Zajedništvo obojano kockastim
Hrvatska. Između svega
ostalog, i zemlja kojoj su različite političke elite nametnule mnogobrojne
podjele, a sve u cilju ispunjavanja nekih sitnih, dnevnih političkih interesa
ili trenutačnih koristi. Koliko su te podjele u narodu postale uobičajena
pojava, najbolje svjedoči izostanak bilo kakve javne rasprave o načinima i
mogućnostima otklanjanja svih tih nepotrebnih dioba, koje državi i društvu
donose isključivo štetne posljedice.
Štoviše, ta podjela je postala gotovo
nepisano pravilo i samog javnog djelovanja, u kome se od zainteresirane osobe,
jednostavno očekuje priklanjanje jednoj od ponuđenih opcija. Upravo zbog tako
iskrivljene percepcije stvarnosti, ponekad se može steći dojam da hrvatsko
zajedništvo više nikada ne može biti ostvareno u onoj snazi i opsegu, kakvo je,
primjerice, postojalo još nedavno u Domovinskom ratu.
No, dojam često zna i
prevariti, o čemu najbolje svjedoči svijetli i neuništivi primjer hrvatskog
zajedništva, koji se jednako snažno i jednako moćno ostvaruje u bilo koje
vrijeme. I ono što je najbolje u čitavoj priči, to hrvatsko zajedništvo se
ostvaruje i unatoč silnoj energiji i trudu, koji političke elite ulažu u
daljnja inzistiranja na svekolikim podjelama u društvu. Tu osobitu, posebnu i
moćnu vrstu hrvatskog zajedništva, možemo opisati i kao zajedništvo obojano
kockastim.
Hrvatska nogometna
reprezentacija nikada nije postojala isključivo i jedino u okvirima jednog
kolektivnog sporta, poput većine ostalih nogometnih reprezentacija diljem
svijeta. Za Hrvatsku i Hrvate, hrvatska nogometna reprezentacija oduvijek je
predstavljala nešto više, nešto jače, nešto značajnije, nešto što mogu uvidjeti
i toliki milijuni osoba koje prate Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu.
Doduše, i mnoge druge reprezentacije imaju dobre, vjerne, i vatrene navijače,
često puta i mnogobrojnije od naših, zbog prirodnih zakona broja omjera
stanovnika dotične države i broja navijača koji prate svoju nogometnu
reprezentaciju. Naravno, i mnoge druge nogometne reprezentacije rado igraju
pred tolikim brojem svojih navijača i daju sve od sebe kako bi u susretu
ostvarili pobjedu. Međutim, nijedna od tih ostalih nogometnih reprezentacija,
po pitanju navijača i navijanja, nema ono što ima hrvatska nogometna
reprezentacija i što ju, na kraju krajeva, izdvaja od tolikih sličnih sportskih
kolektiva.
Taj odnos naše reprezentacije i navijača, mogli bismo opisati kao
kolektivnu identifikaciju ili poistovjećivanje. Fenomen je to nedovoljno
objašnjen, ali dovoljno jasan i uočljiv, u tolikoj mjeri, da se kroz njega
očituje snažna moć hrvatskog zajedništva i sloge, ma iz kojeg dijela domovine
ili svijeta pristizala. Zajedništvo obojano kockastim. Snaga zajedništva
vidljiva u svakoj utakmici nacionalne nogometne reprezentacije.
Možemo kazati da postoje
mnogi i različiti razlozi koji dovode do takve i tolike povezanosti i
poistovjećivanja hrvatskih navijača i hrvatske nogometne reprezentacije. Pa
ipak, postoje i neki razlozi koji se osobito izdvajaju. U našoj reprezentaciji,
uglavnom, igraju igrači koji u svojim inozemnim klubovima igraju značajne
uloge, a za što su plaćeni visokim primanjima. Drugačije rečeno, njihova
vrijednost je neupitna, vrhunski je plaćena, a vlasnici klubova u kojima oni
igraju, jednostavno traže da opravdaju novac koji su u njih uložili: golovima,
asistencijama, borbenošću, znojem i rezultatima. To i dobivaju. U svakoj
utakmici.
Tako taj suodnos, u vrhunskim profesionalnim sportskim krugovima,
jedino i može funkcionirati. Zbog toga, čitav niz igrača ostalih nogometnih
reprezentacija; zbog svih tih osobnih napora u klupskim okvirima; u nacionalnu
reprezentaciju dođu tek odraditi posao, onako uzgredno i ne osobito
motivirajuće. Takvo što se ne može dogoditi igračima koji igraju za hrvatsku
nogometnu reprezentaciju. Kod njih nema šetnje na terenu, nema čuvanja za važne
klupske utakmice, nema izbjegavanja uklizavanja na terenu ili postavljanja
glave u situaciji kada mnogi igrači ne bi postavili ni nogu, zbog straha od
ozljede. A hrvatski narod to prepoznaje i uvažava i s tribina pruža novi impuls
jačanju hrvatskog zajedništva.
Ponekad se čini da ti
kockasti dresovi imaju čudesnu moć zaborava svega onoga što opterećuje narod
posljednjih mjeseci: nezaposlenost, kriza, recesije, politička prepucavanja,
nepotizam, klijentelizam, strančarenja, podjele… Ionako, sve će se to ponovo
vratiti kada prvenstvo prođe. Zato uživajmo dok možemo u nastupima hrvatske
nogometne reprezentacije. U njihovoj igri, srčanosti, i zalaganju. U kockastim
dresovima. I u zajedništvu koje se može osjetiti i iz dalekog Brazila. Snažnom
i moćnom osjećaju hrvatskog zajedništva. Zajedništva koje je obojano kockastim…


