Banke, teleoperateri, komunalci i državne tvrtke otpisuju deset tisuća kuna duga najsiromašnijima

Zašto je OIB uveden još 2007. godine, a ja
danas moram dokazivati da nemam ni stan, ni mobitel, ni računalo, ni
frižider,… Imam mirovinu od 1,470 kuna, a s nje mi se skida 598 kuna. Moje
pitanje jest: da li ste vi sigurni da su ta dugovanja prema teleoperaterima ili
komunalnim poduzećima egzaktna? Da nisu nastali manipuliranjem s računima?

Pitala je to potpredsjednicu Vlade Milanku
Opačić jedna starija, ali unatoč zdravstvenim problemima vitalna i
očigledno obrazovana Splićanka, razotkrivajući jednu Hrvatsku koja se ne vidi
svaki dan. Pored onih ugroženih nezaposlenošću, kreditima (u švicarcima ili
eurima sasvim svejedno), koji se nekako snalaze, žena je priznala da živi život
nedostojan čovjeka, iako je svoju mirovinu pošteno zaslužila. A ipak, ne
pripada kategoriji socijalnih slučajeva, stanovništva kojem će država pomoći.
Jednostavno, cenzus za najugroženije je postavljen – još niže!

Na žalost, i tema tribine održane u
Gradskoj knjižnici Marka Marulića nije bila ništa veselija: otpis dugova za
socijalno najugroženije građane. U ovim teškim vremenima očekivalo se možda i
brojniji odaziv, makar je mala dvorana bila dupkom ispunjena – možda je trebalo
razmisliti o nekoj malo većoj konferencijskoj dvorani. Ili možda i ne,
relativno se brzo pokazalo da je dobar dio posjetitelja bio tu iz dva razloga.
Po stranačkoj, odnosno partijskoj “liniji” (dosta je bilo viđenijih SDP-ovaca
koji su došli pozdraviti se s ministricom socijalne politike i mladih), a dobar
broj “penšjunata” je jednostavno došao vidjeti što se događa, tradicionalno
“ubiti” vrijeme.

Naravno, bilo je i živo zainteresiranih za
projekt “Novi početak”, kako su ga u ministarstvu nazvali te ga je okupljenima
Opačić predstavila u najvažnijim crtama. Potrajala je izrada, sama je rekla
potpredsjednica Vlade, kako bi se cijeli sustav informatizirao i povezao, kako
ljudi ne bi morali trčati od šaltera do šaltera zbog papirologije. Iako, imali
smo čuti od nekih okupljenih, nije baš da sustav funkcionira na visini pa i
dalje moraju “obijati” državne ustanove, ali i susretati se s prilično
neugodnim i otresitim službenicima. Naizgled, sustav djeluje razrađeno, unatoč
činjenici da je jedinstven u Europi pa nisu imali od koga “prepisivati”
rješenja. Upravo je to naglasila Milanka Opačić, kao i činjenicu da u većini
država EU postoje drugi mehanizmi koji spriječavaju da građani dođu od ovog
trenutka.

Ova mjera je jednokratna. Sad, i nema više,
reklo bi narodski. Ne želimo poslati poruku da će se ovako nešto ponovno moći,
da ne treba plaćati račune. Međutim, treba pomoći onih 60-ak tisuća socijamo
najugroženijih građana kojima bi ovo mogao biti novi početak, jer nisu
svojevoljno došli u takvu situaciju; teško je bilo doći do radnog mjesta, a
dizale su se ovrhe i blokade… Međutim, nakon šest mjeseci pregovora s
bankama, teleoperaterima, državnim tvrtkama i onima u vlasništvu četiri najveća
grada, gdje se “krije” preko 90 posto duga, potpisali smo sporazume koji su
potpuno dobrovoljni. Dakle nismo išli moratorijem ili nekim drugim rješenjem
koje smo kao Vlada mogli napraviti, već smo sve pozvali za stol i zatražili
društveno odgovorno ponašanje te socijalnu osjetljivost. – najavila je Opačić
između ostalog.

Ono što je svakako najzanimljivije za
egzistencijalno ugrožene jesu kriteriji po kojima se može do oprosta dugova. To
su dakle svi korisnici novčanih naknada u sustavu socijalne skrbi, ali i oni
kojima su primanja u zadnja tri mjeseca manja od 2,500 kuna (za samca), odnosno
1,250 kuna (po članu obitelji).Također ne smiju imati nekretninu u svom posjedu.
Još su dva posebno intrigantna detalja – sama ministrica je de facto kazala da
su Hrvati spremni na svakave načine prevariti državu – i to onaj o osnivanju
Registra otpisa duga (koji će biti živ iduće tri godine kako bi se pratilo tko
od korisnika ove mjere eventualno proda kakvu naslijeđenu nekretninu ili dobije
na lotu, jer u tom slučaju mora vratiti sav “oprošteni” novac), kao i činjenica
da u ovaj projekt mogu ući samo oni koji su bili blokirani do 1. listopada
2014. godine. Ne i oni kojima su kasnije “legle” ovrhe ili blokirani računi jer
se pronio glas, tako je barem kazala potpredsjednica Vlade, da su neki
“nabijali” troškove računajući s ovim projektom otpisa duga!

Teleoperateri će inače otpisivati dug do
deset tisuća kuna (samo imateljima socijalne naknade), banke će otpisivati isti
iznos (i jedni i drugi otpisati će i pripadajuće kamate na taj iznos, barem je
tako djelovalo jer je jedan upit o toj okolnosti pomalo zbunio i samu Milanku
Opačić pa je morala zatražiti pomoć od upućenijih suradnika) ali ne samo
korisnicima socijalne naknade nego i onima kojima su primanja ispod spomenutih
granica. Prema najavi, neke državne ili gradske komunalne tvrtke, ovisno o
vlastitim mogućnostima, otpisivati će i više iznose duga od tih deset tisuća
kuna.

Zanimljiva je bila struktura dugovanja.
Čini se naime da banke uopće nisu “gulikože” kakav ih bije glas: ukupno im
socijalno ugroženi dio stanovništva duguje 45 milijuna kuna, dok gotovo 32
tisuće hrvatskih državljana koji po podacima državnih službi spadaju u najsiromašnije,
duguju teleoperaterima čak 92 milijuna kuna!

Nešto ranije je okupljenim novinarima
ministrica Opačić izjavila kako vlada veliki interes za ovu akciju Vlade te da
odgovorno društveno ponašanje koje su pokazale banke i teleoperateri očekuje i
od načelnika i gradonačelnika. Pa čak i onih općina i gradova gdje SDP nije na
vlasti jer time rješavaju socijalne slučajeve u svojim sredinama.