Justina Vojaković-Fingler dobri je duh nepresušnog izvora kreativnosti i pozitive: “Nikad ne odustajte od svojih snova!

Ostaviti
stari život u rodnom gradu, spakirati kofere i preseliti se na drugi kraj
Hrvatske ne zvuči posve jednostavno, no ne i njoj. Pjesma „Vjetar se vezat ne
može“ njena je biografija, mnogi je zovu „multipraktik“  jer ona glumi, režira, pleše, pjeva, trenira…

Ako
negdje u gradu ugledate mladu žensku osobu na svijetloplavom biciklu, vjerojatno
se radi upravo o njoj.

Ona je Justina Vojaković- Fingler, osječka
glumica i lutkarica sa splitskom adresom. No, ako vas je zabrinula količina
slova u imenu i prezimenu, ne brinite. Justina se odaziva i na „Stina“, „Juki“,
„Jukica“, „Juste“… ovisi što je vama draže.

Možda će se netko zapitati zašto pričamo baš o njoj? Justina je
primjer da nikada, ali baš nikada ne treba odustati od svojih snova. Naime, od
malena je znala odgovor na pitanje: “Što želiš biti kad odrasteš?”- Hej, ja
želim biti glumica! Naravno, želju je potkrepljivala time što je svakodnevno
svojoj obitelji priređivala kućni teatar. Dok su njeni vršnjaci razmišljali s
kojom igračkom će se igrati, ona je razmišljala koji lik će  postati.

Tijekom osnovne i srednje škole bila je izvrsna učenica, izvrsna do
te mjere da je imala izravan upis na fakultete prirodnih znanosti. Nakon
ovakvog uvoda, možda će biti teško zamisliti da je Justina studirala nešto, a
da nije gluma, ali vjerovali ili ne, prvotno je ipak upisala biologiju. Pitate
se kako?

Obzirom da se izgradila u ličnost, koja sama želi zaraditi svoj
novac, otišla je nakon završene srednje škole odraditi sezonu. Iskreno
govoreći, vagala je sama sa sobom treba li prekinuti sezonu i početi s
pripremama za prijemni na Akademiji, no njen avanturistički duh je odlučio da
će završiti sezonu i upisati spomenuti studij biologije. Za vrijeme studija
pohađala je dramski studio, te je nakon godinu dana zaključila da joj je
dramska postala primarna, a fakultet hobi.

Iz prvog pokušaja je upisala Akademiju za umjetnost i kulturu u
Osijeku, smjer gluma i lutkarstvo. Na fakultetu se prvi put susrela s
lutkarstvom i već tada je bila svjesna da se rađa neka posebna veza. Bila je
upravu- danas je članica ansambla Gradskog kazališta lutaka u Splitu. Pitali
smo je koga je teže pridobiti- djecu ili odrasle?

-Obje publike različitog su senzibiliteta, ali
imaju zajednički nazivnik- želja za istinom na sceni. Vođeni time ne smijemo
pribjeći podcjenjivanju publike, kako dječje tako i odrasle. Svako maskiranje
laži u istinu na sceni je nedopustivo jer publika, bila ona dječja ili odrasla,
to prepoznaje. Tako da recept za pridobivanje i jedne i druge publike je isti

Nakon nekoliko godina od završene Akademije i traženja sebe same, u njoj
se opet probudio dobri stari avanturistički duh. Bez previše  premišljanja donijela je odluku koja će joj
biti prekretnica života. Preselila se u Split i malo po malo tražila je svoje
mjesto pod splitskim suncem. Nije dugo trebalo, postala je predavačica u
glumačkom studiju PlayDrama. Dan danas nije napustila tu ulogu, jer prije
svega, neizmjerno ju ispunjava rad s mladim ljudima, kao i napredak kojeg
zajedno postižu.

Nedavno su imali premijeru Životinjske farme u Domu mladih, u kojoj
sudjeluje čak 28 polaznika studija, a predstavu je ni više- ni manje došao
pogledati splitski gradonačelik Ivica Puljak. Upitali smo je kako su tekle
pripreme i jeli bilo teško obuzdati 28 različiith karaktera?

-Naravno, bilo je izazovno raditi s toliko ljudi, a
najviše je bilo izazovno usklađivanje rasporeda polaznika i dostupnosti
prostora(nažalost PlayDrama još uvijek nema svoj kazališni prostor). Produkt
koji smo ostvarili i pozitivne reakcije publike dokaz su da gdje ima volje ima
i načina. Puno smo radili, susretali se s mnoštvom kamenčića spoticanja, ali
smo se izborili s predstavom vrijedne, kako je rekla publika, svake pohvale.
Moram naglasiti da su to polaznici koji nisu profesionalci, ali su svojim
predanim radom uspjeli iznijeti predstavu na profesionalnoj razini.

Osim glume i lutkarstva, režirala je brojne
predstave, jedna od njih je „Iza vrata“, za koju također potpisuje i tekst.
„Iza vrata“ govori o tematici nasilja, a cilj je bio potaknuti određeni bunt
prema nasilju i nasilnicima, koji će se širiti dalje. Treba naglasiti da je
upravo ova predstava rađena uz podršku Policijske uprave splitsko-dalmatinske,
kao i same Županije.

Ako ste mislili da je tu kraj- nije! Uz sve ovo
što se nabrojalo, ova talentirana glumica priprema mlade ljude za prijemni ispit
iz glume. Kada je pitaju je li svjesna koliko je njena uloga bitna u cijelom
tom procesu, koji se suviše stresan i nabijen emocijama, skromno će odgovoriti kako
zasluge isključivo trebaju ići polazniku. 

Ali, nije uvijek bilo sve jednostavno i glatko,
donosimo i onu malo manje lijepu stranu priče. Naime, priznala nam je da je da
je bilo trenutaka kada se pitala treba li odustati od glume i okrenuti se nekom
drugom zanimanju, aludirajući na to da je nekad slovila za slobodnog umjetnika
i samim time prihodi su bili klimav teren. Naravno, ne treba posebno ni
spominjati pandemiju koja  je svih ne
tako davno zadesila i okrenula živote naopačke.

Ali ona nije odustala. Justina je primjer da
nikada, ali baš nikada ne treba odustati od svojih snova. Zahvaljujući svojoj
upornosti, tvrdoglavosti, „dišpetu“, danas je možete vidjeti kako nasmijava
djecu u Gradskom kazalištu lutaka u Splitu. Danas je ona ta koja je učitelj,
motivator, podrška, oslonac mladim ljudima, koji jure svoje snove. Dobri duh
nepresušnog izvora kreativnosti i pozitive. Izvana na prvu stroga i čvrsta
poput JuSTINE, iznutra kako bi u narodu rekli „duša od čovjeka“.

 Za kraj smo
ju pitali što bi poručila mladim glumcima i onima koji će to tek postati?

– Nikad ne odustajte od svojih snova!

Dakle, sve nam je jasno!