Boli i boljet će još dugo, nitko nije zaslužio da mu dodir kose s loptom poništi gol za produžetke

Hrvatska je eliminirana od Portugala (1:2) u šesnaestini finala Svjetskog prvenstva u dramatičnim okolnostima, presudio joj je senzor u lopti, koji je zabilježio dodir lopte s kosom Igora Matanovića, čime je nedvojbeno utvrđeno da je Mario Pašalić bio u ofsajdu prije nego će Joško Gvardiol postići gol za – produžetke u doslovce posljednjim sekundama. Umjesto šokantnog obrata, umjesto produžetaka, Hrvatska se morala pomiriti sa sudbinom da je okončala put na Svjetskom prvenstvu. Ostao je nakon svega dojam o (ne)sreći, reminiscencije na nikada prežaljeno ispadanje s Europskog prvenstva 2008. godine u četvrtfinalu od Turske, ali treba biti pošten i reći da se sreća – okreće. Hrvatska je do srebra i bronce s posljednja dva svjetska prvenstva stigla i uz naklonost božice Fortune, pa je red i da nam ista ponekad okrene leđa. Naravno da je to uvijek bolno, pogotovo kad imaš osjećaj da si zaslužio više.

Portugal je, na kraju krajeva, zasluženo prošao dalje, jer je većinu utakmice bio bolji ili barem ravnopravan. I oni su tresli gredu (Rafa Leao) kao što je Mateo Kovačić pogodio stativu (uz obranu Dioga Coste). Oni su bili opasni nakon svakog prekida, jer Hrvatska na ovom prvenstvu jedino to „nije znala“ braniti, a još i VAR nije sklon, pa je uputio suca Espena Eskasa da pregleda dvoboj Nikole Vlašića i Renata Veige. Portugalu je poništen gol jednom zbog ofsajda, nama dvaput (ili triput, više ne znam, vrti mi se u glavi od svega što se događalo u drugom poluvremenu).

Teško je biti objektivan ili ostati pribran, razlučiti što je bilo dobro ili loše. Hrvatska je ispala u trenutku kad je pomislila da ima sve što je potrebno za proći dalje, kad je igrala najbolji nogomet na ovom prvenstvu. Pritom mislimo samo na drugo poluvrijeme, jer u prvom smo izgledali kao totalni autsajderi osuđeni na branjenje dok brana ne popusti. I nije popustila, štoviše, Hrvatska je povela preko „vječnog“ Ivana Perišića (sedmi gol na svjetskim prvenstvima, zabio je na sva četiri na kojima je igrao), ali svoje mane nije znala sakriti. Slabosti u obrambenim prekidima i loša skok igra. Ovo drugo je dovelo do gola Gonçala Ramosa u 94. minuti, gdje su Joško Gvardiol i Marin Pongračić odglumili statiste u kukuruzu. Naizgled jednostavna situacija za čišćenje pretvorila se u kobni trenutak.

Hrvatska je ispala, danima će se prepričavati razlozi, zazivati sreća, ali kad se dojmovi konačno slegnu, valja se okrenuti budućnosti. Ovo je bio oproštaj Luke Modrića od reprezentacije, nakon 20 godina i 202 utakmice. Našeg velikana svjetskog nogometa više nećemo gledati u dresu Hrvatske. Jasno je da nakon njegova odlaska ništa više neće biti kao prije, makar je reprezentacija pokazala da ima dosta mladih aduta s kojima ne bi smjela potonuti u osrednjost. Ivan Perišić je poručio da on neće Modrićevim stopama. Zašto i bi kad je još uvijek u zavidnoj snazi?

Veliki je upitnik oko ostanka izbornika Zlatka Dalića. Je li i on završio svoju nevjerojatnu avanturu s Vatrenima nakon 110 utakmica, srebra i bronce na svjetskim prvenstvima, srebra u Ligi nacija i plasmana na svako od velikih natjecanja? Dakle, kad se sve skupa slegne, reprezentaciju očekuje prestrojavanje kako bi i dalje igrala bitnu ulogu u nogometnom svijetu. Ovakav poraz boli i boljet će, no nije kraj svijeta. Nije bio niti 2008. godine, pa neće niti sada.