Pauk: ‘Pametno se raspalo kao bugarska skupština, a SDP je kriminalno loš već 10 godina’
Splitski gradski vijećnik Martin Pauk analizirao je trenutačnu situaciju s lokalnom politikom te je slikovito nazvao “splitskom igrom prijestolja.”
– Četverogodišnji ciklus lokalne politike polako se bliži svojem kraju, preostalo je još točno šest mjeseci do ustoličenja nasljednika Andre Krstulovića-Opare u uvijek vrućoj fotelji splitskog gradonačelnika. Dugo će još biti vođene rasprave i analize svega učinjenog i okolnostima trenutnog mandata, no već sada su dobrim dijelom poznati pretendenti na “željezno prijestolje”. Ne samo da su poznati, već je u dobrom dijelu oporbenih stranaka međusobno ‘čerupanje’ počelo i prije nego je uopće krenula kampanja.
Krenut ćemo od najbrojnije stranke u gradu i trenutnih vlastodržaca – Vice Mihanović kao jedini kandidat izabran je prošlog mjeseca na čelo splitskog HDZ-a. Svašta možete zamjeriti HDZ-u, ali da nemaju političko znanje i iskustvo, to ne možete nikako. Dok su svi mediji redom mjesecima priželjkivali, najavljivali i navijali za njihov međusobni raskol, dogodila se upravo suprotna situacija. Petar Škorić je mirno prepustio uzde Vici Mihanoviću, zaželio mu sreću i povukao se sa svih dužnosti, a Mihanović mu je zahvalio za sve što je učinio za stranku u protekla dva mandata stvoriviši uvjerljivo najbrojniju i najjaču stranku u Splitu. Statistike radi, na napetim unutarstranačkim izborima u SDP-u održanim prije par mjeseci, kad su se vodile borbe za svaki glas i izvlačilo sve živo na birališta, SDP je uspio izvući tek 430 članova na glasanje. S druge strane, na ležerne izbore s unaprijed poznatim ishodom u splitskom HDZ-u izašlo je čak 1500 članova. Sam taj podatak o broju članova na izborima te miran prijenos vlasti sugeriraju kako HDZ ima snagu u broju članova i političkoj mudrosti, no za pobjedu na izborima ipak će biti potrebno nešto više. Vice Mihanović, izvjesni gradonačelnički kandidat, nije dosad imao repova niti je talac bilo kakvih stranačkih odluka u prošlosti. On i sam vrlo dobro zna kako mu je za pobjedu u drugom krugu dovoljno biti najmanje odbojan kandidat biračima od protukandidata te će vjerojatno u tom smjeru voditi kampanju, bez stvaranja velikih podjela i bez pompoznih obećanja. Uostalom, u prilog mu ide i statistički presjek biračkog tijela – prethodna tri puta na izborima u Splitu (lokalni, europski i parlamentarni) stranke od centra nadesno (HDZ, Most, Domovinski pokret, NHR, HSP) svaki put su osvojile 60% glasova birača, što sugerira da će u drugom krugu izbora za gradonačelnika veliku prednost imati kandidat desne opcije. Pred HDZ-om i Mihanovićem je izazov osiguravanja drugog kruga, a za taj podvig trebat će privući malo širi dijapazon birača od samih članova HDZ-a.
Najveća oporbena stranka ujedno je i vladajuća – Kerumov HGS. Ironično, ali zbilja je tako, jer Željko Kerum je u trenutnom mandatu sebi uspio osigurati skoro sve povlastice koje donosi vlast istodobno prikazavši sebe široj javnosti kao pravu oporbu unutar vlasti. Koristeći se verbalnim driblinzima i tvrdokornim pregovaračkim vještinama do usijanja je doveo situaciju u medijima i u Gradskom vijeću, a koalicija je svaki put spašavana na jedvite jade i u posljednjem trenutku. Koristeći se starom vlaškom mudrošću kako “treba svakome znati staviti ruku pod zadnjicu (da mu je mekanije sjesti) i onda mu tom istom rukom kasnije opaliti šamar – ključ je u tempiranju oba postupka”, Kerum je igrao igrice toplo-hladno i ponašao se hazarderski znajući da nema još puno toga za izgubiti. I zbilja, iako je i druga strana učinila sve da Keruma prikaže kao problematičnog partnera (što on sam nije ni skrivao da jest), Kerumu kao ‘gospodaru kaosa’ druga (tj. treća) prilika ukazala se sama. Raskol u stranci Pametno, podijeljenost SDP-a, enigme Mosta i Domovinskog pokreta sve su bili faktori koji su usporili rast oporbe i stvorili im međusobni kaos, izbacujući na površinu ponovno Keruma kao najjačeg oporbenog igrača. Na njemu ostaje da iz poklonjenog penala zabije gol i osigura sebi drugi krug izbora i što veću zastupljenost u Vijeću.
Pametno se raspalo kao bugarska skupština. Na krilima raskola u SDP-u netom prije proteklih lokalnih izbora narasli su kao najjača lijeva opcija te u vijeće ušli sa sedam mandata, a i Marijana Puljak ostvarila je zavidnih 20% glasova u utrci za gradonačelnicu. No, njihov najveći blagoslov pokazao se ujedno kao i najveće prokletsvo. Silom su se trudili prikazati sebe kao najliberalnije liberale među svim liberalnim liberalima (pa onda još malo liberalniji od toga), pokušavši nametnuti narativ kako je za sve kriva hijerarhija svake vrste, a najdraža meta bili su im i ostali udari na obitelj, Crkvu, školsku i društvenu hijerarhiju. Sve su to vješto sakrivali pod krinkom populizma po pitanju komunale, trošeći sate i sate sjednica gradskog vijeća kako bi ukazali na svaki išarani kontejner ili nakrivljeni stupić. Nećemo se lagati, bilo je tu i konstruktivnih i kvalitetnih prijedloga, ali ipak je prevladavao lijevi komunalni populizam. To im je donijelo naklonost medija koji su u stopu pratili sve njihove vijećnike omogućivši im mnogo veću zastupljenost od one koja im objektivno pripada. No, ta liberalnost je svoje prokletsvo i teret iskazala u trenutku kad su se u stranci pojavila ozbiljnija financijska sredstva, jer u ovom trenutku stranka Pametno/Centar svaki mjesec iz proračuna dobiva skoro 100 tisuća kuna za politički rad. Pojavom novca pojavili su se i ogromni sukobi, a liberalno shvaćanje svijeta među njihovim članovima je uvjetovalo situaciju u kojoj baš svatko misli da on treba biti glavni jer – hijerarhija ne postoji. Upravo ono što su Pametni priželjkivali HDZ-u dogodilo se njima, potpuni raskol i raspad sustava. Možda konačno nauče kako je konzervativno shvaćanje svijeta s jasno ustrojenom hijerarhijom, počevši od obitelji do državnog ustroja, jedini jamac kontinuiranog razvoja, a da sve ostalo vodi u propast. Pametno je definitivno puklo po šavovima i više ne postoji, jedini način opstanka im je šira koalicija sa strankama ljevice.
Most je na proteklim izborima osvojio respektabilnih pet mandata. Nekoliko mjeseci nakon izbora bio sam primoran na napuštanje Kluba vijećnika nakon ‘afere’ kad sam održao minutu šutnje na utakmici za generala Praljka, a zadnjih skoro godinu dana na sjednicama ne sudjeluje ni (meni dragi) kolega Markotić, pa je Most trenutno na tri mandata. I dok se nacionalni Most na koncu ipak profilirao kao opcija desnog centra, lokalni Most još uvijek živi ‘na granici’ i u dilemi o tome hoće li filtrirati članstvo i stavove, ili će nastaviti s pokušajima da bude “catch all” stranka. Prije desetak dana u javnost je putem portala pušten probni balon koji je služio da ispita stavove građana o širokoj koaliciji ljevice i centra u kojoj bi se našlo Pametno, Most, HSLS, lijevi aktivisti i možebitno ‘svi nezadovoljnici’. Po meni to je pogrešan pristup jer je zbilja teško očekivati da će konzervativni simpatizer Mosta na istim izborima zaokružiti županijsku listu Mira Bulja i gradsku listu na kojoj svojim glasom u vijeće šalje Bojana Ivoševića ili Jakova Prkića.
Ukoliko već traži partnera jer samostalno nema velike šanse na izborima, Most bi ga najprije mogao pronaći u Domovinskom pokretu, a nipošto na ljevici. Iz parlamentarnih izbora su valjda naučili kako u politici 2+2 nije 4, nego 5, i da će teško izaći na megdan HDZ-u ili Kerumu ako imaju samo 20 članova stranke u gradu.
Domovinski pokret u Splitu nije ni osnovan, a već su procurile tužne, teške i stoput viđene priče o nejedinstvu hrvatske desnice. Prema meni dostupnim informacijama Robert Pauletić, do jučer najsnažnije lice DP-a u Dalmaciji i čovjek na čiju akviziciju je stranka bila ponosna – uklonjen je bez ikakvog objašnjenja. Nije Pauletić samo politički kapitalac koji je uspio osvojiti impozantnih 4000 preferencijalnih glasova na parlamentarnim izborima ovog ljeta, već je kapitalac kao dobro poznato ime ne u Splitu, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Intelektualac bez premca na nacionalnoj razini (a i šire), humanitarac koji je osvojene milijune darovao nezbrinutoj djeci i sam financirao štićenike domova do diplomiranja, državni dužnosnik koji je prerezao službene kartice istog dana kad je stupio na dužnost i sve troškove financirao iz svog džepa… Dugačka je lista Pauletićevih vrlina, stoga je zbilja teško za razumjeti zbog čega nije bilo mjesta za njegovo znanje, iskustvo i kompetencije. Upravo su osobe poput Pauletića one koje u javnosti ruše stereotipe o ‘zadrtoj i krkanskoj desnici’, a na krilima njegove popularnosti DP je mogao ostvariti vrlo dobar rezultat na lokalnim izborima. Sada ostaju u situaciji u kojoj moraju vrlo brzo stvoriti prepoznatljivog gradonačelničkog kandidata i okupiti kvalitetne pojedince na listi, što definitivno nije neizvediv, ali ni lagan posao. Kao i za Most, možda je i za njih najbolja međusobna koalicija po principu ‘žabe i škorpiona’, pa tko koga prvi…
SDP je tek na šestom mjestu, tu je otprilike i po broju mandata u trenutnom sazivu Vijeća. Stranka je to u kojoj neprestano vlada glad za funkcijama i borba za svako mjesto, a u zadnjih 10 godina ništa nisu naučili i svaki put ponavljaju dokazano otrovan recept. Iz svakih unutarstranačkih izbora izlaze sve slabiji i slabiji, bez kvalitetnih ideja ili kadrovskih rješenja. Kao stranka su pogriješili onog trenutka kad su se pomamili za besplatnim prostorom u mainstream medijima jer su shvatili da liberalne ideje bivaju nametnute, pa su ih i sami prihvatili. Zbilja je komično gledati bivše komunističke milicijske i obavještajne dužnosnike, one stroge brkonje koji su pendrekom sijali strah i trepet u gradu, kako paradiraju gradom u majicama duginih boja s nekim besmislenim transparentima. Zbog svog lutanja i napuštanja istinske socijaldemokratske ideje SDP je izgubio ogromnu većinu svog biračkog tijela, jer treba uzeti u obzir da su glavna snaga socijalizma bili radnici, obiteljski ljudi i konzervativci kojima sigurno nije dobro legla priča o legaliziranju svakakvih pojava, od droga do nemoralnog ponašanja jer je to bio udar i na njih same kao obiteljske ljude. Na sve to nadovezao se i kriminalno loš Baldasarov mandat u kojem su SDP-ovci pokazali svu raskoš svog talenta za mešetarenje gradskom imovinom, sumnjive poslove sa ili bez natječaja te nesmiljeno punjenje gradskih firmi zaslužnim partijskim kadrovima. Kunem se, čuo sam za priče o profesionalnim lopovima koji su manje gramzljivi od njih. Zbog toga je splitski SDP pao na nikad niže razine i teško će se oporaviti, makar mu na ruku ide raskol u Pametnome. Ironično, Pametno se vinulo u visine na isti način, raskolom u SDP-u.
Nakon nabrojanih “teškaša” i širom puku poznatih političkih aktera i stranaka, došao je red i na nekoliko manjih koji traže svoje mjesto pod suncem. HSLS je najavio da ide samostalno na izbore s dr. Zdeslavom Benzonom kao kandidatom za gradonačelnika. Uzevši u obzir malobrojnost splitskih HSLS-ovaca, kao i vrlo rano najavljenu kandidaturu, zaključujem da je ta priča samo “zec” za drugu utrku i da služi samo kako bi se HSLS-ovci nametnuli većim partnerima i osigurali preživljavanje u političkoj areni. Tu je i Bojan Ivošević, bivši SDP-ovac koji se okrenuo aktivizmu i koji zadnjih dana intenzivno pokušava ući u borbu, odnosno ponuditi se većim strankama. Zauzvrat će oni dobiti malo mira barem od njega, a i hvalit će ih putem FB stranica koje vodi, tako da nije ni on “prazna puška”. Kandidat je i Branka Ramljak koja je, čini se, angažirala najskuplji PR koji se novcem može kupiti tako da su nas zadnjih dana okupirale njene retuširane fotografije sa naslovnica svih portala i novina. Njeni intervjui jesu dugački, ali u njima apsolutno ništa ne kaže da bismo je na bilo koji način mogli svrstati jer o ničemu nema jasan stav. To bi bilo dobro da je ona kojim slučajem trenutna gradonačelnica koja nakon dobrog mandata pokušava osvojiti i drugi, pa joj je potrebno tek malo publiciteta. No, ona se mora nametnuti, a to nije moguće koristeći “peace&love, spas dupina” priče.
Ekstremna ljevica ima još kandidata i stranaka, famozno “Možemo” i “Radnička fronta” su izgleda vrbovali Tamaru Visković, a ne treba otpisati ni Dragana Markovinu i njegovu “Novu Ljevicu”. Za očekivati je kako će i oni ući u predizbornu koaliciju ili s SDP-om ili s Pametnim.
Bilo kako bilo, čeka nas zanimljivih i zabavnih šest mjeseci. Pojavljivat će se svakakve optužbe, izlazit će prljavi veš, bit ćemo bombardirani obećanjima o Splitu koji će nakon četiri godine mandata “tog i tog” kandidata postati Miami ili Monte Carlo. Moja prognoza je da će pobjednik biti kandidat koji u prvom krugu bude najzanimljiviji i najmisteriozniji biračima, a u drugom krugu bude savršeno miran, staložen i izbjegne skliske kore od banana koje će neprijatelji nemilo bacati. I da, na koncu topli savjet svima – ne trebate nuditi brda i doline niti prazna obećanja. Ponudite građanima sebe kao osobu, sa svim svojim vrlinama i manama, dosadašnjim postignućima i kompetencijama. Umjesto da predstavljate fantazije o budućem gradu koje može nacrtati svaki student u AutoCAD-u za pola sata, predstavite stvarnost u vidu prošlosti samog sebe i svega što se dosad učinili umjesto obećanja o tome “što biste učinili”. Birači će znati cijeniti iskrenost, ljudskost i zalaganje, opsežno je komentirao Pauk.
Još iz kategorije:
© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News