Pedesetpetogodišnji Splićanin
Željko H., koji je nakon privođenja umro u prostorijama za zadržavanje Druge policijske postaje u Splitu sredinom rujna ove godine, nije umro nasilnom smrću, piše
Slobodna Dalmacija.
Rezultat je to sudsko-medicinskog vještačenja koje je provela dr. Marija Definis Gojanović po nalogu zamjenice županijske državne odvjetnice Rene Laure, koja je ozbiljno pristupila slučaju, ne tražeći samo nalaz obdukcije, nego i vještačenje koje podrazumijeva toksikološki nalaz kao i izuzimanje tkiva za analizu.
Pokojni Željko umro je, kako stoji u nalazu dr. Gojanović, uslijed kombinacije alkohola (više od promila alkohola u krvi) i lijekova metadona i diazepama koje je koristio tog dana. Alkoholom čovjek podiže aktivnosti organizma (ako nije totalno pijanstvo), a metadon, kao snažan analgetik, izaziva pospanost, dok diazepam kod duljeg uzimanja dovodi do krajnje iscrpljenosti, a služi, među ostalim, i kao hipnotik za kratkotrajno liječenje kronične nesanice. U kombinaciji s alkoholom, diazepam i metadon mogu dovesti do otežanog disanja i smrtne posljedice kao što je, nažalost, bilo u ovom slučaju.
Kod pokojnog Željka H. došlo je do edema mozga i pluća, općeg zastoja krvi, povećanja lijeve srčane klijetke i skleroze silaznog kraka lijeve koronarne arterije srca, što je u konačnici uzrokovalo i njegovu smrt.
Preminuli dugogodišnji ovisnik doveden je na ispitivanje u policiju zbog napada na jednu ženu na autobusnoj stanici. Zapravo za njim je bila raspisana potraga za prekršajno, a ne za kazneno djelo jer se nije odazivao pozivima u tom postupku pa je policiji dan zadatak da ga uhititi kad ga pronađe, a onda tek nakon toga odvede sucu. Nažalost, taj trenutak čovjek nije dočekao.
Policijska prostorija za zadržavanje prekrivena je videonadzorom, a pravo je pitanje je li netko trebao u policiji vidjeti da je čovjeku loše i da umire.
Sve policijske postaje nemaju prostoriju za zadržavanje i mnogi policajci su zbog toga sretni te nam objašnjavaju logiku njihova posla u tim uvjetima: “U policijskim postajama koje imaju prostorije za zadržavanje navečer je dežurna ekipa koja ima puno i drugog posla, te šef smjene ili njegov pomoćnik ili uredujući policajac uz sav posao koji imaju moraju pratiti pritvorenika na videonadzoru, što je često fizički nemoguće.”
Neki nam policajci kažu da im je neshvatljivo kako ovu osobu, koja je bila pod vidnim utjecajem alkohola, nisu njihovi kolege odveli najprije na Hitnu pomoć, kako bi liječnici procijenili je li osoba uopće sposobna za zadržavanje.
