[KOMENTAR] Joško Gvardiol je junak utakmice, čudesno je kako igra sa samo 20 godina

Hrvatska je uspjela odigrati nulu protiv Belgije i plasirati se u osminu finala Svjetskog prvenstva u Kataru kao druga u skupini F, jer je Maroko najbolji s pobjedom nad Kanadom od 2:1. Nije to uopće važno, momčad Zlatka Dalića izdržala je veliki test, psihički i fizički u utakmici koju je naš izbornik s pravom okarakterizirao kao „biti ili ne biti“. 

U dvoboju srebrnih i brončanih s posljednjeg Svjetskog prvenstva u Rusiji prije četiri i pol godine s ovih 0:0 kao da nema pobjednika, ali pobjednik je – Hrvatska. Ona će u osminu finala, dok se zlatna generacija Belgije oprašta s gorčinom u ustima. 

Belgija može žaliti što joj je Romelu Lukaku u Katar došao ozlijeđen i nije bio spreman nego za posljednjih 45 minuta plus četiri minute nadoknade protiv Hrvatske. I takav nespreman Lukaku bio je prava napast za naše, puno je toga promašio, na puno toga nije dobro reagirao i na kraju je stvar za nas spasio čudesni Joško Gvardiol odnijevši loptu s noge Lukakua. Činjenica je da Lukaku nije sto posto spreman i to je najveći razlog zašto Belgija ide kući prije nego što je mislila. S njim na terenu, to je nešto sasvim drugo.

Hrvatsku za to više nije briga. Nije briga Hrvatsku ni s kim će igrati u osmini finala. Pobjednik skupine E. Španjolska, Njemačka, Japan? Bit će kako mora biti, ne treba se time opterećivati. Hrvatska može igrati sa svima, može se nositi sa svima na čelu s Joškom Gvardiolom, koji s 20 godina postaje jedan od neupitnih lidera ove momčadi. Nema veze što je mlad, ovo je igrač koji će obilježiti sljedeće desetljeće svjetskog nogometa. Dugo smo tražili igrača koji će preuzeti palicu od Luke Modrića kad se on jednom odluči oprostiti od reprezentacije, a takav se igrač nametnuo sam od sebe. Što igrom, što ponašanjem. Ono kako je očistio loptu Lukakuu s noge, to je slika koja se neće lako zaboraviti. Uskoro, vrlo skoro, on će biti aklamacijom uvažavan kao najbolji obrambeni igrač svijeta.

Hrvatska je, dakle, treći put u osmini finala i to je ono što najviše volimo u ovoj priči. Prvi put kad je izašla iz skupine, uzela je broncu. Drugi put kad je prošla, uzela je srebro. Ova momčad ima nešto, nešto posebno. Možda to još nije do kraja definirano. I to je dobro. Neka otkrije što to nose u sebi već od osmine finala.