KOMENTAR: Pobjeda Hajdučkog srca!

Srce hajdučko zaslužilo je pobjedu u derbiju, agresija, trka, zalaganje i mudra taktika Bijelih bili su danas uspješniji od kvalitete i kombinatorike Modrih. Dobio je Hajduk utakmicu na način koji svi navijači žele i poštuju, uz žestoki gard od prve sekunde te bespoštednu borbu za svaki dio terena, svaku loptu. Nagrađeni su Splićani za svaku kap znoja koju su prolili pred vjernim navijačima, izgleda da su kritike na račun angažmana u srijedu urodile plodom.

Uraganski početak momčadi Damira Burića podsjetio je na slavne Hajdukove dane kada su se protivnici lomili u uvodnih četvrt sata. Trener Bijelih postavio je gusti blok u sredini, znao je da će Modri pokušati kroz kombinatoriku osvajati prostor. Akcija kod jedinog gola pokazala je plan Splićana, Jefferson i Roguljić udvojili su Antu Ćorića, “pojeli“ ga i uzeli loptu koju je najkreativniji igrač Hajduka Sušić pravovremeno poslao za Frana Tudora. Smiren je bio krilni napadač, a gol je dao krila Hajduku pa je u prvih 20 minuta prednost domaćih mogla biti veća. Sreća je pogurala goste kada je tukao Vlašić, rijetko se viđa da lopta udari u jednu pa u drugi vratnicu, a neće u mrežu. 

Letio je Hajduk na početku uz podršku s tribina, Dinamo se nije snašao u agresivnoj igri i kažnjen je golom. Negdje od 20. minute gosti su polako smirili ritam, uzeli loptu pod svoje i postajali sve opasniji. Ali, i ostavljali dosta prostora Hajduku da prijeti na širokom prostoru. Maksimum borbe i agresije pružili su Bijeli, platili su to i ozljedama Roguljića i Juranovića, ali barem se to kratkotrajno isplatilo jer je upisana pobjeda.

Dinamu su više nego očito nedostajali Pjaca i Soudani, bez njih je lider prvenstva znatno slabiji i nedostaje mu ubojitosti u napadu. Promašili su gosti nekoliko šansi u prvom dijelu, bili su opasni, ali ne i konkretni kao prije četiri dana. Pregršt šansi vidjeli smo u drugom dijelu, Hajduk je prepustio Dinamu posjed i pametno čekao šansu da zaprijeti iz kontranapada.  Bili su Bijeli hrabri i vrlo borbeni, Dinamo mlak i uporan u bezbrojnim dodavanjima. Sve to je moglo  zadovoljiti gledatelje, prigode su se izmjenjivale pred jednim i drugim vratima i zbilja je čudesno da je postignut samo jedan gol. Hajdukovci su malo posustali u razdoblju od 70. do 80. minute, Dinamo je propustio nekoliko vezanih prigoda, bili nadomak izjednačenja. Mogao je i Hajduk do drugog gola, pamtiti ćemo gredu Tudora i šansu Sušića u završnici, ali nije bilo promjene rezultata na radost hajdukovaca i vjernih navijača. Zasluženo se slavilo nakon posljednjeg zvižduka suca Vučemilovića koji je utakmicu vodio dobro, ne mogu se pronaći zamjerke na njegovu izvedbu.

Pobjedu je Bijelima donijelo dobro poznato hajdučko srce, ne treba zanemariti ni taktiku koju je složio Damir Burić, a igrači zaslužuju čestitke za izvedbu. Svi do jednog, probudili su nadu da mogu u uzvratnoj utakmici polufinala Kupa poremetiti planove Dinama.