“Mi Zorice se nekako posebno trudimo, imamo naše konje, a onda nam draga Gospa to providi…”

Ovaj slavodobitnički plamenac, pobjedu na Alki, posvetio sam svojoj djeci. Prvi dan su bili na trkalištu, prvi put gledali uživo Alku, tako da je ova Alka za njih… – rekao je slavodobitnik 308. Alke Ivo Zorica, novi vitez doline pokraj rijeke Cetine kojeg neće samo slaviti narednih 365 dana već i zlatnim slovima upisati u alkarske almanahe. Drugim osvojenim slavodobitničkim plamencem postao je najtrofejniji živući alkar u 308 godina staroj povijesti koju Cetinjani ljubomorno čuvaju i svake godine u kolovozu nanovo prezentiraju svijetu.

U trenutku kada je Ivo pogotkom “u sridu” poslije pripetavanja s Tinom Radanovićem sa 9 punata osigurao svoj drugi slavodobitnički plamenac, stricu Branku su potekle suze radosnice, ali je unatoč radosti i uzbuđenju znao da mu slijedi doček gostiju na obiteljskom posjedu Vreba. U tom dijelu gledališta bili su grupirani Zorice koji su se na trenutak našli u zagrljaju.

No, kako je Branko iskusni ugostitelj, s iskustvom čašćenja nakon alkarskih uspješnica na trkalištu, znao je sa čime raspolaže u konobi, a što bi moglo trebati. Dok je slavodobitnik došao do Hrvaca, članovi šire obitelji već su uvelike rezali pršut, sir i kruh, a stigli su i odojci. Koliko se popilo vina, mineralne, piva i sokova, teško je iti procijeniti.

Naravno, prvi su mu u zagrljaj pohitali majka Marija, supruga Monika sa sinom Dominikom i kćerkom Juditom, stričevi Branko, Ivan i Jozo i ostala brojna rodbina. A onda se otvorila rijeka. Čestitari su stizali u nepreglednim kolonama. Posljednji su iz Ivinih rodnim Hrvaca otišli u prvim satima ponedjeljka. 

– Godina po godina, poklopi se, imaš svoj dan. Mojih je bilo, eto, više dana. Ne treba nikad umanjiti kvalitete kolega, ali tko ima sreće taj dan, onda i postane pobjednik. Mi Zorice se nekako posebno trudimo, imamo naše konje, dosta se spremamo, a onda draga Gospa to providi pa imamo i još malo sreće – skroman je Ivo koji je zaključio nadmetanje s tri punta, makar mu je i skor od dva bio dovoljan za pobjedu jer je njegov suparnik na koplje nataknuo dio s jednim puntom.

– Na startu sam razmišljao na koji način gađati – čekati možda zadnja dva skoka zbog staze ili nešto sasvim drugo, ali nisam onda želio komplicirati nego sam odlučio pokušati pogoditi “u sridu” i, eto, uspio sam.

A ime obitelji Zorica kao da je postalo sinonim za nevjerojatne sportske uspjehe i beskompromisnu strast prema konjima. U samo posljednjih pet godina, Ante i Ivo Zorica pobijedili su na sedam natjecanja – Ivo na Čoji 2019. i 2021. godine, Bari 2020. i 2022. godine te Alkama 2020. i ovogodišnjoj dok je Ante bio najuspješniji na Bari 2019. godine.

– Ivo je sa današnjom pobjedom dokazao ono što sam rekao puno puta, da je on najkompletniji alkar po mojim statističkim podacima i sjećanjima od devedesetih – od priprema do natjecanja, a 2002. godine je ušao u Alku. Otišao bih korak i dalje, znam da se neće naljutiti njegovi kolege alkari, ali smatram da je mogao dobiti još trofeja da nije tražio pogodak “u sridu”. Pokojni bi mu ćaća rekao da je kukavica, da ide nisko i pogađa jedinice, ali on bi zapravo tražio tu “sridu”. Kao i na ovoj Alki, u trećoj trci, kad je pogodio taj najuži dio alke – priča nam tako Ivan Zorica, najstariji živući alkar i slavodobitnik, Ivin stric. Ivan iza sebe ima dugih 35 godina aktivnog alkarskog staža, od kojih je 16 godina bio alaj-čauš. Alkarskim trkalištem posljednji je put prošao kad je na leđima imao 59 godina.

– Držalo se valjda do mene jer sam odskočio od jedne generacije alka. Ljudi koji vode Alku, a bila su to turbulentna vremena, zapravo ratno vrijeme, a onda je u jednom trenutku i vojvoda bio lišen slobode, četiri godine smo imali vršitelje dužnosti vojvode pa je većina toga padala na teret alaj-čauša. Da je bilo sve normalno, ja bih se vjerojatno oprostio oko pedesete godine. Valjda je to neka granica. Potreban je uvijek spoj mladosti i starosti, dobrih i malo manje dobrih, ali vojvoda je selektor. To treba prihvatiti, tko to ne prihvaća njemu ne treba biti mjesto u Alci – govori Zorica dok pogled osvrće na jednog unuka za kojeg se nada da će postati poput sinovaca Ante i Ive. Ovaj iz brnaške loze Paštar, još nije punoljetan, ali s potencijalom kakvog bi mu pozavidjeli mnogi. 

A mnogi bi htjeli biti i poput Ive, posebno djeca koja sanjaju na vilenim konjima, s kopljem u ruci, pohitati put Alke. Alkarski trofeji samo su dokaz da se trud isplati.