Kako je izjava ministra Varge povezana s ekranima na autocestama

Po
medijskim naslovnicama uvijek se može naći dosta kontroverzi, a senzacionalističkih
natpisa, složit ćemo se, ne nedostaje. Međutim, sloboda govora je odlika koja
krasi naše društvo, koje je kao takvo odraz demokracije u kojoj živimo. Ova
misao je vodila i splitskog studenta sociologije, Marina Spetiča, da prikaže
aspekte društva kroz primjere aktualnih naslova. Ovo je njegov komentar:

„Prije
nekoliko mjeseci odlučio sam se pozabaviti manjim propustima u javnom prostoru
u Hrvatskoj koji na ovaj ili onaj način mogu povrijediti osjećaje drugih,
posebice manjinskih skupina. Na to me potakla nevjerojatno jednostavna rečenica
koju sam primjetio na signalnim ekranima na autocesti Zagreb – Split. Naime,
dok sam vozio istom, primjetio sam da na ekranima poruku “ne vozi umoran” i “odmori ako si umoran”. Zastao sam na trenutak, sjeo na kavu na benzinskoj
stanici i poslao mail upravi Hrvatskih autocesta s pitanjem o tome je li se
takvo što odnosi i na žene. Nije mi bilo jasno je li žene ne voze ili žene
nikada ne voze umorne. Iako se u zakonima vozač definira kao akter u prometu, u
Zakonu o ravnopravnosti spolova takve su formulacije nedozvoljene, pa sam stoga
citirao nekoliko redaka zakona uz prijedlog da se formulacija preoblikuje u
rodno neutralnu s porukom „ne vozite umorni“. Na vlastito iznenađenje, odgovor
je stigao brzo i za manje od tjedan dana natpisi na autocestama su se
promijenili.

Bio
sam zadovoljan, iako je sama stvar na prvi pogled poprilično trivijalna. Kažem
na prvi pogled, jer uopće nije trivijalna. Iz takvih se “gafova“ iščitava
cjelokupna klima hrvatskog društva u odnosu na spol, rod, seksualnu
orijentaciju i druge posebitosti koje pojedinac može imati. Već je jasno kako
je prošlo poprilično vremena od referenduma o braku, koji eto ni u Slovačkoj ne
prolazi. Ljepota slovačkog referenduma očituje se u tome što se kod njih na
civilizirani način mogla poslati jasna poruka o demokraciji u svojoj
najdivnijoj prirodi. Naime, kod njih se rasprava nije vodila o tome za što
treba glasati na referendumu, nego o tome što se na referendum uopće može
poslati. Slovački zakon zahtijeva izlaznost veću od 50% da bi referendum bio
valjan. Pa tako, Slovaci na referendum nisu ni izašli, čime su jasno rekli što
je demokracija. Demokracija nije apsolutna vladavina većine, nego vladavina
naroda koja ima svoje granice, poput ograničavanja prava manjinskih skupina.
Svima bi trebalo biti jasno, da demokracija ne može biti vladavina većine jer
to znači da manjina u svakom smislu ni ne postoji.

U
isto vrijeme kada su Slovaci odlučno rekli ne diktaturi crkve, konzervativne
manjine i ostalih manjih ultrakonzervativnih aktera, u Hrvatskoj se
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova očituje o izjavi ministra Varge o
pripijenom oblačenju naših medicinskih sestara. Zašto je ovo bitno? Ovo je
bitno zbog slobode govora. Ministrova izjava je u svojoj suštini trebala biti
duhovita. Ispala je, s druge strane seksistička. Tu nema dileme niti rasprave.

Kada
je, prije nekoliko mjeseci, U ime obitelji poslalo pismo saborskim zastupnicima
u kojima ih pozivaju na glasanje protiv Zakona o životnom partnerstvu, poslao
sam dopis istoj pravobraniteljici jer sam smatrao da pozivaju na diskriminaciju.
Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova zabranjen je svaki oblik pozivanja i
nagovaranja na diskriminaciju u odnosu na seksualnu orijentaciju. Osim toga,
Ustavni sud RH je nedvosmisleno rekao kako se uređenje obiteljskog života dvije
osobe istog spola ne smije sprječavati unatoč ishodu referenduma. Zbog svega
toga, odlučio sam se upitati pravobraniteljicu je li diskriminacija pozivanje
saborskih zastupnika na glasanje protiv zakona u pitanju, ali i isto tako
upozorio na sadržaj pisma u kojemu UIO govori o vjerskim i poduzetničkim
slobodama koje će biti narušene jer će pekari i slastičari morati posluživati
istospolni par.

Cilj
je ukazati na paradoks očitovanja pravobraniteljice za ravnopravnost spolova,
koja se, eto očituje, na izjave ministra o uskoj odjeći naših medicinskih
sestara, ali se u isto vrijeme javno ne očituje o djelovanju U ime obitelji.
Kako je na slučaju ministra Varge, prekršena sloboda govora i nužno je bilo
reagirati, tako je i u slučaju javnih nastupa UIO gdje je svaka reakcija
nedostajala, čak i ako sam u tumačenjima zakona bio u krivu.

Sloboda
govora kao i demokracija ima svojih granica, i da bi društvo u kojem želimo
živjeti bilo sposobno funkcionirati, a ne se urušiti samo u sebe, potrebno je
te granice dosljedno i pravovremeno poštivati, te na svako kršenje istih
reagirati.”