Don Mladen Parlov o Uskrsu u posebnim okolnostima: ‘Bog je Kristovim Uskrsnućem intervenirao u svijetu u kojem je naizgled pobjeđivala tama i nepravda!’
Iako ni takav način nije umanjio radost pobjede života, mnogo promjena u tom fizičkom slavlju najvećeg kršćanskog blagdana neće biti ni ove godine. Pod posebnim epidemiološkim mjerama i u reduciranom obliku, dok koronavirus opet ‘divlja’.
– Bio sam od početka stava da nije dobro zatvarati crkve nego baš onda kad je teško, kad ljudima prijeti bilo kakva vrsta opasnosti, gdje će naći utjehu osim u Gospodinu Bogu. Vjernici utjehu nalaze u molitvi u crkvi i u slavlju svete mise. Naglašavao sam da svakako treba biti manji broj vjernika pa shodno tome i veći broj misa, a hvala Bogu župnici su upravo to napravili. Vjernicima je tako omogućeno da sudjeluju u misnim slavljima – priča nam don Mladen Parlov, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta.

Još kao trećaš, s nepunih 10 godina, poželio je biti svećenik, ali nije ga taj osjećaj dugo vodio. Misao vodilja ‘svijetlila je’ sve dok don Filip Pavić nije otišao iz njegovih rodnih Ričica sa službe. Stvari su ponovno krenule u redovničkom smjeru nakon razgovora s misionarom don Ivanom Dragušicom, a mladi nogometaš, kojemu se predviđali slavnu karijeru s loptom, točku prekretnicu doživio je na misi u crkvi u Padovi, u kojoj je pokopan Leopold Bogdan Mandić. Ondje je osjetio neopisivu radost, ispunjenost, blaženstvo.
Ispričao je kako se osjećao kao da je na rubu litice, dolje je tama, ali i glas koji zove da skoči govoreći ‘Ne boj se!’. Sličnih pitanja imamo i u današnjem modernom svijetu, ali i u svijetu koji se već više od godine dana suočava s teretom koronavirusa.

Sve to ima ogromne posljedice za ljude, opisuje za DalmacijaNews don Mladen.
– Očito je kako se smanjio broj vjernika na misama, ali vidim i kako ljudi imaju teške psihološke posljedice i bojim se da će one biti najteže od svega. Ta izoliranost, udaljenost, nemogućnost fizičkog kontakta, druženja s ljudima… Udaljiti čovjeka od prijatelja i poznanika mora jednostavno imati posljedice – kaže Parlov.
Gospodin Bog je život, dobrota i ljubav
Nikada nije više ljudi tražilo pomoć, nikada ih nije bilo više u pučkoj kuhinji, nastavlja naš sugovornik.
– Povećalo se i nasilje u obiteljima, a bit će i drugih, puno težih posljedica. Mislim tako na psihička oboljenja, posebno depresije, a onda i ekonomske posljedice koje su strašne – kaže.
– Povećalo se i nasilje u obiteljima, a bit će i drugih, puno težih posljedica. Mislim tako na psihička oboljenja, posebno depresije, a onda i ekonomske posljedice koje su strašne – kaže.
Pitali smo ga i o ovom posebnom vremenu na njegovom fakultetu. Ustvrdio je kako su imali sreću da su imali tek nekoliko zaraženih učenika i profesora, i to sve u prvom valu zaraze, a veliki broj predavaonica i posebna pažnja učenika i profesora doprinose da nastavu imaju pristupom ‘lice u lice’ jer je, veli don Mladen, znanje ‘višestruko bolje s uživo nastavom’.
Za kraj razgovora, u povodu velikih slavlja Crkve, svim čitateljima našeg portala zaželio je sretan Uskrs uz prigodnu poruku.
– Uskrs je blagdan nade, za sve ljude jer je Bog kroz Kristovo Uskrsnuće intervenirao u svijet u kojem je samo naizgled pobjeđivala tama i nepravda. Bog je rekao da to nasilje i nepravda nemaju zadnju riječ nego Gospodin Bog koji je život, dobrota i ljubav. U Uskrsnuću je Krist pobijedio grijeh, smrt kao posljedicu grijeha i Sotonu kao zavodnika koji je potakao čovjeka na grijeh. Plodove svoje pobjede Krist nudi nama pa je baš Uskrs silan izvor kršćanske nade da možemo graditi društvo po mjeri Boga i čovjeka, a ne društvo u kojem ćemo biti neprijatelji jedni drugima.
– Uskrs je blagdan nade, za sve ljude jer je Bog kroz Kristovo Uskrsnuće intervenirao u svijet u kojem je samo naizgled pobjeđivala tama i nepravda. Bog je rekao da to nasilje i nepravda nemaju zadnju riječ nego Gospodin Bog koji je život, dobrota i ljubav. U Uskrsnuću je Krist pobijedio grijeh, smrt kao posljedicu grijeha i Sotonu kao zavodnika koji je potakao čovjeka na grijeh. Plodove svoje pobjede Krist nudi nama pa je baš Uskrs silan izvor kršćanske nade da možemo graditi društvo po mjeri Boga i čovjeka, a ne društvo u kojem ćemo biti neprijatelji jedni drugima.


