Bolovanja rastu, sustav puca: Liječnica otkrila što se sve češće događa
U prvih devet mjeseci bolovanja su u porastu.
-Ako sam bila na bolovanju, to je bilo vjerojatno zato što mi je trebao dan jer sam obavljala nešto u bolnici, a kad dođete u bolnicu, onda čekate bez obzira na to jeste li naručeni u osam ili u 10, ispričala je Jasna.
-Ako si puno na bolovanju, to na plaći igra veliku ulogu, rekao je Josip.
Ipak, stopa bolovanja u prvih devet mjeseci ove godine je 4,12. Ako gledamo razdoblje od siječnja do rujna, u prosjeku je gotovo 75.000 bolesnih na dan. Usporedbe radi, prošle godine ih je bilo 70.595, piše Dnevnik.hr.
U porastu su i dugotrajna bolovanja.
-Odu u bolnicu pa dok naprave sve pretrage to traje po tri mjeseca, dok sve napraviš, dok sve dočekaš. Neke stvari čekaš godinu dana pa odeš i platiš, ispričao je Boris.
–KoHOM zapravo već dobrih 10, možda čak i 15 godina apelira na to da ljudi na dugotrajnim bolovanjima imaju prioritet pri naručivanju na određene dijagnostičko – terapijske postupke. Do sada se to nije dogodilo, objasnila je Nataša Ban Toskić iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Ban Toskić vidi još jedan razlog zašto raste stopa dugotrajnih bolovanja.
-Vještačenja za invalidsku mirovinu koja bi trebala trajati 60 dana danas traju gotovo kod svih slučajeva od 10 do 12 mjeseci.
Na prvom mjestu uzroka dugotrajnih bolovanja su mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja.
Što se tiče općenito rasta stope bolovanja, u HZZO-u napominju:
-Porast stope privremene nesposobnosti za rad najvećim djelom je posljedica pozitivnog trenda povećanja broja aktivnih osiguranika, čiji se broj povećao za 51.101, odnosno 2,9 posto u odnosu za isto razdoblje prošle godine.
Ukupan trošak naknada za bolovanja iznosio je više od 191.3 milijuna eura. Ako to usporedimo s prošlom godinom, to je povećanje od oko 20 posto. Na to je utjecalo i povećanje naknada u kolovozu.
Ban Toskić kaže da je primijetila jedan trend.
-Otprilike svaki četvrti pacijent uopće ne želi otvarati bolovanje ili ga želi vrlo brzo zatvoriti jer nema od čega živjeti. Naknade na bolovanju su male, a troškovi života, rate kredita, najam stana, režije – visoki, rekla je pa se gubitak svakog eura itekako osjeti.


