taj Odbor nije punih 6 godina procesuirao zaprimljenu prijavu da bi u trenutku kad je Barišić imenovan ministrom u Vladi premijera Plenkovića, tadašnji predsjednik Nacionalnog odbora i potpredsjednik političke stranke Pametno, akademik Silobrčić aktualizirao taj predmet. Međutim, Odbor nije poštovao tajnost postupka nego su članovi Odbora istupili u medijima sto je protivno Pravilniku o radu Odbora pa su  četiri člana potom istupila iz Odbora, a predsjednik Silobrčić  podnio je ostavku . Odbor je ipak nastavio s radom bez predstavnika  hrvatskih sveučilišta. U prosincu 2016  na sjednici Odbora kojem je presjedao novi predsjednik Ivica Vilibić donesena je odluka da je Barišić kriv, koja je i opet prije usvajanja službenog zapisnika sjednice suprotno Pravilniku o radu prenijeta u javnost. Pismom iz inozemstva javio se je i poznati njemački znanstvenik, nekadašnji savjetnik bivšeg ministra znanosti Jovanovića Ivan Đikić koji od premijera traži smjenu ministra Barišića. Sličan zahtjev za smjenom ministra znanosti Đikić je pred više godina uputio Ivi Sanaderu za smjenom tadašnjeg ministra Dragana Primorca. Barišićevu smjenu tražio je i HNS te stranka Pametno.

Bura koja je nastala u povodu ministra Barišića i njegove greške u tekstu objavljenome u časopisu „Synthesis philosophica“ nadrasla je realne proporcije iz nekoliko razloga:

1. Radi se o grešci u slaganju članka zbog koje je u jednoj bilješci ispod teksta (fusnoti) nedostajao navod iz citiranoga teksta Stephena Schlesingera, dakle o manjem prekršaju dobre prakse u objavljivanju znanstvenih radova;

2. Tvrdnje da je Barišić u istome tekstu  „preuzimao koncepte“ još nekih autora nisu dostatno precizirane da bi bile uvjerljive;

3.  Stanje u hrvatskoj znanosti (odnosno znanstvenoj bibliografiji) ni na koji način ne pokazuje da prevladavaju standardi čije se kršenje navodi kao „smrtni grijeh“ sadašnjega ministra;

4.   Po strani od formalnih nedostataka u radu  svih odbora za etiku koji su se bavili ovim slučajem, iz njihovih se višegodišnjih aktivnosti jasno vidi da je ovdje riječ o manjem prekršaju (za koji se dr. Barišić ispričao i ispravio ga u kasnijim izdanjima teksta), pa je moguće zaključiti da se ovdje radi o političkim i interesnom, prije no o znanstvenim sučeljavanjima

Prof. dr. dr. h. c. Vlasta Bonačić-Koutecky, Sveučilište u Splitu, povratnik iz njemačke akademske zajednice

– U Hrvatskoj se često vode besmislene bitke koje onemogućavaju napredak ne samo u znanstvenoj zajednici nego i u društvu. Isto tako, vole se uspoređivati različiti slučajevi, pa tako i plagijata, što nije primjereno jer svaki slučaj je zaseban. Pratim događaje u Hrvatskoj i iznenađena sam da je cijela nacija fokusirana na slučaj propusta prof. Barišića u jednoj fusnoti koji je taj propust ispravio. Međunarodna je praksa da se takva pitanja ne raspravljaju na način kao što se trenutno odvija u Hrvatskoj. Mentalitet učestalog skandaliziranja onemogućuje objektivno sagledavanje činjenica i time nanosi nepovratnu štetu. Iskrena preporuka je vrijeme iskoristiti za unaprjeđenje znanstvene zajednice i zadržavanje mladih istraživača u Hrvatskoj.

Preostalih šest izjava, odnosno obrazloženja zbog kojih ministar Barišić ne treba podnijeti ostavku pročitajte OVDJE.