Projekt je za cilj imao utvrditi učinak intra-artikularne aplikacije autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva, točnije tzv. stromalne vaskularne frakcije (SVF) koja sadrži niz različitih tipova stanica na zglobnu hrskavicu u oboljelih od osteoartritisa, a rad objavljen u časopisu Genes (Basel) po prvi put u medicinskoj literaturi prikazuje višegodišnji učinak mezenhimalnim matičnih i mezenhimalnih stromalnih stanica izdvojenih iz masnog tkiva. 

Uz voditelja projekta prof.dr. Dragana Primorca, autori na radu su doc.dr. Igor Borić, doc.dr. Damir Hudetz, dr. Eduard Rod, doc.dr. Željko Jeleč, dr. Trpimir Vrdoljak, doc.dr. Andrea Skelin, prof.dr. Ozren Polašek, dr. Mihovil Plečko, dr.sc. Irena Trbojević-Akmačić, prof.dr. Gordan Lauc.

Rezultati ove studije sugeriraju da mezenhimalne stromalne i mezenhimalne matične stanice (MSCs) izdvojene iz mikrofragmentiranog masnog tkiva dovode do porasta ključnih molekula hrskavice ili glikozaminoglikana (GAGs) čak dvije godine nakon intra-artikularne aplikacije. Iako su vrijednosti GAGs-a nakon 24 mjeseca od početka liječenja niže nego što je to bio slučaj nakon 12. mjesečnog mjerenja, čak u više od 50% ispitanika vrijednosti GAGs-a su više nego što su bile prije početka liječenja. Kao i u ranijim studijima mjerenje razine GAGs-a u hrskavici se radilo koristeći radiološku metodu oslikavanja primjenom naprednih tehnologija uključujući i kontrastnim sredstvom osnaženo MR oslikavanje – dGEMRIC). 

U suradnji s dr.sc Lucijom Zenić i dr sc. Denisom Polančecom s Odjela za translacijsku medicinu Dječje bolnice Srebrnjak koristeći metode imunofenotipizacije i protočne citometrije istodobno su određene vrste i sastav mezenhimalnih stromalnih i mezenhimalnih matičnih stanica (MSCs) u mikrofragmentiranom masnom tkivu s terapeutskim učinkom za svakog pacijente koji su pristupili terapiji osteoartritisa u Specijanoj bolnici Sv. Katarina. 

U heterogenoj mješavini različitih stanica kao tri dominantne populacije identificirani su periciti, supradventicijske adipozne stromalne stanice  te endotelne progenitorske stanice. U ovom istraživanju prvi put je pokazano da gotovo 80% svih neleukocitnih stanica čine upravo endotelne progenitorske stanice (EPC), čija uloga je u znanstvenoj literaturi dosad poprilično zanemarena. Postoje naznake da upravo interakcija između MSCs i EPC može biti ključna u diferencijaciji stanica sličnim pericitima, a koje imaju veliki regenerativni učinak..

Analizirajući kliničke i funkcionalne učinke intra-artikularne injekcije autolognog mikrofragmentiranog masnog tkiva koje sadrži mezenhimalne stromalne i mezenhimalne matične stanice (MSCs), utvrđeno je da 85% liječenih pacijenata ima signifikantno kliničko poboljšanje što je utvrđeno standardnim ortopedskim testovima (Knee Injury and Osteoarthritis Score (KOOS) i Western Ontario and McMaster Uneversities Osteoarthritis Indeks (WOMAC) kao i mjerenjem intenzizeta boli (Vizuano-analogna ljestvica mjerenja boli -VAS skala).

Istodobno, jedan od vodećih svjetskih izdavača Springer, koji između ostalog izdaje i vodeći znanstveni časopis Nature, je objavio poglavlje  "The Future of Cartilage Repair” u knjizi Personalized medicine in Healthcare Systems, u kojem su autori lijječnici Specijalne bolnice Sv. Katarina. U poglavlju koristeći model kojeg je razvio „otac mezenhimalnih matičnih stanica“, prof.dr. Arnold Caplan, a  koji je nedavno na poziv prof.dr. Primorca boravio u Hrvatskoj, znanstvenici iz Specijalne bolnice Sv. Katarina, objašnjavaju mehanizam djelovanja stanica stromalne vaskularne frakcije, njihovu aktivaciju i međusobnu interakciju te produkcije niza bioaktivnih faktora koji djeluju imunomodulacijski, protuupalno, antiapoptotički (sprječavaju staničnu smrt) i stvaranje ožiljkastog tkiva, angiogenetski (potiču stvaranje novih krvnih žila), dovodi do posljedičnog porasta glikozaminoglikana (GAG) što je direktno povezano s kvalitetom zglobne (hijaline) hrskavice. 

Produkcija bioaktivnih molekula rezultira poboljšavanjem niza klinički mjerljivih parametara u pacijenata, prvenstveno redukcije boli i povećanje opsega pokreta, te se zbog tog specifičnog učinka predlaže promjena naziva „Mesenchymal Stem Cells“ u „Medicinal SIgnaling Cells“. Nove spoznaje moderne regenerativne medicine i snačine terapije koje se provode u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina daju nadu za nove i značajne iskorake liječenja ove bolesti, ali istodobno snažno pozicioniraju hrvatski zdravstveni sustav u svijetu. 

Osteoartritis je jedan od najčešćih zdravstvenih problema u svijetu, a podaci vodeće američke ortopedske institucije u SAD-u, Hospital for Special Surgery, ističu da trenutno u svijetu od osteoartritisa boluje oko 630 milijuna, što ovu bolest pozicionira među najučestalije bolesti modernog čovjeka.   Značajno je da učestalost pojavljivanja osteoartritisa raste s povećanjem životne dobi, a neke studije ističu da u populaciji starijoj od 65 godina od osteoartritisa boluje 30-50% osoba. Liječenje osteoartritisa se dugi niz godina temeljilo na ublažavanju simptoma u smislu modulacije boli i poboljšanja funkcije zgloba, te ugradnja totalne endoproteze u slučaju kad je hrskavica ireparabilna.

Specijalna bolnica Sv. Katarina, europski je centar izvrsnosti i prva Europska bolnica s američkom akreditacijom Global Healthcare Accreditation. Bolnica je predvodnik uvođenja integriranog koncepta personalizirane medicine u kliničku praksu EU. Specijalna bolnica Sv. Katarina nastavna je baza 4 medicinska fakulteta, suradna institucija s vodećim američkim i europskim klinikama te službena bolnica Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog nogometnog saveza.

- Dobiveni rezultati objavljeni su u časopisu Genes a nova saznanja do do kojih smo došli promijenili su neke postojeće paradigme te ukazali na novi put prema boljem poznavanju i razjašnjavanu biologije i terapijskog učinaka tretmana osteoartritisa vlastitim stromalnim i matičnim stanicama prisutnim u milrofragmentiranom masnom tkivu. Kako u slučaju osteoartritisa tako i u nizu drugih bolesti, nedvojbeno je će se budućnost zdravstva temeljiti na integraciji načela personalizirane i regenerativne medicine u kliničku praksu.  Raduje me da još jednom hrvatski stručnjaci svjedoče globalnu izvrsnost, a posebno me raduje što rezultati naših istraživanja imaju golemi impakt u liječenju oboljelih s osteoartritisom. Nedvojbeno je da rezultati prikazani u ovoj studiji imaju izniman značaj u razvoju novih dijagnostičkih, prognostičkih i terapeutskih alogoritama vezanih uz osteoartritis. - kazao je prof.dr. Dragan Primorac

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je cjepivo protiv respiratornog sincicijskog virusa (RSV) - bolesti koja ubija tisuće ljudi svake godine. Cjepivo još uvijek treba odobrenje Američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti prije nego što se bude moglo plasirati u javnost, piše BBC.

Dužnosnici kažu da je cjepivo, koje je proizvođač GSK nazvao Arexvy, veliko otkriće koje će spasiti mnoge živote. Cjepivo bi moglo biti dostupno osobama starijim od 60 godina za nekoliko mjeseci, kažu dužnosnici.

-Današnje odobrenje prvog cjepiva protiv RSV-a važno je postignuće javnog zdravstva u prevenciji bolesti koja može biti opasna po život, rekao je dr. Peter Marks, koji vodi Centar za procjenu i istraživanje bioloških lijekova pri Agenciji za hranu i lijekove, piše BBC.

Što je RSV?

RSV je respiratorna bolest koja obično rezultira simptomima sličnim prehladi kod odraslih, ali može biti opasna za malu djecu, starije osobe i osobe s temeljnim zdravstvenim problemima.

U prosjeku svake godine od RSV-a u SAD-u umire 100 do 300 djece mlađe od pet godina. Također godišnje umire 6000 do 10.000 odraslih osoba starijih od 65 godina, a RSV uzrokuje i između 60.000 i 120.000 prijema u bolnicu. U teškim slučajevima može uzrokovati bronhiolitis, koji uključuje nakupljanje upale u plućima i poteškoće s disanjem. Lijek je nastajao više od 60 godina i prvi je koji je dobio odobrenje za sprječavanje RSV-a bilo gdje u svijetu.

Studija GSK-a, kompanije sa sjedištem u Velikoj Britaniji, koja je objavljena u veljači, pokazala je učinkovitost cjepiva od 82,6%. Nuspojave su uglavnom bile blage ili umjerene i prestale su unutar dva dana. Najčešće nuspojave su bol oko mjesta uboda ili umor.

RSV kod djece počinje začepljenim nosom ili curenjem nosa i može napredovati do suhog kašlja, groznice i ponekad problema s disanjem. Za većinu djece bolest će biti blaga i može se liječiti kod kuće paracetamolom ili ibuprofenom za dojenčad.

Liječničku pomoć treba potražiti ako dijete ne jede normalno, diše ubrzano ili ima visoku temperaturu koja se ne spušta. Hitnu pomoć treba pozvati ako je dijete iscrpljeno od pokušaja disanja, odnosno ako mu se mišići uvlače između rebara sa svakim udahom ili je možda blijedo i znojno, prenosi Index.