Opasni stanovnici Jadrana: Evo životinja kojih se treba kloniti

Od velike bijele psine preko meduza i raža pa do vatrenog crva – u
Jadranskom moru živi niz životinja koje mogu biti opasne i trebali biste biti
oprezni kada dođete u susret s njima.

Dr. sc. Neven Iveša, dipl. ing. biologije sa Sveučilišta
Jurja Dobrile u Puli, za N1 je naveo s kojim se opasnim vrstama najčešće možemo
susreti ako ljetujemo na Jadranu.

-Opasni organizmi koji obitavaju u Jadranu mogu se svrstati u
nekoliko kategorija: organizmi koji posjeduju otrovne bodlje poput riba iz
skupine paukovki i bodeljki, ribe koje posjeduju nazubljene i otrovne bodlje na
bazi repa (golubovke i žutuge), ribe čiji je ugriz bolan (murine i ugori), ribe
s krvnim toksinima (jeguljke) te ribe koje u visceralnoj šupljini nakupljaju
iznimno opasan tetradotoksin kao npr. srebrnopruga napuhača (Lagocephalus
sceleratus), objasnio je Iveša za N1.

Otrovni paun u Jadranu

Navodi da su ove posljednje iznimno rijetke u Jadranskom moru i obično
obitavaju u tropskim morima.

-Osim njih, u Jadranu je detektirana i jedna vrsta ribe pauna (Pterois
miles) koja ima vrlo otrovne bodlje te kao i većina novih vrsta najčešće se
pronalaze na području istočnog Sredozemlja, a na Jadranu, na njegovom jugu,
dodao je.

Iveša je naveo još nekoliko životinja s kojima se možemo susresti u
Jadranu, a koje mogu biti opasne.

-Osim navedenih skupina, među predstavnicima
skupine želatinoznog planktona postoje opasne vrste, odnosno meduzoidni oblici
nekih žarnjaka iz razreda režnjaka i obrubnjaka. Među njima valja istaknuti
vrstu morsku mjesečinu (Pelagia noctiluca) čije su jedinke već sada
zabilježene na južnom Jadranu i kompas meduzu (Chrysaora hysoscella)
koja je detektirana na sjeveru Jadrana.

Realno gledajući, svi žarnjaci predstavljaju opasnost za kupače budući da
posjeduju žarne stanice koje im koriste za lov i obranu. U tom pogledu i neki
koralji kao npr. relativno česta vrsta kao što je smeđa vlasulja (Anemonia
viridis) mogu izazvati neugodne opekline na koži, ističe Iveša u razgovoru za
N1.

Napominje da u našem moru ima i morskih pasa, uključujući i veliku bijelu
psinu koja je opasna, ali je iznimno rijetka. No, susreti kupača na Jadranu
i morskih pasa su jako rijetki.

-Među opasnim vrstama postoje i one koje su zakonom zaštićene kao npr.
žutuga (Dasyatis pastinaca) te većina većih pelagičnih morskih pasa kao
npr. pas modrulj (Prionace glauca) i pas kučak (Isurus
oxyrinchus) koji zajedno pripadaju skupini općenito ugroženih riba
hrskavičnjača, navodi Iveša.

Naglašava da je bitno dobro se informirati o načinu rukovanja i susretu s
pojedinim vrstama, konzumaciji njihova mesa i slično. “Čak i bezazleni
školjkaši mogu biti iznimno opasni za ljudsko zdravlje ako se konzumiraju iz
područja koja su opterećena zagađenjem kao i ježinci koji svojim bodljama mogu
izazvati neugodna mehanička oštećenja tkiva i sekundarne infekcije.”

S druge strane, mag. biologije Zrinka Jakl, voditeljica
Programa zaštite prirode u Udruzi za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce,
naglašava da su male šanse da ćete nastradati od neke morske životinje.

-Životinje s kojima je susret nešto češći i s kojima treba biti oprezan
su meduze, vlasulje, vatreni crv, riba pauk, škarpina, raža, golub. Niti
jedna od ovih životinja ne napada čovjeka, već su opasne isključivo zbog
njihovih mehanizama za obranu. U prirodi vrijedi pravilo ‘ne diram te, ne diraj
me’. Čak i murina koja ima opasan izgled i otrovan ugriz nikada ne napada prva,
i možete mirno roniti kraj nje ako ju ne uznemiravate. Pazite da ne nagazite na
morskog ježa i izbjegavajte meduze i sigurni ste na odmoru, savjetuje Jakl.

Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja također naglašavaju da su
neugodnosti ili ozljede ljudi najčešće posljedica samoobrane životinja ako nisu
uspjele ili ne mogu pobjeći od njima opasne situacije, ili su dezorijentirane i
neuobičajenog ponašanja zbog bolesti, starosti i dr.

-Primjerice, ako se murina osjeti ugroženom ona može ugristi, a ugriz
murine može uzrokovati bolnu ranu koja dugo zacjeljuje. Stoga je prilikom
ronjenja potrebno izbjeći njeno uznemiravanje. Potreban je oprez i prilikom
susreta s nekim drugim vrstama riba, primjerice s vrstama škrpinki, goluba i
žutuga, koje imaju otrovne bodlje te ubodi ovih riba uzrokuju bol i neugodu.
Među njima je i strogo zaštićena vrsta žutuga (Dasyatis pastinaca).
Bodlje u perajama i na škržnim poklopcima imaju i paukovke koje najčešće borave
na pješčanom dnu, zbog čega je potrebno izbjegavati kontakt s tim vrstama te
oprezno hodati po pješčanom dnu.

Ježinci se najčešće nalaze na stijenama u plitkim dijelovima mora te
prilikom hodanja po stijenama ili plivanja uz njih treba biti oprezan kako bi
se izbjegao kontakt s njihovim bodljama koje mogu uzrokovati ozljede. Igličasti
ježinac (Centrostephanus longispinus) je strogo zaštićena vrsta, no s
obzirom da najčešće obitava u dubljim dijelovima mora, vjerojatnost susreta s
tom vrstom je mala. Kontakt s lovkama nekih vrsta meduza i vlasulja
može uzrokovati crvenilo, pečenje, bol ili oteklinu na koži. Sve su to
situacije koje se mogu izbjeći pravilnim i odgovornim ponašanjem u prirodi,
zaključuju iz Ministarstva.

Treba još dodati da neke vrste nisu opasne za ljude, ali mogu imati
izuzetno negativan utjecaj na priodu.

-Takav je npr. invazivni rebraš morski orah Mnemyopsis leydi koji je
unesen u europska mora iz meksičkog zaljeva balastnim vodama. Iako za čovjeka
potpuno bezopasna vrsta, štete koje uzrokuje u ribarstvu su enormne. U Jadranu,
njegovom najsjevernijem dijelu postao je stalna invazivna vrsta koja se
periodično (ljeti i na jesen) pojavljuje u enormnim količinama te kako se hrani
istom hranom kao i sitna pelagična riba, negativno utječe na njihovu brojnost,
veličinu i rasprostranjenost, ističe Iveša.