Biškić upozorio na niz ekoloških crnih točaka u Dalmaciji: “Ako danas šutimo, za deset godina brojat ćemo mrtve”

Aktualna afera s nezakonito odloženim otpadom u Gospiću otvorila je pitanje brojnih drugih ekološki problematičnih lokacija u Hrvatskoj, a splitski gradski vijećnik Možemo! Marinko Biškić tvrdi da se slični problemi godinama gomilaju i na području Splitsko-dalmatinske županije. Prozvao je Vladu zbog, kako smatra, presporog reagiranja te upozorio na situaciju u Vranjicu, Solinu, Kaštelima, Dugom Ratu i okolici Omiša.

Biškić smatra da slučaj iz Gospića, gdje je otkriveno oko 37 tisuća tona zakopanog otpada, ne treba promatrati kao izdvojeni incident. Kao jedan od najozbiljnijih primjera dugotrajnog rješavanja problema naveo je područje nekadašnjeg Salonita u Vranjicu.

Podsjetio je da je problem azbesta ondje poznat još od 2008. godine te ustvrdio da su tijekom gotovo dva desetljeća na vlasti bile različite vlade, dok konačna sanacija još nije provedena. Posebno je upozorio na posljedice koje je izloženost azbestu ostavila na lokalno stanovništvo.

Biškić se pritom osvrnuo na jučerašnju izjavu premijera Andreja Plenkovića o rješavanju problema Salonita. Projekt sanacije Kosice predstavljen je prije otprilike mjesec dana, a vijećnik Možemo! smatra da ni njime cijela priča još nije završena.

– Od prvih informacija o zagađenju do ovog ‘rješenja’ prošlo je skoro 20 godina, a ni ono što je sada na stolu nije konačno i potpuno rješenje. Nadamo se da će u Gospiću ići brže – poručio je.

U kontekstu Salonita spomenuo je i Mravinačku kavu, gdje je završio dio azbestnog otpada, naglašavajući da se lokacija nalazi u blizini izvora Jadra.

No, prema Biškiću, azbest nije jedini ekološki problem splitskog područja. Podsjetio je na slučaj troske u Sjevernoj luci i razdoblje tijekom kojeg su mjerni uređaji na sjeveru Splita pokazivali visoke vrijednosti onečišćenja zraka, sve dok izvor nije utvrđen i materijal pokriven.

Dotaknuo se i planova Cemexa za skladištenje do dva milijuna tona troske na području Svetog Kaje. Kritizirao je postupak u kojem nije zatražena cjelovita studija utjecaja na okoliš. Tvrtka je u međuvremenu odustala od tog modela skladištenja, a Biškić smatra da je tome pridonio pritisak javnosti.

Na njegovu popisu problematičnih lokacija našao se i Dugi Rat. Ondje se već godinama nalazi oko 260 tisuća tona troske, a postupak rješavanja tog pitanja još traje. Biškić upozorava da se nakon dugog čekanja tek treba proći kroz daljnje faze dokumentacije i dozvola.

Kao poseban problem istaknuo je ilegalna odlagališta građevinskog i drugog otpada koja se nalaze na području Solina, Kaštel Sućurca, Sitnog Gornjeg i okolice Omiša. Riječ je, tvrdi, o desecima tisuća kubičnih metara otpada odloženih i na krškom, propusnom terenu, zbog čega postoji potencijalna opasnost za tlo i podzemne vode.

Za dio tih lokacija, navodi, već postoje rješenja Državnog inspektorata kojima je naloženo uklanjanje otpada, ali sanacija još nije provedena.

Biškić je podsjetio i da je predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša Dušica Radojčić u ožujku podnijela kaznenu prijavu vezanu uz ilegalna odlagališta. Od nadležnih sada traži informaciju što se s tim prijavama dogodilo i u kojoj se fazi nalaze postupci.

– Odgovor na to pitanje pokazat će je li državi doista stalo obračunati se s onima koji sustavno provode ekocid bez posljedica ili je riječ o još jednoj temi koju će netko pokušati proglasiti ‘histerijom oporbe’ – ustvrdio je.

Prema njegovim riječima, zajednički problem svih navedenih slučajeva jest sporost sustava. Građani prijavljuju odlagališta, inspekcije izlaze na teren i donose rješenja, ali između utvrđivanja problema i njegova stvarnog uklanjanja mogu proći godine.

Zbog toga odbacuje mogućnost da se odgovornost za ovakve situacije prebaci isključivo na gradove i općine. Lokalne jedinice, tvrdi, često nemaju ni financijske ni operativne mogućnosti za saniranje velikih odlagališta, zbog čega država mora preuzeti znatno aktivniju ulogu.

Biškić je kritizirao i način na koji se govori o zabrinutosti stanovnika Gospića.

– Zagađeno tlo i strah građana za vlastito zdravlje, zdravlje djece i budućnost svoje zajednice ne mogu biti netema. Svi koji žive kraj ekoloških bombi u svom susjedstvu imaju pravo biti u strahu, pitati, tražiti rješenja, i to hitna, trajna i efikasna – rekao je.

Građane je pozvao da ne odustaju od prijavljivanja sumnjivih i ilegalnih odlagališta te da se, ako reakcija izostane, ponovno obraćaju inspekciji, Ministarstvu, medijima, udrugama i drugim institucijama.

Možemo! je istodobno pred Vladu postavio tri politička zahtjeva. Prvi je da se bez daljnjeg odgađanja pristupi sanaciji Gospića i drugih odlagališta za koja već postoje nalazi i službena rješenja. Drugi je sazivanje izvanredne sjednice Hrvatskog sabora na kojoj bi se raspravilo funkcioniranje cijelog sustava nadzora i gospodarenja otpadom, dok je treći zahtjev raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora.

Biškić smatra i da Hrvatska mora pojačati kontrolu otpada koji ulazi u zemlju, postrožiti kriterije prema tvrtkama koje se bave njegovim preuzimanjem te razviti vlastitu infrastrukturu za gospodarenje otpadom.

– Hrvatska treba sustav koji kontrolira svaku pošiljku otpada koja ulazi u zemlju, koji pooštrava uvjete za dobivanje dozvola tvrtkama koje preuzimaju otpad i koji napokon gradi javne kapacitete za gospodarenje otpadom, u javnom vlasništvu i pod javnom kontrolom – zaključio je.