Split: Odgođeno suđenje skladištaru iz Ine za ratno profiterstvo, teško 35 milijuna kuna

Teškom mukom približava se kraju suđenje Tadi Vukušiću (49) iz Splita te
još trojici optuženih. Zapravo, postupak je već trebao biti okončan, i
to uobičajenom praksom odlaska predmeta u zastaru, no intervenirali je
splitsko Županijsko državno odvjetništvo i tek koji dan prije zastare
promijenilo optužnicu: Vukušić i ostali se sada terete za kazneno djelo
ratnog profiterstva za koje nema zastare.

Uobičajena je to već praksa
tužilaštva u sličnim slučajevima, a ovaj je pravi primjer takvog
slučaja. Jer, riječ je o gotovo 35 milijuna kuna štete, vrijednosti
ukradene robe iz Ine, koja je u to vrijeme (između 1990. i 1994. godine)
bila u državnom vlasništvu, dakle za vrijeme ratnog stanja te
ugroženosti cjelovitosti i neovisnosti RH. Zbog toga i kazneno djelo
ratnog profiterstva.

 Gotovo je nevjerojatna lakoća kojom je prvooptuženi počinio djela u
vrijeme kada je imao 25 godina i radio kao glavni skladištar roba
dopunskog asortimana Ine, poslovnice u Solinu. Prema danas izmijenjenoj
optužnici, Tade Vukušić je znajući da ne postoji stvarna kontrola
njegovog poslovanja na skladištu, posebice ulaza i izlaza robe, uzimao
sebi ili drugima (pro)davao robu iz skladišta, a da nije sačinjavao
otpremnice ili napravljene otpremnice nije dostavljao računovodstvu.
Tako je prodao raznih roba – dio je zadržao u kešu, a dio različitim
prebijanjima preko svojih tvrtki Porin i Buga – ispod stvarne
vrijednosti, međutim šteta za Inu je u ukupnom iznosu od 34.688.500
kuna!

 Drugooptuženi Viktor Zorić (73) sudjelovao je u “projektu” na nagovor
Vukušića, i to u rujnu 1994. godine. Zorić, inače rodom iz Studenaca u
BiH, bio je u to vrijeme rukovoditelj Odjela veleprodaje Inine Poslovne
jedinice Solin, iskoristio je svoj položaj i naložio da se količinski
razduži skladište za robu koju je izdao Vukušićevoj firmi Buga, i tako
prikrije manjak od 17 milijuna kuna. Petar Jerčić (54) i četvrtooptuženi
Petar Žižić (66) u cijeloj priči su gotovo pa “sitne ribe”. Jerčić je
od početka 1992. do kraja listopada 1994. godine kao direktor i vlasnik
“Autorollera” uzeo robe u vrijednosti od oko pola milijuna kuna, koju je
po “diskontnim” cijenama platio Vukušiću, a za taj iznos je oštećena
Ina.

Zanimljivije je drugo kazneno djelo protiv Jerčića. Od rujna 1992. do
rujna 1993. godine zaprimio je na skladište 121.420 muških čarapa
poduzeća Pobjeda iz Tešnja. Čarape je trebao čuvati do pronalaska kupca
ili vraćanja proizvođaču, ali odlučio se za drugu varijantu. Dio, čarapa
(71.000) donirao je Hrvatskoj vojsci, a zatim na skladišnoj primci
preinačio broj na 91.000 – dio razlike je, gotovo nevjerojatno,
kompenzirao s Inom (?!), dok je preostalu količinu od 41 tisuću i nešto
sitno pari čarapa prodao. Tako je oštetio Pobjedu iz Tešnja i proračun
RH (na ime neplaćenih carina i poreza) za gotovo 600.000 kuna.

Žižić se pak tereti da je preko Ine, uz pomoć skladištara Vukušića,
nabavio umjetno gnojivo od Petrokemije Zagreb te ga preprodao i tako
“priskrbio nezasluženu imovinsku korist” od 400 tisuća kuna. Suđenje
koje traje posljednjih šest godina kod suca Zorana Matulovića (upravo je
Matulović uspio pronaći spis, i to doslovno, u listopadu 2008. godine
jer se prethodno držao “nestalim”, u arhivi Općinskog suda u Splitu)
približilo se kraju, nakon vještačenja i obrana optuženih, iduće godine
bi se mogla očekivati i presuda.