Stvorili su ga kritika i uvrede upućene Bobanu, a od danas je dio Bobanove većine. Još jedna klasična politička priča o sistemu male zemlje za velike političare…

Kada se krajem kolovoza prošle godine medijskim prostorom prosula vijest o osnivanju prvog gradskog ogranka Domovinskog pokreta – i to u Kaštelima, a čije je upravljanje pripalo Mati Šimundiću, nitko nije ni slutio kako će taj 48-godišnji profesor u splitskoj gimnaziji uzdrmati političke duhove u Splitsko-dalmatinskoj županiji točno godinu dana kasnije.

Kobno i uzavrelo je prošao posljednji pokušaj konstituiranja županijskog Senata, a nije bio problem samo klima uređaj, koji u dvorani splitskog fakulteta FESB nije bio u funkciji, nego cijeli niz reakcija na izbor Šimundića za čelnika Skupštine. Dok je za jedne to bila izdaja svega ranije rečenog, za Šimundića i danas iskazanu većinu bila je to pametna i razborita odluka, u korist svim stanovnicima dalmatinske županije.

“Milo moje…”

Dugo se prelamalo da Domovinski pokret uopće ima kandidata za župana splitsko-dalmatinskog, a kada se to i dogodilo, na predstavljanje u Solin stigao je i Škoro koji je Šimundića preimenovao u Šimičevića. Bilo je to “okretanje jedne nove stranice u povijesti stranke“, kako je tada govorio sada već bivši čelnik stranke Miroslav Škoro, isto kako je i, po svemu sudeći, zatvorena ova “milo moje” dalmatinska priča.

– Blaženku Bobanu je odzvonilo. Nek ode u političku mirovinu. Zamijenit će ga netko manje ovisan o političkim mentorima – s Gospine livade u Solinu govorio je Šimundić ističući kako je krajnje vrijeme da se narod pokrene. Poručio je i kako će mu prvi potez, prije nego li je shvatio kako župan neće postati, biti revizija u županiji zbog “previše zaposlenika, a još više savjetnika”.

No, umjesto Bobanu, odzvonilo je Kaštelaninu jer je Nikola Grabovac, predsjednik županijskog ogranka stranke, najavio pokretanje izbacivanje Šimundića iz stranke. 

“Nikada politički kukavičluk”

Splitsko-dalmatinska županije neslavni je rekorder po broju nezaposlenih, uprava je glomazna i neučinkovita, a broj savjetnika prevelik – redao je kritike donedavni kandidat za župana. Sadašnja županijska uprava ljude vodi u propast, svi smo mi žrtve lošeg upravljanja županijom od strane Blaženka Bobana i HDZ-a, nisam poslušnik stranačkih mentora, nego kreativna i poduzetna osoba – pričao je u predizbornom pamfletu obećanja novi predsjednik Skupštine na našem portalu.

Nije se libio ni službenim priopćenjima kritizirati prošlu i novu vlast govoreći kako su imali “gotovo 30 godina da pokažu što mogu, a da su malo toga pokazali“. “Nikada ne bi ni pristao na politički kukavičluk, poput Blaženka Bobana, da spasi vlastitu fotelju“, izlazilo je iz usta novoizabranog predsjednika Skupštine.

“Jesmo li prokleti?”

Nada koju su onomad najavljivali s posljednjim je pokušajem sklapanja većine pala u vodu pa je, za povijest, ostala rečenica Mate Šimundića kako “Domovinski pokret može pobijediti i Bobana i Sanadera i HDZ – taj žalosni sinonim za korupciju, nepotizam i izdaju nacionalnih interesa“.

Iako se riječima puno toga prekrši, papir i ovoga puta “svašta trpi” pa se ne mogu prekriti običaji politički i gluma kako svi ljudi žive u nekoj drugoj galaksiji. I tako dok govorimo o nekim novim svemirskim otkrićima, u jednoj dalmatinskoj županiji, u Hrvatskoj – toj maloj zemlji za velike političare – i dalje smo u blatu pogodovanja, uhljebljivanja i političke trgovine. Ili “reci, brate moj, jesmo li prokleti? Pa se tako brzo, sve zaboravi…“