KOMENTAR: Poklonjeni penal ne popravlja loš dojam

Prekinuo je Hajduk mjesec dana dugi niz bez pobjede, zasluženo je  pobijedio Zagreba, ali ostati će nakon utakmice dosta upitnika. Možda i najmanje oko situacije u kojoj su Bijeli došli do jedinog gola, znatno važniji je dojam kojeg su ostavili, odnosno igra koju su pokazali tri dana uoči polufinala Kupa protiv Dinama.  

Kazneni udarac za Hajduk u najmanju je ruku dvojben, već na prvu bez gledanja snimke ustvrdili smo da je kontakt između Mudražije i Mujana upitan. Bio je gostujući bek barem metar od Hajdukovog krilnog napadača, lopta je otišla izvan travnjaka, a Mujan je pao . Kasnije smo na snimci vidjeli da se spotaknuo sam od sebe, sudac Strahonja je bio dosta daleko od situacije i pogriješio na štetu gostiju. Ako je bilo kakav kontakt i postojao, sigurno nije bio dovoljan za kazneni udarac.

No, sudačke pogreške se događaju i događati će se, za Hajduk je znatno važnije što opet nije pokazao igru koja ulijeva povjerenje. Mučili su se Splićani cijelu utakmicu, nekakve šanse koje su stvorili bile su najprije plod gostujućih pogrešaka. Zagreb je igrao tečnije, kombinatornije, povezanije, dominirao posjedom, baš kontrolirao utakmicu u njenom većem dijelu. No, to je stil po kojem su „pjesnici“ prepoznatljivi, ne odstupaju od njega i danas kada su zadnji na ljestvici i sve bliže drugoj ligi. Igraju Zagrepčani kao na treningu, pokušavaju se nadigravati, a utakmice gube jer nisu konkretni i agresivni. I jer dijele poklone protivniku u želji da igraju što mirnije, tečnije, oku ugodno. 

Darivali su i Hajduk, najprije Matić za jedinu šansu u prvom dijelu koju je propustio Tudor, zatim Livaković u nastavku za šansu Sušića. Zagrebov vratar još je dvaput pokazao kvalitetu kada ga je udarcima iz daljine iskušavao Vlašić, i to je bilo sve od prigoda Bijelih. Ostali pokušaji momčadi Damira Burića da složi opasnost pred vratima Zagreba svodili su se na solo-akcije Tina Sušića te brojne duge lopte napucane iz obrane. Malo je toga bilo kvalitetno, još manje su dobri bili brojni prekidi iz kojih se nije dogodilo baš ništa. Uporno ih izvodi Hrvoje Milić kojeg je dio navijača s istoka čak uhvatio u đir pa ga je trener Burić u završnici poslao na drugu stranu i naredio Vojkoviću da preuzme dužnost izvođača.

Pobjeda nad Zagrebom se morala uzeti, ali zabrinutost oko igre Hajduka mora postojati jer u srijedu igra najvažniju utakmicu proljeća protiv Dinama. Utjeha i ohrabrenje za sraz s najvećim rivalom su utakmice iz prvog dijela sezone u kojima su Bijeli dobro parirali Modrima. Međutim, nema više na Poljudu Mije Caktaša, Gorana Milovića pa i Andrije Balića koji su u tim derbijima bili među boljim hajdukovcima. Danas su tu neki drugi igrači, definitivno slabiji i neiskusniji od spomenutih pa od njih ne treba očekivati čuda.