Bijeli utonuli u mrak, Goran Vučević ovo nije zaslužio

U tjednu koji slijedi Hajduk bi trebao navršiti velikih 115 godina, a usporedno s tim obilježiti cijelo stoljeće otkako je prvi puta izvedena legendarna Kraljica Lopte Ive Tijardovića. Kultna opereta svakako je dio hajdučkog identiteta i još jedan živi svjedok koliko je Hajduk velik i poseban klub, u nekim značajkama i jedinstven u čitavom svijetu.

I koliko se god dičili takvom izvedbom, uz glamur i svjetla reflektora, s druge strane taj naš posebni klub baci nas na sportskom planu u potpuni mrak, još dublji od prethodnog. Ostavljajući dojam kako tim ‘mrakovima’ nema kraja.

Sportski direktor nakon samo sedam mjeseci formalno napušta klub. Prema saznanjima, zadržat će se tu neko vrijeme dok se ne pronađe novo rješenje ostavljajući još jednom onaj ružni dojam kako se sve opet radi stihijski bez nekog konkretnog plana i vizije. Dok ne dođe netko novi. Pa kad god to bude.

U periodu koliko je predsjednik Uprave na funkciji u klubu, promijenjena su čak trojica sportskih direktora. Da ne budemo zli do kraja, iz ove računice ćemo izuzeti jednog sportskog direktora koji je obnašao dužnost čitavi mandat prethodnog predsjednika pa je na koncu nakon pregovaranja da ostane i uz aktualnog predsjednika napustio klub.

I nije u ovoj situaciji toliko bitno je li Goran Vučević u ovom kratkom vremenu od svega par mjeseci odradio toliko dobar ili toliko loš posao. Bitnije je to da je sve skupa ispalo smiješno i neozbiljno i da do kraja sezone nije izdržalo nešto što se kvalitetno napaćenoj hajdučkoj javnosti predstavilo kao dugoročni plan. Da se plastično izrazimo, plan C Ivana Bilića. Jer je plan A u liku Nikole Kalinića bacio u koš nakon jednog prijelaznog roka, a plan B u liku Francoisa Vitalija iza kojeg je apsolutno stao zamijenio po dolasku, i da ne upotrijebimo neku opasniju riječ, novog Nadzornog Odbora.

Dolazak Vučevića, klupske legende i povratnika na jednu od čelnih pozicija shvaćen je s pravom puno ozbiljnije od Kalinića i Vitalija. Okupio se tim ljudi, predstavljen je konkretan plan i hijerarhija koja je davala nadu kako su napokon udareni temelji za nešto mirniju klupsku budućnost.

Mirno i Hajduk, već se to puno puta pokazalo, jednostavno ne idu zajedno pa su nakon kratkog vremena krenule i naznake prvih problema. Javni istupi sportskog direktora koji naglašava kako trener nije bio njegov izbor, nego izbor prethodnika, a itekako je nervozu unijela i činjenica kako sa klupiranim kapetanom kluba nije pronađen zajednički jezik oko najavljenog novog ugovora. Dodamo li tome i ozlijedu skupo plaćenog vratara ili odlazak na posudbu zvučnog pojačanja za kojeg je izdvojena i odšteta, onda je jasno da se u zamislima od starta nisu pronašli trener i SD.

‘Nitko od nas ovdje nije nevin’ – konstatirao je na pressici između ostaloga predsjednik NO, Ljubo Pavasović Visković što je možda i jedna od najtočnijih činjenica u cijeloj ovoj zavrzlami. Jedan od elemenata odlaska sportskog direktora svakako je što mu nisu ispunjeni financijski uvjeti za rad. Važno je za napomenuti da za razliku od možda primjerice Francoisa Vitalija, Goran Vučević itekako zna da dolazi u dobro poznatu sredinu, svjestan u kakvu “kašetu brokava” može upasti. Znao je u kakvoj je klub situaciji, sa čime raspolaže i tko je trener.

S druge strane itekako se može govoriti i o predsjedniku Uprave koji je već promijenio tri čovjeka u sportskom sektoru ne uspostavivši u četiri prijelazna roka financijski balans pa se onda dogodi situacija da 18-godišnjaka moraš ‘pošto poto’ prodati i neodoljivo podsjetiti na vremena kada je Poljud bio bez lipe u mraku, ali doslovnom. Jer bez obzira na krimen sportskih direktora koje je dovodio, oni su bili njegov odabir, sa njima je pregovarao i donio odluku da ih imenuje.

Da ne bi ‘lišo’ prošli ova situacija svakako je i izazov za jednog od većinskih vlasnika koji je u Hajdučku zajednicu u ‘pet do podne’ vratio Ljubu Pavasovića Viskovića nakon deset godina i podržao ga na izborima kao jednog jedinog kandidata. A to što je jedini koji bi se uhvatio u koštac s problemima u ovoj situaciji, i što je Ivan Bilić iako je ispucao tri sportska direktora i iza sebe ima dvije europske blamaže uz katastrofalnu financijsku situaciju još uvijek na funkciji predsjednika jasno govori kako možda više nema ljudi koji bi uložili svoje vrijeme, znanje, vještine, trud, kapital u ovakav Hajduk.

Sve ovo zajedno, polako se pretvara u cirkus za kojeg se postavlja pitanje koliko će još trajati jer više nije nimalo smiješan.