Neobičan slučaj u Sinju: “Smrad i buka s praonice štete i truju moju obitelj”

Pokraj njegove obiteljske kuće prije nekoliko godina otvorena je „Autopraonica Luka“. Ništa nije bilo sporno u otvaranju i sve se činilo bez problema dok se nakon izdavanja Uporabne i Građevinske dozvole počelo raditi sve osim onoga što je dozvoljeno. 

Iako je to pisalo u Građevinskoj dozvoli vlasnik praonice potpuno je ilegalno uklonio zid u dužini oko 50 metara koji je samoposlužnu autopraonicu odvajao od nerazvrstane lokalne ceste, a kako je zid bio male visine mnogo automobila u početnoj fazi otvaranja osjetilo je udarac na svom automobilu. Nevjerojatno je, kako je samo nekoliko dana nakon dobivanja svih potrebnih državnih i gradskih dozvola otvoren i četvrti nenatkriveni prostor za pranje iako ga u nikakvom planu niti izdanim dozvolama nema. Štoviše, u nadzoru prije izdavanja dozvole vlasniku je zabranjeno otvaranje još jednog mjesta. Taj prostor trebao je navući novim slojem asfalta koji je skinut nakon što se „odmakao pogled“ struke. 

Nedavno je postavljen led-ekran koji ne samo da je nepropisno i nelegalno postavljen nego opasno ugrožava sigurnost svih sudionika u prometovanju na Državnoj cesti D1. Navedeni ekran udaljen je jako sitno od državne ceste, a svojom svjetlošću zasljepljuje sve sudionike u prometu. Iako po zakonu stoji kako od ceste svaki sličan predmet mora biti udaljen minimalno pet metara, valjda taj zakon u Sinju ne vrijedi. 

Igor je upozoravao više puta, ali bez ikakvog uspjeha

Igor Vuko-Tokić u nekoliko se navrata borio sa zakonom. On i njegova obitelj doživljavali su prijetnje vlasnika praonice. Stotine dopisa otišlo je na brojne adrese, ali bez ikakvog pomaka. 
Bio je primoran, kaže, svoju priču podijeliti s nama i sa svima onima kojima je stalo do zdravlja i poštovanja zakona te pokazati kakvu muku muči već nekoliko godina. I sam kaže kako ništa nije sporno u onom što stoji u Uporabnoj i Građevinskoj dozvoli nego sve ono što se ilegalno napravilo izvan nje, a u prvom planu štetno za zdravlje obitelji Vuko-Tokić, ali i djece koja pohađaju dječji vrtić „Alkarić“. 

Vuko-Tokić je s natpisima upozorio i sve one koje žele koristiti tu samoposlužnu praonicu kako ona ozbiljno šteti zdravlju njega i njegove obitelji. Zahvalio se svima koji je upravo zbog tog razloga ne koriste. 

 Vuko-Tokić je u svom ukazivanju na ovaj veliki problem nekoliko puta i osobno upozorio gradonačelnicu Sinja, Kristinu Križanac. Bezbroj puta zatražio je pomoć i komunalnih redara, a naišao je i na neshvaćanje od strane pročelnica – bivše Ankice Panze te nove, Jelene Kekez-Poljak. Štoviše, iako je na miran način iznio svoje probleme obe pročelnice iskoristile su mogućnost da pozovu zaštitarsku službu, a u nekoliko navrata zaradio je i kaznenu prijavu zbog koje je morao svoju stranu priče objašanjavati i u sinjskoj policijskoj postaji.

Zaista nevjerojatan bio je razlog jedne takve, priča nam Igor Vuko-Tokić:

– Vraćao sam se s posla i telefonski me je nazvala supruga i kaže kako me čeka policija. Nije mi ništa bilo jasno, ali otišao sam s dvojicom policajaca do sinjske postaje. Tamo su mi rekli kako je gospođa Panza podnijela prijavu toga dana za dan prije dva mjeseca kada sam bio u njezinom uredu u gradu. I razlog je bio zbilja smiješan – jer sam je krivo pogledao! 

“Razočaran sam u sve službe…“

– Istinski sam razočaran u sve službe koje se oglušuju na sve moje zahtjeve i upite. Ovo je još samo jedan dokaz kako mali čovjek neće nikada svoju pravdu dostići!, zaključuje Igor Vuko-Tokić u nadi kako će konačno njegova priča imati barem koliko-toliko sretan završetak u ovoj godini. 

Do završetka ovog teksta poslan je službeni upit oko ovog slučaja na adresu grada Sinja, a čim dobijemo povratnu informaciju te drugu stranu ove priče i ona će biti objavljena.