04.05.2023. u 09:01h
I tako godinu za godinom, naizgled kao u vrtuljku, jer na natjecanjima poberu pehare i medalje, a svaki njihov povratak s takmičenja kao posljedicu ima kopiraj - zalijepi tekstove
I danas ljudi otkrivaju izgubljeni svijet, prepoznaju njegovu vrijednost i pokušavaju ga držati živim. Stare kamene kuće i pojate i danas imaju isti patinasti sjaj. Odavno zaboravljene masline i smokve spletene bršljanom, još uvijek imaju snage davati plod od kojeg se živi, a loza premda oslabjelih trsova u jematvi nudi slatke plodove čiji se sokovi spremaju postati ono bez čega se ne može u kraju podno Kamešnice - vino. A ničeg od navedenog ne bi bilo bez ljudskog rada, teškog rada.
Tek iz visine može se najbolje uživati u toj umjetničkoj simbiozi zemlje, kamena i čovjeka. A u svakom godišnjem dobu ta percepcija je drugačija, svaki put na poseban, drugačiji način.
A bez rada i sati provedenih na parketu sinjskih dvorana ili otvorenim površinama i mažoretkinje u Sinju ne bi bile krasotice koje svojim plesnim pokretima opijaju kao vino, a spretnim izvedbama ocjenjivačke ukuse ostavljaju bez teksta.
I tako godinu za godinom, naizgled kao u vrtuljku, jer na natjecanjima poberu pehare i medalje, a svaki njihov povratak s takmičenja kao posljedicu ima kopiraj - zalijepi tekstove. Sinjske mažoretkinje u Požegi osvojile 12 medalja... Sinjske mažoretkinje trostruke prvakinje Europe... Sinjske mažoretkinje uspješne u Cavtatu... A na tom posljednjem natjecanju u Cavtatu osvojile su čak 21 medalju.
- Teško je kad završi jedna plesna sezona se pokrenuti, prvenstveno meni u koreografskom smislu i pronaći nešto novo što dosad nismo plesali i što me inspirira. Ove smo se godine dosta dobro spremali, iako smo svake godine, ali već sam ovdje kod kuće imala osjećaj da smo spremniji nego inače. Ipak, sam sebe je najteže procijeniti. Od jedanaest grupnih koreografija, osvojili smo svih jedanaest, pa čak i naše najmanje minime kojima je ovo bilo prvo natjecanje. Minime su zavrijedile brončanu medalju. Seniorke su posebno zablistale u dvije kategorije - u paradnoj grupi gdje smo godinama prve, i u tradicionalnom mažoret plesu u kojem zlatno nismo osvojile nekoliko godina pa nam je to bila još dodatna zadovoljština. Na te dvije koreografije i na tradicionalne pompone juniorki sam pustila suzu, a moje cure znaju da kad je pustim suzu, onda je stvarno bilo dobro - govori Vesna Samardžić, žena koja je mažoretkinje u Sinju načinila brendom grada u kojem kroz vitešku igru Alku prevladavaju muškarci. A što bi muškarci bez žena... 
- Prije nego što su postojale mažoretkinje u Sinju, bavila sam se baletom jednu godina. Taj plesni svijet mi je bio savršen. Trenirala sam i rukomet, ali se tu nisam našla i kad se pojavila priča za audicije za mažoretkinje, eto tako je sve krenulo. Do dana današnjeg - priča Samardžić koja je tu ljubav, koja se razvijala postepeno, a klik je zbilja bio na prvu, prenijela Tei Pavić koja sada trenersku palicu dijeli s njom.
- Moja trenerica u mladim danima bila je iz Kaštela pa smo silom prilika neke stvari morali sami raditi. I onda je 2005. godine trebalo složiti koreografiju za uživo javljanje iz Knina za HRT i tako mi je teta Davorka (Dukić, osnivačica Udruge Sinjske Mažoretkinje - op.a.) rekla da probam to sama kako nema Alenke Rako (prve trenerice Sinjanki, sada prve žene kaštelanskih mažoretkinja - op.a.) i napravila sam grupnu koreografiju koju su obožavali kasnije plesati. I tako sam neplanski ostala u Sinju, nisam otišla studirati u Zagreb i grah je pao na mene, uz podršku naše Davorke - sjeća se Vesna.
A pitamo je i kako nastaju te "dobitne" koreografije...
- Prvo odaberem glazbu. Zna se dogoditi i da je promijenim, ali najvažnije je naći dobru glazbu koja te inspirira i pravu verziju glazbe jer najčešće u jednu ubacujem par različitih skladbi. S jednom idejom dođeš na trening, vidiš kako ide pa odlučiš. Bila sam dugogodišnja mažoretkinja i twirlerica tako da znam vrtjeti štap, mojim kolegicama koje nisu tako krenule, možda je sad malo teže, ali ja svoje koreografije napravim doma. Cure mi nekad daju ideje, a često mi pomogne i moja Dora Runje, savjetuje i nadopunjuje - kaže.
Za postati mažoretkinja, pak, uz mnogo truda i volje, a najviše ljubavi potrebno je u malom prstu imati sluh i ritam.
- Puno je tu više od stupanja, raznorazne plesne tehnike, baletne osnove, elementi ritmičke gimnastike. Meni je djevojčica jednom prilikom rekla da su joj mažoretkinje teže od matematike. Jer kad ti mali krenu teško je to spojiti u cjelinu, taj rad ruku, nogu i ritam u isto vrijeme i, naravno, upamtiti koreografiju. Sve dok se djeca ne sažive s time.
A u Sinju žive već više od 25 godina, i tek su krenuli...
