U Microsoft želi dovesti programere iz Hrvatske

– Volio bih u svom timu imati programere iz Hrvatske i želim poduzeti neke akcije kako bih privukao talente odavde – kaže jedan od deset najviše pozicioniranih Hrvata u Microsoftu Dalibor Kukoleča.

FER-ov alumini, nositelj devet patenata i informatičar koji je u Silicijskoj dolini radio s Elonom Muskom u njegovoj prvoj kompaniji ZIP2, danas u Microsoftu vodi razvoj kompanijine buduće platforme za telefoniranje. On sam to opisuje kao projekt integracije najpoznatije svjetske usluge za internetsko telefoniranje Skypea i Microsoftova pandana namijenjena poslovnom svijetu, Lynca.Riječ je o kompanijinu odgovoru na trend integracije informatičkih i telekom usluga, kakav, primjerice, Deustche Telekom i HT razvijaju kroz projekt TeraStream u Hrvatskoj i ostatku regije, piše Poslovni dnevnik.

Kukoleča objašnjava kako Microsoft radi razvoj u raznim europskim državama. Nije želio detaljnije govoriti o tome. Kad se govori o strateški važnim stvarima poput razvoja, objašnjava, ne može reći čak ni koliko ljudi ima u svom timu. Službeno Microsoft na svojim internetskim stranicama navodi kako ima razvojne centre i istraživačke laboratorije u Barceloni, Cambridgeu, Copenhagenu, Dublinu, Espoou blizu Helsinkija, Saclyaju nedaleko od Pariza, Rovertu blizu Verone, Muenchenu, Moskvi i Zuerichu.U blizini Hrvatske, Microsoft ima tvornicu u Mađarskoj, koju je dobio kupnjom Nokijina poslovanja s mobilnim uređajima, no u srpnju je najavio da će je zatvoriti. Sada Mađari lobiraju da softverska kompanija kod njih otvori centar za istraživanje i razvoj u kojem bi se zaposlilo 150 programera i drugih IT stručnjaka.

Jedini takav centar u regiji ima u Beogradu. Microsoft Development Center Serbia otvoren je 2005. godine i u njemu radi 130 IT stručnjaka na razvoju tehnologija za računalno prepoznavanje rukopisa, strojnu obradu slika, bazama podataka i dodacima za Office.U drugim zemljama Microsoft otvara tzv. inovacijske centre putem kojih potiče lokalne IT tvrtke da razvijaju rješenja na njegovu softveru nudeći im besplatne licencije i mentorstvo. U Hrvatskoj to radi u Varaždinu, Splitu i Osijeku, a globalno ima više od sto takvih centara.

Dalibor Kukoleča objašnjava kako u području glasovnog i videotelefoniranja još ima mnogo prostora za napredak. Navodi da danas u mobilnim telefonima nemamo integrirane imenike s kontaktima naših prijatelja iz svih društvenih mreža, zatim nemamo mogućnost jednostavno nazvati neki broj izravno iz e-maila, i to posebno na način da se to odvija nenametljivo, primjerice, u pozadini. Nadalje, videokomunikacija još nije zaživjela, a i dalje nam je neobično upućivati pozive za više osoba odjednom iako je to način komunikacije koji inače redovito imamo s prijateljima.