Indira na Happy FM-u: Želja mi je imati birtiju u kojoj će ljudi piti na dug

U
novom izdanju Special Happy Showa, gostovala je Indira Forza, jedna od
najpopularnijih i najenergičnijih žena na estradi, bivša pjevačica
grupe Colonija. Prisjetila se svojih početaka, pjesama uz koje
odrastaju generacije, mnogi ulaze u brak, slave ili pate, a žene iz
njih crpe snagu. Indira je u Coloniji provela najveći dio karijere,
mnogi misle da se tako i zove, ali posljednjih godina gradi vrlo
uspješnu solo karijeru, izrađuje namještaj i renta apartmane.
Slušateljima HAPPY FM-a je otkrila i kako je prvi automobil kupila od
Jasenka Houre te kako joj je želja imati birtiju u kojoj će ljudi piti
na dug.


Colonia je glazbena obitelj koje je trajala više od 20 godina. Kao i u svakom normalnom braku tako je i u obitelji
Colonija došlo do zasićenja
,
moglo bi se tako reći. Bila sam nedavno u Sloveniji, tamo me zovu
Colonia, oni misle da se ja tako zovem.  I solo i grupna karijera imaju
svoje prednosti i mane. Samostalna karijera mi je novo iskustvo, izašla sam iz zone komfora, sada je sve na meni.
Iza sebe imam dva samostalna albuma, Valkira i Atlantida. Ponosna
sam što sam za prvi solo album bila nominirana za Porina. Sada
ispunjavam sama sebi želje, ostvarujem se i kao tekstopisac. Udaram na
sve strane, ja sam žena koja se ničega ne boji. Samostalna
karijera je avantura u kojoj uživam. Ima još žara i varte u meni. Ono
što mi je stvarno želja je napraviti koncert u zagrebačkoj Areni i o
tome promišljam već duže vrijeme. Dogodit će se u bliskoj budućnosti,
tražimo neki dobar datum, već znam da ću imati
puno gostiju, zvat će se ‘Indira i prijatelji’.

Slušateljima Happy FM-a otkrila je da inspiraciju crpi u životnim pričama i situacijama. Pjesma ‘Greška
mog života
‘, jedna od prvih uradaka u ulozi tekstopisca
nastala nakon što joj se prijateljica požalila na partnera s kojim je
bila u vezi i nazvala ga greškom života, a Indira je trčala na toalet
zapisati stihove.

Na novom albumu se nalazi i pjesma ‘Iskra‘, dugo
spreman duet s legendom narodne glazbe Halidom Bešlićem koji nije htio ništa ‘ofrlje’ pa se ‘čekala prava pjesma’.

– Oduvijek
mi je bila želja snimiti pjesmu s mojim velikim prijateljem Halidom –
on mene zove sestro, ja njega
brate, tako sam i tekst napisala u kojem se spominju sestra i brat.
Halid je legenda od čovjeka, dobar čovjek i duša i kad su se naši
glasovi spojili nastala je čarolija
.

Prisjetila
se Indira i svojih početaka, davnih devedesetih, dok su stvari još bile
u povojima. Naime prvi hit svoje
je vatreno krštenje doživio na Vinkovačkom radiju gdje je koncert u
Đakovu najavljivala pjevačica Ella. Tamo je radio Boris Đurđević, koji
je kasnije za Coloniju pisao pjesme. Na radiju su se dogovorili da oni
otpjevaju svoju pjesmu kada se Ella bude presvlačila.
Tako su pjesmu ‘Nek vatre gore sve‘,
otpjevali nekoliko puta za redom i tu je sve krenulo, vidjeli su da su
zanimljivi publici. Odlučili su se iz Slavonije preseliti u Zagreb u
kojem se sve odvijalo.

Četiri godine sam radila kao državni službenik i šefu rekla:
Šefe ja vam tako volim glazbu na što joj je on uzvatio – ali Indirice
ali mi tako tebe volimo, evo ti šest mjeseci neplaćeno, ako ti krene
krene, ako ne ti se nama vrati,
a ostalo je povijest. U Zagreb sam došla s jednim koferom, aspsolutno
ne poznajući grad. Ja sam bila mali dotepenac, prepuštena sama sebi i
izgubljena u Zagrebu. S 18 godina sam napustila roditeljski dom i od
tada sama zarađujem. Prvo su mi društvo bili
svi zagrebački konobari. Uzela bih novine pod ruku, sjela na tramvaj,
pila kave, razgovarala s konobarima i molila Boga: Dragi Bože daj mi
koncerata samo da mogu platiti stanarinu, ne moram ni jesti. Prvi susjed
mi je bio
Jasensko Houra, on bi s cigaretom
dolazio kod nas i rekao nije to ni tako loše, bio nam je mentor, i bili
su jako sretni s nama. Houra mi je prodao i auto, prve novce sam dala,
Mercedes A klasa, rekla sam sebi tada da sam uspjela. Srela sam Houru
nedavno i rekao je kud sam ti prodao taj auto
baš je bio dobar.

U
Indirinim hitovima danas uživa cijela regija. Prisjetila se nedavnog
gostovanja u Podgorici. Nakon 13 sati putovanja
odmah je imala nastup u jednom klubu, nakon toga intervju za šest
televizija, tonsku probu i na kraju koncert na koji je došao i njezin
veliki obožavatelj, crnogorski predsjednik Milo Đukanović sa suprugom.

Njegova je najdraža pjesma ‘Svijet voli pobjednike’.
Pjesma
je nastala kada je Goran Ivanišević pobijedio na turniru u Wimbledonu i
zato je posvećena svim pobjednicima, onima koji se tako osjećaju,
pozitivna je i zato je ljudi toliko
vole.

Osim glazbe bavi se dizajnom namještaja i turizmom, a u budućnosti bi voljela imati svoj ugostiteljski objekt u
kojem će ljudi piti na dug.

Dizajn
me opušta i on je moja druga ljubav, ja sam vizionar, a suprug sve to
realizira, to mi je ispušni ventil.
Pravimo sve,  krevete – Ti da bu dibu da, baš su izdržljivi, imamo ih u
apartmanima, imamo i konzole, fotelje,… sve je delux proizvodnja…
Prihvatila sam mužev savjet da ne držim sva jaja u istoj košari i ulažem
u budućnost, da imam lijepu starost. Boli
me kičma, disk mi je iscurio… U koroni sam jednoj ženi čak bila i
dostava, odnijela sam tegle koje je naručila, skuhala mi je kavu, nije
mogla vjerovati da sam to ja, rekla je da sam baš normalna… Gosti kada
dođu gledaju jesam to ja, a ja kažem- jesam
brate. Pitam ih koliko ih je, imaju li dovoljno ručnika, što im treba i
tako. Trebala sam imati i beach bar, ali se zakomplicirao s
papirologijom pa ću to ostaviti za neka bolja vremena. Meni je san u

Galovcu pored Bjelovara, gdje nam je proizvodnja namještaja imati
birtiju. Kada ovi vrijedni ljudi idu iz polja da im ja vičem  – Đuro
dođi na rakijicu, platit ćeš kada budeš imao, pa ga ja upišem u tekicu,
da piju na veresiju…

Posao joj je, kaže, da loš dan ljudima pretvori u dobar.

– Energiju
ne možeš odglumiti. Ja nikad nisam znala glumiti, ljudi to brzo shvate,
ja sam uvijek ovakva…Gurman
sam, sve volim jesti. Ne odričem se kulena nikad…volim baklavu, za
dobro jutro pojedem 4 baklave. Volim sarmu, čevape, uživam u hrani,
volim grah s kobasicom i malo luka, i onda muž kaže malo- ajmo bijelog
mesa, a ja kažem – nemoj brate Miroslave, to zdravo,
suho, imamo borbe… Puno jedem, ali puno i treniram i šetam sa našom
stafordicom… neki dan sam je vodila na Ribnjak, pa kad ona krene radit
neku frku, kažu ljudi na vas je hiperaktivna, psi preuzmu energiju
gazda…razvaljuje zidove, proždrljiva je na mene.
Imam i tri mačke u stanu, samo nek je životinja to je najveća
sreća…neopisiva ljubav…

POSLJEDNJE DODANO: