Smeće u takujinu: Lećevica na ledu, a nerad vlasti plaćat će svi porezni obveznici!

Predstavljanje prijedloga Plana
gospodarenja otpadom RH od 2016. – 2022. godine ovog četvrtka je
privukao u Sveučilišnu knjižnicu zainteresirane, trebali su tu
biti predstavnici općina i gradova iz dvoje najjužnije hrvatske
županije. Posebnost ovog predstavljanja se “skrivala” u
činjenici da Plan zapravo još nije stavljan na javni uvid, ići će
na javnu raspravu od 23. lipnja u skraćenom roku, što je gotovo
skandalozno za tako važan dokument.

Kako će reagirati publika, bez ranijeg
detaljnog proučavanja Plana kako bi se iskristalizirala konkretna
pitanja i potencijalni problemi, nije nam znala odgovoriti Lidija
Runko Luttenberger, pomoćnica ministra zaštite okoliša. Prije same
tribine, održala je pomoćnica kratku presicu, a ono najvažnije
stane u nekoliko riječi – sve kreće ispočetka, ništa prije nije
valjalo… Odnosno, Regionalni centar za gospodarenje otpadom u
Lećevici je na (trajnom?) čekanju, cijeli sustav velikih
Regionalnih centara je “pokazao da nema isplativosti”, u
odnosu naime na sustav manjih centara, sortirnica i kompostišta.
Kako to da EU i dalje financira regionalne centre, gdje je taj
dokument (nekakva cost/benefit analiza) kojim se uspoređuju učinci
velikih centara naspram ovog novog sustava, odnosno što je to
“pokazalo” da je isplativije krenuti de facto od nule, nije
precizirano… Zato je naglašena činjenica koje su valjda svi dobro
svjesni, da kao država tragično i (gotovo/skoro) nepovratno kasnimo
za nekim postojećim i zadanim standardima u EU.

Krimen nečinjenja, prošlih vlasti
prvenstveno, plaćat ćemo svi mi, kroz visoke cijene odvoza otpada
kako bi se plaćali visoki penali EU zbog cijele situacije. Dakle
ništa novo: greške političara i gubitke u milijardama na koncu svi
građani Hrvatske podmiruju, a ministri i pusti državni činovnici
(bivši ili sadašnji, nebitno) ne snose nikakvu odgovornost.
Regresne tužbe možda?

No vratimo se pomoćnici ministra i
Planu …

– To je dokument koji je trebao biti
gotov do kraja 2015. godine, ali to nije učinjeno. Donošenje takvog
plana je preduvjet za oslobađanje europskih sredstava namijenjenih
gospodarenju otpada RH. Taj dokument moramo brzo donijeti, a
dugoročan je i mora biti kvalitetan. Mora riješiti nagomilane
probleme koje dosadašnje vlade nisu uspjele riješiti. Moramo
postići vrlo stroge ciljeve vezano na količine miješanog
komunalnog otpada koji se odlaže na komunalna odlagališta, količine
biorazgradivog otpada i do 2020. godine moramo postići najmanje 50
posto recikliranog materijala, a danas smo daleko niže od tih
ciljeva. Plan je zamišljen da brzo dođemo do tih ciljeva koji će
biti još stroži, 65 posto… – dio šire slike je prezentirala
novinarima pomoćnica ministra.

Pitanje Lećevice je bilo
najzanimljivije, koja je trebala biti gotova do 2018. godine (a
postoje čak i zaposleni u tom Regionalnom centru za gospodarenje
otpadom, iako temelji niti nisu postavljeni), a Runko Luttenberger
malo je oklijevala…

– Svi ti veliki regionalni centri iz
Plana nisu isključeni, oni i dalje tamo stoje međutim pokazalo se
da izgradnjom takvih centara mi ne možemo ni blizu postići zacrtane
ciljeve. Oni proizvode proizvod koji nema nikavu prođu. Nama prijeti
plaćanje penala samo ako se vidi da ne poduzimamo ništa. Ovaj
koncept, to su jednostavne metode i nisu ni skupe. To je razdvajanje
otpada i obrada tako odvojenog otpada.

– Da li odbacujete dosadašnja rješenja
u potpunosti? – zanimalo je novinare, prvenstveno zbog Lećevice.

– Dosadašnja rješenja su se temeljila
na obradi velikih količina miješanog otpada ali to nam ne može
biti cilj, odnosno ne možemo naše obveze ispuniti, moramo mijenjati
taj koncept. Bitno je omogućiti odvojeno prikupljanje bio-otpada u
zgradama gdje ljudi vjerojatno neće kompostirati na svojim
balkonima, ili možda i hoće, ali moraju imati mogućnost bio-otpad
spremati u odvojenu kantu, a komunalno poduzeće onda mora osigurati
kompostanu na nekom mjestu u gradu.

Ako ne krenemo s ispunjavanjem obaveza,
imat ćemo velikih problema, plaćat ćemo velike penale ako ništa
ne napravimo a najgori problem je taj što će građani plaćati
ogromne naknade. I ne samo građani korisnici komunalne usluge, nego
svi porezni obveznici. Bivše vlade birale su skupa rješenja i
dugotrajne projekte koji nisu dovršeni. Od Lećevice se ne odustaje,
ali se mora vidjeti kakav je utjecaj jednog takvog centra na okoliš,
a drugo, koliko će ekonomski biti održiv jedan takav projekt, to je
ključno pitanje…

– Procjene utjecaja na okoliš već
postoje… A kako znate, gdje su ti brojčani pokazatelji, da ti
veliki sustavi nisu održivi, odnosno da novi prijedlog donosi
ekonomsku računicu? – odmah je zanimalo novinare.

– Ti mali sustavi su jeftiniji i na
neki način će sami sebe otplaćivati jer ćemo proizvoditi sirovine
koje imaju prođu na tržištu. A ne temelje se na skupoj
tehnologiji. Proizvoditi gorivo iz otpada nema prođu na tržištu,
iz tih velikih centara, dapače kad nekome to predaješ ti moraš
platiti visoku cijenu. – objašnjavala je pomoćnica ministra Lidija
Runko Luttenberger, konačno obećavši kako će sve te studije i
analize o ekonomskoj isplativost biti dostupne javnosti pa čak i
usporedba starog sustava velikih regionalnih centara u odnosu na
zamišljeni sustav.

Dakle, ništa od Regionalnog centra za
gospodarenje otpadom u Lećevici koji se već godinama čeka (i
najavljuje) kao spasonosno rješenje, dok Karepovac “puca po
šavovima”. Možda nova vlast za koji mjesec promijeni taktiku
pa se vrati na stara rješenja? Pa onda za pola godine, nakon još
jednih prijevremenih izbora budemo pisali i čitali o najnovijem
Planu? Ma super.