Odglumljeno čuđenje u nogometnom svijetu

 Tako je sinoć
predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker; u kratkom pojavljivanju u
medijskom prostoru jedne televizijske kuće s nacionalnim predznakom; pokušao
postojeće stvari prikazati u okvirima marginalnosti, slučajnosti i
neinformiranosti. Bilo je to svojevrsno naknadno odglumljeno čuđenje pred kamerama.
Nažalost, Davor Šuker nije uvjerljiv kao, recimo, Al Pacino.

Davor Šuker je
za vrijeme svoje sjajne nogometne karijere, stekao kultni status među
mnogobrojnim navijačima Hrvatske nogometne reprezentacije. Bio je ikona.
Nedodirljiv. Obožavan. Slavljen. Legenda za života. Imao je status, kakav će
rijetko koji igrač imati u budućnosti, bez obzira koliko bude igrao za
reprezentaciju i bez obzira kakav bude njegov osobni učinak u konačnom učinku
uspjeha reprezentacije. No, njegova promjena tretmana u očima mnogobrojnih
navijača, nije se dogodila “preko noći“, nekim činom koji bi bio teško
razumljiv ili teško opravdan prosječnom navijaču Hrvatske nogometne
reprezentacije. Baš naprotiv. Degradacija statusa Davora Šukera odvijala se
sustavno, s njegovim ustoličenjem na mjesto predsjednika Hrvatskog nogometnog
saveza, zbog odnosa te nacionalne nogometne institucije prema svim ljubiteljima
nogometa u Dalmaciji. Gotovo svi potezi koji su povlačeni iz zagrebačkog
sjedišta nacionalnog saveza, išli su na štetu mnogobrojnih navijača nacionalne
reprezentacije diljem Splita i Dalmacije. Pritom se samo slijedila uobičajena
praksa ponašanja prethodnih nacionalnih nogometnih garnitura, koji su
izbjegavali pojavljivanje reprezentacije u Splitu. Iz tog vremena dolazi i
bolno saznanje o tome da je nacionalna nogometna reprezentacija više nastupa
imala u Londonu, nego u Splitu. A London se baš i ne može pohvaliti nekom
značajnijom skupinom hrvatskih iseljenika, što je svojedobno pokušao napraviti
jedan neupućeni dužnosnik HNS-a.

U nedavnom
istupu u javnom medijskom prostoru, na upit okupljenih novinara o uzrocima
promjene odnosa nacionalnog nogometnog saveza, prema gostovanjima u Splitu,
Zdravko Mamić je imao posebno inspirativan odgovor. Tu promjenu odnosa pokušao
je objasniti duhovnošću Velikog Tjedna koji za kršćane ima posebno značajnu duhovnu
dimenziju. Pritom je spominjao i nekakvo praštanje, uz natruhe čuđenja. Teško
je prihvatiti ovakvo Mamićevo tumačenje, ako se u obzir uzme njegov okvir
stvarne duhovnosti, koja je vidljiva, primjerice, prilikom Dinamova gostovanja
u Splitu. Tada se, na stadionu, mogu izgovoriti svakakve riječi i napraviti
potezi koji s duhovnošću i nemaju nikakvih dodirnih točaka.

Gostovanje
nogometne reprezentacije Italije u Splitu, trebao je biti zajamčeni spektakl. I
zasigurno bi tako bilo da HNS nije kažnjen s odigravanjem utakmice bez
gledatelja. Ovako ispada da je nogometni Split ponovo dobio nečije mrvice sa
stola i da s tim ostatcima još treba biti potpuno zadovoljan. Teško je to
prihvatiti. Baš kao što je teško i prihvatiti tumačenje da u vrhu HNS-a nisu
znali, ili imali nekakav znak, indiciju ili mig o tome kakva se kazna sprema
nacionalnom nogometnom savezu. Susret nogometnih reprezentacija Hrvatske i
Italije, bez gledatelja, jednak je otprilike doživljaju glazbenog sastava čije
svirače ne možete čuti.

Sportska
Dalmacija ponovo se osjeća prevarenom, napuštenom, ostavljenom, izdanom i
marginaliziranom. U čitavoj priči još je tužnije da se ovoga puta prelamaju
stvari preko leđa Hrvatske nogometne reprezentacije, koja u Dalmaciji, kao i u
ostatku Hrvatske, uživa nepodijeljenu podršku i kultni status. Baš zbog toga, u
dugoročnim okvirima, ovo gostovanje Italije u Splitu bez gledatelja, mnogi
ljubitelji sporta u Dalmaciji, neće doživjeti kao svojevrsnu ruku pomirbe, nego
kao svojevrsnu kaznu. A ona vodi do daljnjih dubljih podjela, koje se mogu
promatrati i u gospodarskim okvirima bogatog sjevera i siromašnog juga. Stanje
je to koje ne ide u prilog novim težnjama nacionalnog jedinstva i brisanja svakojakih
podjela, koje su prepreka novim, snažnim nacionalnim uspjesima.

Stoga, ovaj
najnoviji potez s promjenama domaćinstava, treba promatrati kao klasični
autogol Hrvatskog nogometnog saveza ili kao dobro odrađenu predstavu, koja je
unaprijed bila osmišljena. Ovisno, promatra li se taj susret bez gledatelja kao
puka slučajnost ili kao dobro realizirana predstava. U svakom slučaju, najveći
gubitnici ponovo će biti mnogobrojni navijači nacionalne nogometne
reprezentacije iz različitih krajeva Dalmacije. A to će itekako utjecati i na
buduće nastupe reprezentacije u Splitu. Jer, ako je sportska Dalmacija išta
pokazala prethodnih godina, pokazala je da dobro pamti i da ne zaboravlja. To
je ono što treba zabrinjavati odgovorne u vrhu Hrvatskog nogometnog saveza,
koji od tolikih iskri ne vide jasno vidljivu lomaču. U međuvremenu, većini
istaknutih pojedinaca iz nacionalnog nogometnog saveza, preostaje samo čuđenje.
Loše odglumljeno čuđenje u nogometnom svijetu. Glumci su stari i poznati, scena
je nova, ali je predstava uvijek ista. Predstava, toliko loša da ne zaslužuje
reprizu.