Snažna propovijed don Ivana s Kmana: ‘U jaslice sam htio staviti sve ono što zagađuje moj narod!’

Piše:

Božić je diljem Hrvatske i svijeta proslavljenim svetim misama s kojih su se mogle čuti poruke mira, ljubavi, zajedništva i obiteljskog spajanja. U župi Pomoćnice kršćana na splitskom Kmanu božićnu misu predvodio je don Ivan Alojzije Terze, tamošnji župnik.

Ne bi ova vijest bila ništa spektakularna da mladi salezijanac don Ivan Alojzije u svojoj propovijedi nije poslao snažnu poruku, daleko drugačiju od onih idiličnih poruka Božića, poruku koja je govorila o splitskoj i hrvatskoj sadašnjici.

Don Ivan Alojzije na početku je istaknuo kako su u crkvu došli svi jednaki koji su, ulazeći u crkvu, ušli u idealni, Božji svijet.

– Ipak braćo i sestre, večeras zastanimo, večeras nije potrebno stavljati osmjeh samo zato što je Božić. Vani je noć, vlada mrak koje često zna biti nepodnošljiv. Božić je vrijeme koje ne umanjuje bol, jer upravo danas na poseban način osjećamo prazninu i manjak osoba ili stvari koje nam nedostaju. Brojni su ljudi koji danas pate jer u rođenju ne vide nikakvu nadu i radost. Pravi je problem što ne postoji nikakva riječ koja može biti izgovorena, a da pomogne osobama koje imaju pravo biti loše i u ovoj noći – istaknuo je don Ivan Alojzije.

Htio je, veli, u sportskoj torbi donijeti Isusa zbog toga što su brojni mladi i stariji stavili čežnje i nade svojih života i otišli daleko u potragu za boljom budućnosti.

– Htio sam donijeti kofer mladenačkih života, presađenih iz Osijeka, Broda, ravne Slavonije ili Bosne u neki od njemačkih velegrada. Naprasno presađenih, danas si tu u 16-oj sa društvom, u svojoj školi, sutra si tisućama kilometara daleko živeći odvojeno i radeći za malo bolje sutra.

Večeras sam jaslice želio staviti i mobitel, tako dobar i vrijedan izum, koji je brojnima spasio ili olakšao život, ali isto tako i sredstvo otuđivanja, razdora, plača u mnogim obiteljima. I dok večeras budete držali to malo čudo i slali ili primali na desetke generičkih poruka koje kažu sve i ništa, sjetimo se plača djece u brojnim obiteljima koje su uništene otuđivanjem i raznim sadržajima koje mobitel i internet nude.

Mnogo toga sam htio večeras staviti u jaslice, i tiket kladionice, novine koje zagađuju dušu moga naroda. Htio sam večeras ovdje donijeti i karikature pojedinih političara koji kradu, lažu, otimajući budućnost ne videći dalje od svoga nosa i ne radeći za opće dobro već osobno. U Jaslice sam htio staviti i poruge svećenika koji zlostavljajući na bilo koji naći nevine, vozeći skupe automobile i živeći lagodan život svaki put poput Heroda ubijaju malenu dječicu bojeći se za svoj položaj. Htio sam donijeti malenom Isusu jad i bijedu pojedinih rastavljenih roditelja koji u svojoj nezrelosti osobne probleme rješavaju preko leđa svoje djece misleći isključivo na sebe. Na one roditelje, osobito majke koji svojim sinovima ne dopuštaju da odrastu i odu već ih paranoično drže pod svojom skuti oduzimajući im sadašnji i budući život. Na očeve koji ne vršeći svoju ulogu oca, duhovnika, i stupa obitelji na taj način uništavaju naš hrvatski narod – rekao je u svojoj propovijedi te dodao kako da se u klinikama ubijaju nerođeni, a svi mi svojom šutnjom odobravamo takve situacije.

– Dok šetamo obasjanim Splitom i slavimo na kućicama neka nas slika mlade žene koja rađa na zemlji prisjeti na tegobu svih žena koje su prije sat vremena zatvarale i brojale blagajne brojnih trgovačkih centara te umorne i gladne hrle svojima kućama kako bi u svojim obiteljima donijele malo svijetla i radosti što samo majka zna dati – kazao je don Ivan Alojzije uz poruke da anđeli donesu nemir pred zatvorenim očima kojima dopuštamo i puštamo korupciji da se razmahane i zahvati sve pore našeg života. 

– I dragi prijatelji, oprostite mi ako ste večeras došli čuti jednu idiličnu propovijed o Isusu, Mariji i Josipu. O anđelima koji pjevaju i pastirima koji milo promatraju malenog Isusa. Jednostavno večeras nije ta večer – zaključio je don Ivan Alojzije Terze.