Korizmeni razgovor s don Josipom Ulićem: ‘Ljubimo, opraštajmo, blagoslivljajmo, hrabrimo…’

U srijedu je počeo korizmeni hod. Hod koji traje četrdeset dana, a završava u središtu liturgijske godine i vjere – Uskrsu.
– Ljudi su zagađeni verbalnim nasiljem, vrijeme je da pođemo s Isusom prema pustinjama koje nas okružuju, istaknuo je prije dva dana papa Franjo, a o korizmenom blagoslovu, izazovima, ali i plodovima razgovarali smo s don Josipom Ulićem, župnim vikarom u župi sv. Spasa na splitskim Mejašima i svećenikom u splitskom zatvoru.

Što zapravo predstavlja korizma kao jedna riječ?

– Korizma je uz došašće ili advent
najpopularnije liturgijsko ili crkveno vrijeme. Obilježavaju ga na neki način i
oni koji nisu vjernici. Naime, svi znaju da je to vrijeme odricanja, vrijeme u
kojem radiš na sebi. Sam naziv korizma dolazi od latinskoga naziva quadragesima
(četrdesetnica). Radi se o vremenu od četrdeset dana prije Uskrsa. Korizma započinje
na pepelnicu a završava Velikim četvrtkom. Četrdeset dana nije odabrano
slučajno. Radi se o brojci koja pripada Biblijskoj tipologiji. Na primjer, Isus
je četrdeset dana proboravio u pustinji pripremajući se za javno djelovanje. Ukratko,
korizma je vrijeme priprave za Uskrs.

Molitva, post i dobra djela. Možemo li tako u tri riječi opisati što bi Korizma
za Kršćane trebala značiti?

– Dio zborne molitve na treću korizmenu nedjelju kaže:
„Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima: post,
molitvu i dobra djela.“ U ovome je izrečena sva istina: Bog je dobar i
milosrdan prema ljudima i ima želju da se i mi s ljubavlju odnosimo prema svima
zbog toga trebamo odbaciti grijehe koji nas priječe da budemo dobri i milosrdni
a na tom putu najviše nam pomažu molitva, post i činjenje dobrih dijela. 

Poziv
na molitvu, post i dobra dijela jesu poticaji. No
najveći poticaj je taj da to ne radimo kao licemjeri. Biti licemjer znači da to
radimo samo kako bi se vidjelo iz vani tj. da odrađujemo nešto površno da bi ljudi
vidjeli: da mi molimo, postimo, činimo djela milosrđa ali srce to ne čini, srce
daleko od svega. Ne smijemo moliti da drugi vide da molimo, ili postiti da
drugi vide ili činiti dobro da drugi vide već zato što je to istina, zato što
je to dobro, zato što to želimo a Bog, Bog ionako sve vidi.

Mnogo puta u vrijeme Korizma ističemo ono ‘odrekao sam se…’ Mislite li da u
takvim slučajevima možda treba više raditi djela nego govoriti?

– Vjerujem kako se svi sjećamo
naših baka i djedova, ili gledamo majke i očeve koji se čitavu korizmu znaju odreći
mesa, duhana, alkohola, slatkoga itd. Korizma je ostala vrijeme odricanja od
nečega. 

No, sveti Kasijan kaže da u prvoj Crkvi askeza tj. odricanje nije
odricanje od nečega nego je prvenstveno vježba. Ljudi su odlazili u pustinje
kako bi svaki dan vježbali. Vježbanjem se postiže neka vrlina. Kad vježbamo
voziti bicikl nakon nekog vremena mi ga vozimo bez brige. Kad vježbaš govoriti
onda nakon nekog vremena možeš biti dobar govornik. Kad čovjek uvježba svirati
klavir onda je sretan. Njegovi prsti sami od sebe idu i savršeno sviraju. To je
dio njega on je to uvježbao. To je postala njegova navika, njegovo ja i to je
njemu normalno. On svira veličanstvene melodije i ljudi dolaze to slušati i
uživaju. Tako i mi trebamo raditi, vježbati na sebi kako bi ljudi uživali u
našoj prisutnosti jer se osjećaju ljubljeni. To nije lako. Kad djeca vježbaju
hodati ona padaju pa opet hodaju. Ključ je u volji, u ohrabrivanju, u ponavljanju
i vježbanju. Kreposti i vrline su nešto što treba uvježbati. Vježbajmo se da ne
budemo pesimisti već optimisti. Vježbajmo se da pustimo naše „ja sam u pravu“ i
naučimo popustiti. Vježbajmo se da ne budemo nestrpljivi i postanemo strpljivi.
Vježbajmo se u tome da ne odustajemo i postanimo uporni. Vježbajmo se u tome da
ne budemo puno na različitim ekranima već sa obitelji i prijateljima itd. Vježbajmo
se da kad nam netko kaže nešto negativno da mi ostanemo pozitivni. Nije to lako
ali je moguće uz vježbu. Nije to lako ali je moguće s Isusom. Ukratko, odbacimo
grijehe i uvježbajmo vrline: ljubimo, opraštajmo, blagoslivljajmo, hrabrimo…

Čista srijeda i Veliki petak dva su dana koja zahtijevaju post i nemrs. Možemo
li još jednom objasniti ta dva pojma?

Točno. Na Čistu srijedu i Veliki
petak obavezan je i post i nemrs. Značenje pojmova „post“ i „nemrs“ dobro je
iznova pojasniti zbog toga što ljudi često te dvije riječi smatraju istima
premda one to nisu. Post znači samo jednom u danu najesti se do sitosti. Nemrs
znači ne jesti meso dok drugu hranu možeš jesti koliko god puta želiš ali
umjereno. Dakle, na Čistu srijedu i Veliki petak, budući da je i post i nemrs,
jede se jednom do sitosti (post) i ne smije se jesti meso (nemrs). Sve ostale
petke obvezan je samo nemrs, osim ako je neka svetkovina ili blagdan. Više od
toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno i korisno zbog čega mnogi poste i nemrse
i mnogo češće (Badnjak, uoči nekoga sveca…) i strože („o kruhu i vodi“).

Zašto postiti ili nemrsiti?  

Auto se ne vozi
da bi se punilo gorivom, nego se puni gorivom da bi se vozilo i pritom valja
paziti koje gorivo uliti. Ne moramo živjeti da bi jeli nego moramo jesti da bi
živjeli i pritom valja paziti koju hranu pojesti. Tako je i sa postom; ne živim
da bi postio nego postim da bi živio. Navikli smo se ispunjavati hranom. Ne
samo naše tijelo nego i naše emotivne, psihičke i duhovne potrebe. Najgore je
kad se jede bilo što, samo da se jede, iz navike, ovisnosti… Neka nam ovo
vrijeme bude završetak loših navika kako bi bili slobodni i početak mudrog
biranja zdrave hrane na svim razinama kako ne bi bili robovi već gospodari.
Hrabro!

Kako taj pokornički čin Korizme spojiti s velikom radošću u Kristovom
Uskrsnuću. Dvije stvari koje, doslovce, dolaze dan za danom…

Već na
Pepelnicu, na dan kada korizma počinje, nad svima lebdi Isusova riječ koja
zove: »Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj
vijesti«. Zato se i kod posipanja blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu kaže
onome koga se pepeli: „Obrati se i vjeruj Evanđelju.“ Evanđelje je radosna
vijest. Koja je radosna vijest? Isus je uskrsnuo! Što su učenici propovijedali?
Glavno poslanje Isusovih učenika bilo je posvjedočiti da je Isusu uskrsnuo od
mrtvih. To je najradosnije novost za svakoga čovjeka. Isus nas je svojom smrću
oslobodio grijeha i uskrsnućem darovao vječan život. Eto nam poveznice i
motivacije već prvoga dana.

Poruka za kraj?

Korizma je hod,
hod od četrdeset dana prema Uskrsu. To je hod prema centru naše vjere. Taj hod
trebamo što više provoditi u molitvi, postu i činjenju dobrih dijela. To je
vrijeme u kojem se trebamo što više vježbati u tome da odbacimo grijehe a
izgradimo vrline. Poput nekog sportaša koji vježbom na treningu miče svoje mane
ili loše strane a ugrađuje vrline ili dobre strane tako i mi vježbom, teškom
poput svakog sportaša, trebamo raditi na sebi kako bi što spremniji dočekali
Uskrs. Neće biti lako, biti će puno napasti i kušnji ali trebamo se oduprijeti
kako bi doživjeli vlastito uskrsnuće. Čovjeku je to teško ali s Isusom koji nas
spašava sve je moguće. Stoga, kako reče papa Franjo: „uprimo svoj pogled u
raširene ruke raspetog Krista i pustimo da nas uvijek iznova spašava“.